Led ledeni i ružne èizme u subotu popodne

Napustila sam južne krajeve po malo studenastom no ipak divnom, tipiènom ugodnom zimskom vremenu...
I došla na ledeni sjever...

Nakon što sam juèer odsjedila jednu turu na balkonèiæu ST Rive i natraèala se s najdražom J, shvatila sam kako sam zapravo prekrasno odjevena i kako uvijek može gore od prošlogodišnjih hlaèa i kaputa koji uporno skuplja svo smeæe i dlake u radijusu od 100 metara... Ovaj put je dobauljala u totalno šizofreniènom izdanju - kratka sportska bunda od zeca, modra plišana Juicy Couture trenerka s kapuljaèom, donji široki dio trenerke uguran u visoke smeðe jahaæe èizme (dimije-efekt), divovski herpes prekriven flasterom za herpes i premazan pink sjajilom, golemi noktima s frenchom oslikanim leopard-uzorkom u bakrenim tonovima, debeli tamni izrast na poblajhanom gnijezdu od kose... i oèi kuhane od viroze.
Amy Winehouse bi se definitivno mogla sakrit od srama pred njom. A skoro sam se od srama sakrila i ja.
J inaèe zna izgledat nevjerovatno seksi bez imalo truda, na novogodišnjem partiju je plijenila bujnim uvojcima, crvenim svilenim i èipkanim korzetom, nizovima rijeènih bisera, uskim Gaultierovim jeansom i Westwoodièinim štiklama umjesto starki, ali ponekad je jednostavno toliko nije briga što nabaca na sebe da izgleda ko noæna mora na gradskim ulicama.
A što je previše - previše je i za mene, ovako svu tolerantnu.
I ponekad samo malo zlobnu - pogotovo ako se flaster za herpes napola odlijepio i visi s usne, sjajilo se razlilo po sitnim boricama oko suhe kože, a na danjem svijetlu je vidljivo da je loše razmazala puder pa joj lice ima žirafa-uzorak...
Jer onda ja uz nju izgledam puno bolje!

Ali, J je jednostavno J, i ma koliko se svi trudili da je odgovorimo od sve èešæih odjevnih ispada, uzalud. Dakle, nema druge nego stisnut zube i glumit da nemam pojma kako se to èudo našlo u mome društvu.

Inaèe, J je na bolovanju, jer osim viroze koju vuèe veæ mjesec dana ima i gadnu upalu uha i puknuti bubnjiæ. Razgovor s njom u posljednje vrijeme zvuèi ... pa, recimo samo da jako zvuèi. Uz puno urlanja i što i molim i AAA???...Tako da zapravo nisam dospjela s njom prièati o onome o èemu sam htjela.
O svojoj situaciji s Oženjenim.

Ne znam, naime, da li sam zaljubljena ili nisam.
Jer mislim da se zapravo ne usudim zaljubiti, ili bar priznat sebi da jesam malo, zato jer se užasno bojim.
Frajer je oženjen, to je ono najprvo i najotežavajuæe.
Osim toga, tako je nevjerovatno SAVRŠEN! Ok, možda ima i koju manu, ali ja je još nisam išèaèkala... A trudila sam se. Jer poèetak odnosa s muškarcem je ista stvar kao kad ti frend da ðir novim BMW-om automatikom. Bolje krenut kao oprezni skeptik i ispast glupa plavuša na koju se deru drugi vozaèi, nego punom brzinom pa se onda zabit u kontejner na parkingu.
I nemam pojma što mu je u glavi. kad sam ja u pitanju.

Njegovo ponašanje u predkoitalnoj fazi je bilo sasvim tipièno ponašanje testosteronom zaslijepljenog mužjaka koji mjesecima pokušava dobit ono što želi a ne može, od poluzainteresirane ženke koja zavlaèi jer ne zna što bi zapravo s njim.
Sada se igra. Malo navaljuje, pa se malo povuèe. Pa želi, pa misterozno odgaða...

Ali ja više ne znam igra li mi se ili ne.
Mada se ne može on tako poigravat sa mnom ko što bi se mogla ja s njim, da sam samo raspoložena za to...
U posljednje vrijeme takve situacije stavljam sa strane jer su postale zamorne. Osim u sluèaju kad odjednom više nisam neodluèna... I znam da želim upravo to što želim!
A želim njega!
Ili ne želim. Ne još jednu komplikaciju u svom životu.

Zašto, o zašto se muškarci zaljubljuju prije seksa, i njihov zanos èesto splasne zajedno s organom koji ih je vodio u njihovoj zaljubljenosti?
I zašto se mi žene tako èesto zaljubljujemo tek NAKON seksa? I onda želimo još, a lola odjednom više nije siguran da želi isto što i mi?

Zašto sam o tome htjela razgovarati upravo s ekscentriènom i privremeno nagluhom J, koja je najgori moguæi sugovornik i totalno nesposoban savjetodavac kad su muškarci u pitanju?

