Ja bolesna i kraj jednog braka

Mada nisam baš imala u planu vuæi poslijedice burnog vikenda, ispalo je da ne samo da mi je stradala noga, nego je i ostatak organizma ošo kvragu...
Nedjelju, ponedjeljak i utorak sam provela ko cipal na suhom - samo sam zijevala i gestikulirala, zbog nemoguænosti artikuliranja bilo kakvih glasova. Em je svaki pokušaj glasanja bio bolan do besvjesti, em i potpuno uzaludan - osim hripanja, škripanja i Darth Vaderovskih zvukova, iz mene nije moglo izaæi ništa suvislo.

Najgore od svega, u nedjelju se Najbolja vratila s dvotjednog chillanja na egzotiènoj destinaciji, sva sašivena od jet laga i goleme vremenske razlike, i tako smo, umjesto u razmjenjivanju doživljaja i iskustava, dan provele svaka na svom kauèu, svaka sa svojom šalicom èaja, obje u svojim polusvijesnim stanjima...

Jer ne samo da me morilo grlo, a uz grlo i neobièno okrutna viroza, nego me cijelu nedjelju šio i spektakularni mamurluk...
Naime, mada sam ispièutura i alkofil, ipak nisam toliko savršena u svom alkoholièarstvu. Zapravo, kolièinski baš i ne mogu popiti jako puno, a što idem starija to mogu sve manje, a imam i taj problem s miješanjem...
Ne samo da ne smijem miješati vrste alkohola (osim ako pijem koktel, ali onda moram cijelo vrijeme piti baš taj isti koktel...), nego ne smijem miješati ni dodatke alkoholu. Bože me saèuvaj da, ako sam cijelu veèer cugala votku bitter, popijem jedan votka juice!!! Želudac i glava se isti èas pobune!
A kako sam u subotu stvarno izmiješala sve i svašta, od pjenušca i Absoluta, preko neke egzotiène izmišljotine od rakije i tonika, do mastike i Metaxe... Tako sam se u nedjelju probudila nakon samo 3 sata sna, užasno želeæi plastiènu kantu kraj sebe.
I onda do podne ležala u mraènoj sobi, s psom na glavi i ledenim termoforom na skoènom zglobu, bez snage, volje i želje da zatvorim prozor...

Bolesna sam.
Bole me glava, grlo, sinusi i raznorazni unutrašnji organi. Tri dana zaredom sam imala onu glupu temperaturicu oko 37 i nešto, koja nikako da padne, ali zato iscrpi èovjeka pošteno... A danas, nakon, litri i litri èaja, Aspirina C i Coldrexa, kremastih parfea iz Millenniuma i šaumroli iz Z-ine kvartovske slastièarnice (da, ja kad sam bolesna jedem slatko, pa onda povraæam...) temperatura je napokon pala. Ali me zato svaka kost boli, i užasno sam loše.
A ja totalno mrzim bit bolesna!

U meðuvremenu, kako nisam uopæe bila sposobna ni slušati ni govoriti, primila sam kilometarski mail od moje drage Ž. O njoj i Mužiæu.

Mužiæ je, naime, došao na Otok posjetiti djecu i nju, i razgovarati o moguænosti povratka.
Kao, razmislio je, i želi se vratiti obitelji.

A evo što ja mislim:
Accountica je više od 10 godina mlaða od Mužiæa, još uvijek u 20-ima, željna izlazaka, i to na mjesta kakva se Mužiæu nikad nisu sviðala. Naime, Mužiæ je oduvijek bio fin deèko šminkerski, a Accountici je vrhunac veèeri otiæi u Jabuku. A i Mužiæ je definitivno u godinama kad mu se ne ide van osim tu i tamo na pokoji eventiæ...
Osim toga, Mužiæ nije navikao na život u malom stanu u Novom Zagrebu, o neeeee... Mužiæ je navikao na život u kuæi s dvorištem i vrtom, savršeno èistoj i održavanoj kuæi koju su Ž i spremaèica održavale besprijekornom za njega.
Mužiæ je navikao i na uvijek lijepu i dotjeranu ženicu (èak i kad je po doma u trenerci), na to da prijatelji dolaze u njegov savršeni dom i osjeæaju se udobno i ugodno, da ga uvijek èeka fina domaæa papica...
A Accountica je po cijele dane na poslu, nakon posla èesto ostane u gradu s društvom, nije ju baš ubila urednost (što je i razumljivo ako cura po cijele dane radi) a stan je toliko mali da ne može pozivati društvo na kartanje i gledanje utakmica, a kamoli nedjeljom roštiljati u dvorištu kao što je navikao... Osim toga, Accountica ne kuha, odjeæa joj je pretežno crna i siva i jednostavno ne zna oprati bijele košulje da budu besprijekorno bijele, a kamoli ih još i savršeno opeglati... Ne pada joj na pamet peglati njegove gaæe i slagati èarape u parove.
I naravno da je tek sada otkrio da se novo donje rublje, britvice, kozmetika, toaletni papir i hrana ne stvaraju u stanu sami od sebe nego ih netko treba i kupovati, a Accountica oèekuje da i on dio takvih obaveza primi na sebe...
I da, odbila je da njen mali stan iznajme nekome, a sami uzmu bar malo veæi. Što mi je nekako i logièno - cura je stan tek kupila, od svojih novaca, uložila je puno ljubavi i napora u ureðenje, i ne želi ga sada pustiti nekome drugome. Ona misli da je stan sasvim dovoljan za dvoje, ali on ne dijeli njeno mišljenje...

