Vrijeme za novogodišnje odluke

Danas pišem svoj posljednji zagrebaèki post. Vraæam se kuæi u Split.
Nije baš da sam nešto ludo raspoložena za povratak doma, ali što se mora nije teško... nego je još duplo teže.

Plan je slijedeæi: do 28. sam u Splitu, a onda se pridružujem društvu na mom Otoku, u mom Mistu.
Ne samo da æu se opet sresti s mojim curama R, I i M koje su tamo udarile stalnu bazu, nego dolazi i Z iz Zagreba (to je mlaða sestra od Najbolje, koja je uvijek tu negdje oko mene ovih dana ali je jednostavno ne stignem spomenuti...), a 30-og dolazi i Najbolja. U meðuvremenu se u Misto vratila i K, koja je napucala svog groznog muža (koji je u zatvoru), pokupila dijete i vratila se iz kontinentalnih krajeva mami i tati.
Dakle, 7 paklenih komada se vraæa iz otpisa i ponovo surfa uèmalim noænim životom našeg malog Mista...

Problem nam unaprijed predstavlja novogodišnji tulum.
Tradicionalno, novogodišnji tulum se odvija kod I doma... ok, osim zadnje dvije godine, kad smo svi nekako bili rasuti na nekim drugim geografskim lokacijama, i to nije loše mjesto, buduæi da I ima krasnu veeeeliku prizemnicu s ogromnom kuhinjom i još golemijim dnevnim boravkom, jako dobro ozvuèen unutrašnji prostor, a sve to na odliènoj lokaciji – najbliže kuæe su udaljene najmanje100-tinjak metara tako da možemo stvarati buke i nereda koliko nam duša želi a da se niko ne žali... Plus veliki vrtovi oko kuæe, oko metar i pol ispod terase, u koje možemo ubaciti previše ukomirane posjetioce na triježnjenje, bez da nam rade nered u kuæi (a da usput malo i pognoje tlo... Ok, postoji tu i bazenèe, sasvim malo, kuæne izrade, ali zimi prazno i zatvoreno, a nakon što smo jedne zime ubacile njenu sestru na triježnjenje i skoro je utopile i totalno zabranjeno).
A posjetilaca obièno imamo i više nego što bismo htjele, ne samo zato što smo kao èopor uvijek bile it cure, nego zato i jer je I totalna lokalna zvijezda. Siæušna, sa svojih metar pedeset i nešto sitno, ogromne duge kose pune pramenova i ekstenzija, preplanula, s pola tube sjajila na usnama, napucana u minjake i haljinice vrišteæih boja, surovo utegnuta velikim remenima, oboružana zlatnim detaljima i klutch torbicama, uvijek nestabilna na najmanje 10 centi štikle, I izgleda kao domaæa verzija Gabrielle iz kuæanica, i definitivno kao prototip uèiteljice iz muških smjelijih snova (da, I je uèiteljica. Odlièna u svom poslu. A sve djevojèice u njenom razredu su nekako misteriozno sklone dotjerivanju, plastiènom nakitu i laku za nokte...). Njena sklonost koketiranju, jaaaaako lošim muškarcima koji izazivaju probleme i bave se mutnim poslovima, i prženje najmanje trojice na tihoj vatrici neizvjesnosti (istovremeno) èine je još privlaènijom frajerima od njenog fizièkog izgleda džepne Venere iz obitelji Soprano.
Ne samo da stilski slijedi Gabrielle, nego je jednako sklona upadanju u kontroverzne situacije i èudnovate ekscese, a buduæi da kuæa ipak nije u vlasništvu I nego njenih roditelja, i buduæi da je u prvom tromjeseèju ipak malo pretjerala s organiziranjem raspištoljenih pijanki koje su završavale fizièkim obraèunima, samo jednom pucnjavom (njen tata je lovac rekreativac, i normalno je da æe neko doæi u iskušenje ako je kuæa opremljena vatrenim oružjem...) i jednim sluèajnim trovanjem (prstacima, a kako je tuæ prstace zakonom zabranjeno i jako kažnjivo, i kako je odlazak žrtve prstaca na hitnu povukao neka logièna pitanja kao npr. kako su se ti prstaci, i to jako puno njih, uopæe našli tu... logièno je da su joj starci ispalili), odnedavno su ljudi udarili veto na tulume...
Unatoè tome što im je za godišnjicu darovala krasan pribor za coctaile (taman da imamo za tulum...)

Dakle, gdje i kako se smjestiti za novogodišnju noæ?
Ima nas 7 cura, i treba naæi odgovarajuæi tulum, na kojem æe biti dovoljno poželjnih muškaraca u rasponu od 24 do 35 godina, ali da nisu neki lokalni looseri, da je omjer privlaènih prema osrednjima 65:35, da nas neæe ugnjaviti tragiènom glazbom ili igranjem Twistera, i da neæe objesiti nos ako oko 2 sata zbrišemo u lokalni disko na trovanje Mišom i Magazinom, razvodnjenom votkom i Bakarskom vodicom...
Neka javna proslava u dovoljno cool lokalu? Jok, ne dolazi u obzir! To je za one koji su izvisili! Mislim, kako bi to izgledalo??? I ostanak doma uz tv program do 2 bi bio puno bolja opcija od guranja i prolijevanja po nekakvoj rupi, u vrijeme kad vani neæe biti niko stvarno zanimljiv...

