Danas glumim novu curu frajeru kojeg u životu vidila nisam :)

Nisam nego malo došla k sebi, a veæ sam se do grla uvalila u obaveze. I to beauty obaveze.
Inaèe bih u tome uživala totalno, ali kako mi organizam baš i nije bio u najboljem stanju tako se sve pretvorilo u bezgraniènu patnju...

U èetvrtak sam morala odraditi dosadnu pedikuru i manikuru, što mi je inaèe radost i užitak, ali buduæi da sam ovaj put geliranje morala kombinirati sa stalnim ispuhivanjem nosa (uvijek me fasciniralo kako u tako male šupljine kao što su sinusi može stati tako golema kolièina sluzi? Kako? Kako???!!!???), tako cijeli proces nije bio nimalo ugodan. Ni po mene ni po Jelenu.

Jelena je, naime, genijalna manikirka koju ja i cure trošimo veæ tri mjeseca. Preporuèila mi je teta Ljubavnica od Mogula, a osim što je odlièna dobro je i to što mi dolazi doma pa se ne moram gnjaviti odlaskom po salonima... A i jeftina je, pa mogu svaka dva tjedna sreðivati nokte bez velikih troškova.
Osim toga, nas pet cura je naruèi èoporativno, i onda napravimo tulum od 5 do 7 sati manikure, pokoje pedikure, kolaèa, light alkohola (da, svi žderemo i pijemo, èak i naša Jelena), družimo se, traèamo... I sve zadovoljne. Pogotovo Jelena, jer joj obavezno ostavimo onih par desetaka kuna kolika je razlika njene cijene od okrugle cifre, pa ode doma s bar 200 kuna plusa u novèaniku, i to nakon vrhunske partije traèa i blago cvrcnuta.

Ovaj put me ovako rekonvalescentnu beauty session totalno izmorio pa sam se morala povuæi u sobu i zakomiti, dok su cure krièale u dnevnom.
Mada sam trebala biti puna energije jer sam bila skroz zadovoljna: nokti su kao i obièno dugi, lijepi, natural zaobljeni, s totalno prirodnim frenchom i siæušnim bijelo-bež cvjetiæima i kristaliæima na prstenjaku, ali trenutaèno su, kao i nokti na nogama, premazani mraènim tamnosmeðimi blago svjetlucavim O.P.I-jevim I'm Fondue Of You lakom. Volim tu boju, toliko tamnobronèanu da izgleda skoro crna.
Doduše, takvi su jer sam potrošila cijeli Rouge Noir od Chanela, a nigdje ga nisam uspjela naæi ovih dana pa je O.P.I. došao kao neka najbolja zamjena u ovome trenutku...,
Ok, slažem se, O.P.I. uvijek ima tako genijalne boje lakova,savršeno glitterasti crveni An Affaire In A Red Square na primjer, ili Kinky in Helsinky ljubièasti, ili Privacy Please baletno rozi......
Ali Rouge Noir je samo jedan!

Sreæom, frizuru sam obavila prošli petak, nisam se morala gnjaviti još i šišanjem i bleachanjem, ali zato me haljina izmorila...
I to gadno. Dala mi je toliko muke da sam još uvijek fizièki iscrpljena.

Naime, kako se ne ženi nitko meni previše poznat nego ljudi koje sam upoznala tek nedavno, a...
Ok, da ipak krenem ispoèetka: ženi se Neæak od Tajkuna moje Najbolje, i roðak mog Malog. Kako je Neæakovog Brata nedavno ostavila cura koja je, na nesreæu, rodica Neæakove buduæe supruge pa æe pod obavezno biti prisutna na svadbi (i to još kao kuma), Malome je sinula genijalna ideja da ja glumim pratilju i novu ljubav Bratu... A kako se Najboljoj i Tajkunu to uèinilo kao isto tako genijalna ideja, hm... pokušala sam se izvuæi da nemam pojma što bih obukla, ali rekli su da neka izvolim u gradu sebi izabrati bilo kakvu haljinu i cipele i lijepo se nacrtam na vjenèanju...