A kako ja to sve znam?
Naravno, moj Oženjeni (koji je vrhunska traèibaba) me redovno updatea, jer je Mužiæ trenutaèno glavna tema traèeva u njihovom društvu s nogometa i iz teretane.
A tu i tamo dobijem i koju novost od Tugaljivog. Mi smo sad, kao, frendovi, tu i tamo se èujemo, i to je ok. Zapravo, èak sam se bila i obradovala zbog njega jer mi je rekao da se viða s nekim, ali Oženjeni mi je rekao da to nije istina, pa sad više ne znam...

Nego da se ja vratim mojoj Ž...
Nakon što je godinama prièala kako živi u idili, moja prijateljica je po prvi put odluèila otkriti kako možda i nije bilo baš tako idilièno kako je ona htjela da svi misle.
Jer njihov brak je zaštekao u najvažnijoj stvari - u seksu.
Moja draga prijateljica, naime, ne voli raditi neke stvari. Koje su njenom Mužiæu bile važne. Otkako je rodila prvo dijete, umislila je da su joj cice gadne i obješene od dojenja pa nije dozvoljavala ni da ih pogleda, kamoli dirne. Takoðer više nije dozvoljavala ni cunnilingus, a kamoli pogled na svoje meðunožje, jer je umislila da je užasno ružo zbog šavova od poroðaja. Svakom novom trudnoæom i poroðajem njena slika o vlastitom tijelu je postajala sve gora, opsjednutost vježbanjem i dijetama sve jaèa, depresije i želja za korektivnom plastikom sve veæe... èesto su se svaðali jer on nije slagao s time da Ž èejnða svoje (vjerujte mi, stvarno fantastiène, i to nakon troje djece i tri ture dojenja!!!) prirodne cice za umjetne. A nakon toliko godina seksa u mrklom mraku i položajima u kojima nije mogao ni vidjeti ni opipati ništa od onoga za što je ona sebi umislila da je ružno, ošteæeno i deformirano, èovjek je jednostavno poželio malo normalnog i opuštenog opæenja.

Nije da ga opravdavam. Ali mogu ga razumjeti.

S druge strane, šokiralo me prijateljièino priznanje.
Ni u ludilu nisam mogla zamisliti da ona, uvijek tako vesela, zabavna i naizgled neoptereæena bilo èime osim svojom predivnom obitelji ima takav problem sa self immageom.
Pogotovo jer je uvijek izgledala tako dobro, i bez problema a totalno samopouzdano i bezazlezno koketirala s èoporima frajera koji su joj uvijek ulijetali...
Pojma nisam imala da je toliko nesigurna.
Ona vjeruje da je to poèelo od trenutka kad je ostala prvi put trudna, i nakon poroðaja odluèila ostati doma s djetetom. Svjesna da je Mužiæ svakodnevno na poslu okružen ženama, i to uspješnim ženama kakva je i ona sama nekad bila, poèeo ju je muèiti osjeæaj manje vrijednosti i nesavršenosti...
I to se nije odrazilo samo na njihovom seksualnom životu, nego na cjelokupnom komuniciranju.

Ipak, ma koliko on htio nazad, Ž je svjesna da u ovome trenutku povratka na staro nema.
Možda jednom... Ali sada mora prvo stati na vlastite noge i ozbiljno potražiti pomoæ. jer je u vlastitoj glavi sama sebi stvorila pakao iz kojeg mora izaæi.

U meðuvremenu, kako èujem, Mužiæ se sprema iseliti iz stana svoje cure i useliti kod roditelja dok ne vidi što i kako dalje.

A S1 je napokon prošetala svoj novi nos, bradu i uši... I, ma koliko sam se bunila protiv te korekcije jer sam vjerovala da joj njen markantni nos savršeno stoji i èini je zanimljivom, toliko sad mislim da zapravo uopæe nije napravila lošu stvar. Dapaèe! Prije je bila jako zanimljiva i lijepa na osebujan naèin, ali sada... Je predivna! Nije ga nešto znaèajno smanjila, ili napravila nekakav præasti krumpiriæ kakav ne pristaje njenom licu. Samo ga je skratila za par milimetara, maknula orlovsku grbicu i dobro ga centrirala (kao klinka ga je bila slomila, zbog èega je stajao malo ukrivo), što joj je potpuno otvorilo lice i uèinilo je ljepšom. A isturenu bradu je takoðer smanjila za par milimetara. Èisto zbog ravnoteže na licu.
I baš dobro izgleda.
Bojala sam se da ne pretjera, ali korekcije su toliko male, nos izgleda skroz prirodno i totalno u skladu s licem, i zapravo bi sigurno tako izgledao da ga nije slomila kad je bila mala.

22.04.2009. u 13:10 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.