Ali uopæe ne brinem oko toga gdje æemo i kako æemo. I æe sigurno složit savršenu novogodišnju kombinaciju, pa taman natjerala nekoga da odustane od svojih organizacijskih planova i prilagodi se njenima, u to ne sumnjam.

Zašto se toliko radujem novogodišnjem tulum na Otoku? Kad je to zapravo jedan najobièniji bijeg na sigurno, i to još u pripixxinu...
2008-u sam doèekala u privatnom prostoru sa 50-ak totalnih luðaka koji plešu salsu, 2007. sa najbližim prijateljima i Nezakonitim na Sunseeker Predatoru u elafitskom akvatoriju.
2005. je Nezakoniti imao posla pa sam pobjegla frendicama na Otok, kao i 2006, kad smo prvi put bili surovo posvaðani pa sam utekla curama po utjehu i margarite...
Ali još tamo negdje od 92-e uvijek smo zajedno, bez obzira na trenutne ljubavne, poslovne i ostale životne okolnosti, uvijek po istom scenariju (kuæa od I, lokalni disko) i muškarci u našim životima su svaki put bili prisiljeni na razumijevanje situacije. Jer oni su (pokazalo se) prolazni, a cure ostaju zauvijek...

Ok, priznajem, da se u zadnji èas pojavi neki princ u bijelom BMW-u i ponudi mi odlazak privatnim avionom na novogodišnji tulum u Radissonu u Dubaiju, cure bi morale imati razumijevanja...
Ali kako su šanse za to ravne onima da preko noæi izgubim 10 kila u snu, mislim da neæu bit u prilici tražit razumijevanje...

Nego, problem mi predstavlja i što obuæi...
Naravno, kako je sad recesija jako u ðiru i svi se pozivaju na nju, a kako je bio i neki zgodni prilog u èetvrtak ili petak u Jutarnjem o vintageiranju i recikliranju, tako sam odluèila napasti ormare starijih èlanica klana i upregnuti u prekrajanje moju frendicu L, besposlenu i imuænu kuæanicu koja fenomenalno šije a trenutaèno ne zna što bi sa sobom...

Teta ima fenomenalnu denver-plavu Christle Carrington style haljinu od brušene svile, duljine do koljena, visokog struka, punu nabora i komotnu u gornjem dijelu, s dekolteom do pupka... Ako skinem grozne šišmiš-rukave i goleme football-spužve s ramena, kombiniram s nekim dobrim pojasom, imam haljinu spremnu za Vogue.
Bakina midi-haljina s plitkim izrezom oko vrata i rukavima do 3/4 nadlaktice od teške kineske svile. modre s utkanim crnim cvijetovima, Balmain iz 70-ih, dar njene francuske frendice slikarice, nosila sam je na maturi, a kasnije 90-ih na martensice i èupavu kratku frizuru, uz malo skraæivanje do koljena može postati fenomenalan komad za clubbing. Uostalom, ponekad je manje gole kože više seksipila...
Rodièina wrap haljina iz 70-ih, šivana po modelima Diane Fon Furstenberg, totalno disco, od crveno-srebrnog lamea, idealna je za izlaske, a kako je dekolte golem potreban mi je samo samoljepljivi nevidljivi grudnjak i traka da slijepi tkaninu dekoltea za kožu, da ne bi cice iskoèile na izvolte. Ok, i možda duge rukave suziti i skratiti na 3/4...
I za kraj, duga veèernja totalno široka haljina od viskoze boje šljive, dekolte pokriven do vrata rastezljivom èipkom iste boje i s dugim rukavima. Ako skinem rukave, skratim je do koljena, donji rub malo stisnem laštikom i stegnem se nekim dobrim pojasom u struku, dobijem supercool kratku balon haljinicu za zimske izlaske, skoro istu kao onu zelenu Nicole&Vanessa koju je Najbolja platila poprilièno, a na proljeæe je kombiniram s ravnim èizmama i kožnom jaknom za dan...

Sviða mi se ovo s reciklažom...

Takoðer, imam i nekakav posao, dakle taman skupim lovu za opaku Lancel torbu koju sam u subotu snimila u Centru Kaptol... Tek su stigle, i èisto sumnam da æe baš tako nestati u mjesec-dva, kad je boja koju ja želim ionako primjerenija proljeæu...
B radi na neèem novom, i potrebna mu je osoba koja nije kreativac kao on nego kuži posao, tako da zajedno radimo na studiji... Naravno da bih, ovako konkretno besposlena, za svog drugog po redu najboljeg muškog prijatelja projekt napravila besplatno, ali kako on vjeruje da se najkvalitetnije stvari dobivaju ako se autora uredno plati... Pa, eto, ja se ne bunim!

Ali, svjesna sam da zapravo moram potražiti pravi posao. Ono, s radnim vremenom i plaæom koja ne ide na ruke nego se u banci knjiži na tekuæem raèunu kao dohodak, zbog kredita, kartica i ostalih gnjaveža.
Do sada sam samo glumila samoj sebi da tražim posao. Dok u stvarnosti nisam mrdnula prstom.

A kad veæ razmišljam o traženju posla, moram razmišljati i o ostalim planovima i ciljevima za godinu koja dolazi, te shodno tome sastaviti listu novogodišnjih odluka koju radim svake godine u ovo vrijeme, a usput pregledam i prošlogodišnju, tek da vidim koliko toga nisam ostvarila...

Ali to mi je nekako postalo naporno, tako da mislim da u 2009. ulazim bez ikakvih planova i odluka, pa gdje me život naplavi...

22.12.2008. u 11:47 sati | 27 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.