Da, da, sve je to bilo lijepo sroèeno, a ne smijem zanemariti ni besplatni glam koji su mi ponudili, pa eto...
Krenula tako ja juèer u grad da kupim sebi neku lijepu haljinu, a i papak pride (ako se krpa ne bude slagala uz ni jedne veæ postojeæe cipele u mom ormaru...). Uvjet: da mi mrak stoji, da ne košta više od tisuæu i po kuna (ali po moguænosti i manje od tisuæu, žao mi oguliti ljude), da je mogu najnormalnije kasnije koristiti za veèernje izlaske ili neke druge prigode, i da je - ako je ikako moguæe - mogu nositi na normalni grudnjak ili onaj bez naramenica, bilo što normalno samo ne na ona samoljepljiva èuda što se nalijepe ispod cice i onda boli kad ih skidam s onom glupom tekuæinom za otapanje lijepila (a da ne spominjem kako s ta dva glupa ispodsisna oklopa mogu zaboraviti na svaki neplanirani ljubavni sraz s tajanstvenim privlaènim neznancem kojeg bih mogla upoznati na tom vjenèanju...).
Ili glupe trake koje drže haljinu prilijepljenu za tijelo.
Dakle, haljina.

Našla sam lijepu i cijenom totalno odgovarajuæu u Hippy Gardenu, ali naravno da je na kraju ispalo da bi u kompletu s njom išle i dvostrane trake i ispodsisne muèilice, pa sam odustala.
Našla sam i zgodnu malu crnu haljinu s malo nekih diskretnih sjajnih niti u Maku, ali nisu imali moju velièinu. Ok, imali su zapravo, ugurala sam se u 40, ali nešto su valjda fulali s krojevima, jer sam izgledala katastrofalno, ko Barbara Kolar kad je ono obuku u broj manju krpu iz koje onda Barbari sve kipi, a nekim èudom je na Najboljoj ta ista haljina u toj istoj velièini izgledala ko salivena... mada Najbolja inaèe nosi 36!
Zatim sam sva oèajna lutala Ilicom od Trga do Britanca, pokušavajuæi se snaæi s nekim umjerenim high street komadom, ali nisam našla ništa. Osim one divne plave haljine u Herucu, zaboravila sam èije, od koje sam u suzama odustala jer košta jebenih 1000-icu euriæa, a ne pada mi na pamet oguliti èovjeka za te novce ili upasti u minus za još jednu plaæu samo da se prošetam u prokletoj dugoj veèernjoj/popodnevnoj coctail/pool-party haljini koju bih eventualno mogla obuæi opet jedino da me neki bogati ljepotan pozove da provedemo ljeto na njegovoj jahturini, pa eto, kad veæ budemo u Cannesu... Ali kako taj film u ovome životu neæu gledat, a i opet bi mi trebali samoljepivi podsisnjaci (zbog velikog izreza koji ogoljuje leða... tješim se...), zadovoljila sam se bež 605-icama o kojima sam baš juèer ujutro èitala u Elleu, a koje koštaju samo 450 kuna i genijalno su glamurozne!!!

I kad sam veæ polako poèela padati u totalno beznaðe i oèaj i zaputila se prema Dinari kupit brdo finih kolaèa za ubijanje oèaja i tuge, odjednom se dogodilo èudo i snimila sam onaj butikiæ Jolie koji inaèe izbjegavam jer je pun onih Rinascimento haljina za žene-kosture, ali eto, što me košta da pogledam...
I, naravno, tamo sam je našla!
I to ne samo jednu, nego dvije iste, tamnosmaragdnu i boje šljive!
Savršena mala coctail haljina, diskretno uz tijelo i duljine taman preko koljena, skromnog okruglog izreza, bez rukava, kao da je sašivena od širokih traka viskoze (prvo sam mislila da je matirani saten), jednostavno savršen komad za jako puno prilika...
I sasvim umjerene cijene od 950 kuna.
Uzela sam onu boje šljive, ne tuèe se previše s lakom na noktima, a u Aldu sam našla i odgovarajuæe sandale (crne s kamenèiæima, savršeno idu uz novu siæušnu lakiranu torbicu s kopèom-kamenom i jako dugim tankim remenom, a još su i na rasprodaji, zimski ostaci...)...
I totalno sam sretna!!!
Sva sam si lijepa kad se skockam!
Èak se danas ne osjeæam nimalo debelo!!!
A i posljedice viroze (nateèeni, oguljeni i crveni nos, hripanje i kašljucanje, Vlado Kalember glas i dosadna crpljenost) su poprilièno nestale, tako da imam šanse predstavit se prisutnima kao normalno ljudsko biæe.

A za pola sata idem na šminkanje s Najboljom, pa na brzo dotjerivanje frizurice, i onda popodne idem glumit novu curu frajeru kojeg u životu vidila nisam

25.04.2009. u 10:57 sati | 17 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.