I zašto sam bila uvjerena da sam s 32-om godinom na pragu postala totalno imuna na djetinjaste gluposti, leptiriæe u trbuhu, crtanje srèeka po letcima za dostavu pizze, i savladala umjetnost samokontrole i kontrole ponašanja i osjeæaja kad su muškarci u pitanju?
Kad sam zapravo samo postala umorna od svega, ali zato ništa manje podložna istom?

Ili je ovo samo postblagdanski blues... Naime, sad su svi u njemu, to je kao in, i kod svih se manifestira na neki drugi naèin, a kako se ja prvi put nakon n godina nisam terapijski nakupovala u ovo doba godine, negdje je moralo procurit...

Ali brzo æu se ja oporavit!
Dobila sam divni novi set sjenila u ljubièastim i tamnosivim tonovima iz Sephore, upravo onu nijansu Dior Addict Ultra Gloss Reflect sjajila koja mi je nekako baš bila potrebna (broj 777 - za sreæu), srebrnu ogrlicu s imenom kakvu ima i Carrie i koja mi je veæ neko vrijeme totalno napeta, i fenomenalan golemi tamnožuti šal od prešane vune. Sve okašnjeli božiæni darovi od cura iz Zagreba. Pa se odmah osjeæam puno bolje.

A imala sam i sreæe kad veæ nisam imala pameti - došla sam u Zagreb sa samo jednim ravnim crnim èizmama i dva para salonki. Ostatak cipela i èizama nije stao u kofere, pa sam ih ugurala u neki stari Eastpack još od faksa... I zaboravila ponijeti ruksak!
Crne kožne èizme nisu baš najtoplije èizme na svijetu za lokalne uvjete.
Najbolja ima pola broja manju nogu od moje, pa veæinu njenih cipela ne mogu obuæi (osim nekih štikli za izlaske i fine prigode, koje kupuje broj veæe da ih može nafilat silikonskim jastuèiæima za stopala, a i noge joj èesto otièu kad nosi visoke pete, pa je broj veæa cipela dušu dala za izlazak).
Ali kako sam ja èesto kod nje, i kako èesto zaboravljam stvari, u njenom ormaru imam zalihu pidžama, trenerki, topiæa, rublja... I kad sam veæ mislila pasti u oèaj, sjetila sam se da sam kod nje ostavila svoje prve Uggsice!
Dobila sam ih prije 4 godine (ili 5, ne sjeæam se) od rodice iz Australije. Tada su tek postale totalni Hollywoodski hit (sjeæam se slika Pamele Anderson i njenih dugokosih djeèaka u ružnim èizmama na visokim temperaturama), ali meni tada nisu bile baš nešto naroèito pa sam ih ostavila Najboljoj. Koja ih je jedva obukla par puta, jer su joj ipak bile malo prevelike.
Veæ slijedeæu zimu svaka je hrvatska šuša šetala Ugly Boots, originale ili smiješne Sketchersove kopije (Mislim, ono! Kao da se etiketa ne vidi!), a i ja sam se pokorila trendu i svake zime kupovala po jedne... Za ovu sezonu ljubièaste, od pletiva. Koje su ostale u ruksaku u mojoj sobi.
Moje prve Uggsice su u meðuvremenu èamile kod Najbolje.
Èekajuæi trenutak kad æe ova zimogrožljiva stopala osjetit potrebu za njima.
Ok, to su one sasvim obiène, natural, ali griju... O, kako griju...

Inaèe, ja volim snijeg. Jer je hladno, a ne puše bura koja probija kroz kosti, pa je to zapravo prilièno ugodna hladnoæa (naravno, ako nisam na njoj dulje od 15 minuta). Jedan od najboljih feelinga na svijetu je gledanje snijega kroz prozor i uživanje u èinjenici da sam na toplom i u pidžami, sa šalicom... pa, trebalo bi biti sa šalicom superguste i jake èokolade, ali u ovome trenutku se ipak radi o šalici jadne kamilice s Natreenom.

Ah, da - ipak nisam izdržala. Ali samo danas. Dok se aklimatiziram. Hladno je, organizam je još pod stresom od puta, pa sam pojela jednu sasvim malu pizzu 4 sira s ekstra gljivama, popeèenim lukom i vrhnjem, stvarno jako malu, i jednu malu obiènu mlijeènu Milku, i u peænici podgrijan kroasan (posušila sam ga papirnatom maramicom da uklonim masnoæu!) koji sam nafcilala sa zadnjim ostacima fete iz frižidera od Najbolje (da ne propadne). I dokrajèila Grancereale kekse s kakaom, bila su tri, da ih ne naðem kasnije kad opet krenem s dijetom.

Uostalom, proèitala sam jednom negdje da je na dijeti dobro s vremena na vrijeme šokirat metabolizam, da se ne ulijeni...

Od sutra sam opet na dijeti. Tako da bi veèeras baš mogla trgnut i tu èokoladu...

10.01.2009. u 17:55 sati | 14 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.