Mišljenje je kao dupe - svatko ga ima. Kada mišljenje vladajućih dušobrižnika utječe na slobodu kretanja i zabranjuje rad masi ljudi, onda bi se trebali pitati, zašto? Odgovor je serviran i svi ga znaju Covid-19. Za bilo koji drugi odgovor nije ostavljeno ni malo mjesta. Bespogovorno prihvaćamo jedinu shemu razmišljanja koja nam je ponuđena: dokaze iznosi struka, odnosno znanstvenici. Politički moćnici određuju pravila a narod se pokorava pravilima. Počelo je zastrašivanjem putem medija i postepeno smo završili u karanteni a kretanje je ograničeno na granice grada u kojem živimo. Zarobljeni u svojim domovima izloženi smo psihološkom terorizmu, gdje nam se neprekidno serviraju brojevi zaraženih i umrlih. Ljudi su prihvatili zabrane kao opravdane i nužno zlo. Masa je sputana i pokorena a nužno zlo, što smo duže u karanteni, sve više prihvaćamo kao nužno a sve manje kao zlo. Šta je nužno za naše dobro govore nam vladajući, koji su opet postali važni. Svaka riječ koju izgovore pažljivo se sluša i važe. Strategije manipulacije ljudima putem medija precizno je opisao Chomsky i nema sumnje da se one upravo sada provode. Epidemiolozi su izračunali da je smrtnost od ove bolesti mala, 5-6 umrlih na 100.000 stanovnika ili u postotku 0,000054 % . Jednako ili nebitno više od bilo koje druge prehlade. Realni razlozi zabrana, ne postoje.
Teorije zavjere kažu da se radi o masovnom socijalnom eksperimentu. Ta teorija nije za odbaciti jer je jedan od najjačih igrača u svijetu cijepljenja Bill Gates. Taj filantrop s nejasnim namjerama pokupovao je sve što se u svijetu cjepiva prodavalo. Upravo je on godinama financirao zaklade koje provode masovna cijepljenja u Africi. Prave razloge naveo je u jednom predavanju kada je rekao da na zemlji ima previše ljudi i da su resursi potrošeni, što će neminovno uzrokovati glad i ratove. U svijetu farmacije pravo na proizvodnju novog lijeka je vremenski ograničeno i nakon isteka roka svi mogu proizvoditi taj lijek. Za cjepiva to ne vrijedi i cjepiva su zlatne koke farmaceutskog biznisa. U prijevodu Bill Gates je našao način kako da se vrati na tron i opet postane najbogatiji čovjek na svijetu.
Druga teorija, koja se nadovezuje na prvu kaže da je Svjetska zdravstvena organizacija, slučajno ili namjerno, izdala pogrešan naputak o liječenju virusa. Koktelom lijekova koji oni prepisuju oboljelima od korona virusa slabi se imunitet i pacijenti umiru. Po naputku Svjetske zdravstvene organizacije liječenje započinje davanjem velikih količina kortizona i antibiotika. Nakon prestanka upale daju se kokteli lijekova koji služe za liječenje side ili sl. i koji su uglavnom toksični. Po mišljenu njemačkog dr. Clausa Kohnlena terapija je preagresivna i oslabljuje imunološki sistem. Prejaka terapija na kraju ubija oboljele. Doktori su se dužni pridržavati naputaka o liječenju pacijenata od korona virusa ili bi u suprotnom mogli snositi sankcije.
Slijedeća teorija vezana je za zlonamjerno tumačenje statističkih podataka. Za primjer može se uzeti Italija gdje je do sada zabilježen najveći broj umrlih. U Italiji živi 61 milijun stanovnika. Ako uzmemo prosječni životni vijek od 80 godina, dobivamo podatak da u Italiji svaki dan umre u prosjeku 2090 ljudi. Pogledajmo službene podatke Talijanskog Istituto Superiore di Sanita ( Talijanski državni institut za javno zdravstvo). Dakle istina je da je npr. 20.3.2020. od 627 ljudi koji su umrli taj dan, imalo Covid19, ali po službenom izvještaju velika većina nije umrla od njega. Gotovo pola pokojnih su imali još tri ili više ozbiljnih potencijalno smrtonosnih bolesti. Iduća četvrtina je imala dvije potencijalno smrtonosne bolesti, a zadnja četvrtina je imala jednu potencijalno smrtonosnu bolest. To ostavlja malu grupu ljudi koji su umrli od Covida19 ispod 1 %, slično kao kod gripe.
Čovječanstvo je podvrgnuto Stafordskom eksperimentu u kojem se ispituju granice masovne poslušnosti u uvjetima karantene. Počelo je s zastrašivanjima a završilo zabranom rada za veliki broj ljudi i ograničavanjem kretanja. Nigdje nitko nije racionalno objasnio zašto ne smijemo otići do mjesta u prirodi gdje nema ljudi. S ekrana vrište poruke ostani doma i ljudi izlaze iz domova samo zbog prijeke potrebe. Policija preko razglasa tjera ljude koji sjede na razmaknutim klupama u parku i naređuje im da idu kući. Medicinski razlog za takvo postupanje ne postoji, postoji samo policijski razlog. Savjest i odgovornost pojedinca svedena je na puke floskule vladajućih. Za njih mi smo sebični, neodgovorni gadovi bez savjesti koji se bez njihovih pravila ne znamo socijalno distancirati. Zato su oni tu da nam govore šta smijemo i šta ne smijemo. Oni su si dali za pravo da odlučuju šta je dobro za naše zdravlje i da budu naša savjest. Gubitak prava na rad i zabrana slobode kretanja u ovom slučaju samo je kolateralna žrtva, nečega što oni objašnjavaju kao opća dobrobit. Postali smo njihova vojska i kao svaki vojnik ima da slušamo šta nam se govori i nema tu šta da se misli. Vjerojatno se nadaju Stolchomskom sindromu i glasovima pokornih građana koji su uz njihovo vodstvo prebrodili krizu i pobijedili virus.
Što zabrane budu duže trajale, neposlušnih će biti sve više. Represija u ime zaštite građana je strašna a sankcije za neposlušnost su zatvor ili kazne u visini godišnjih primanja. Po Orwellovskom scenariju pokazuju nam na nacionalnoj tv glavnog policajca koji svakodnevno prijeti i straši narod, nabrajajući šta narod smije a šta ne smije raditi. Bez da trepne, navodi da je kazna za građana, koji je krenuo s lažnom propusnicom do drugog sela, višegodišnja robija. Bolje da ga odmah upucaju jer upucani građanin puno je bolji primjer onoga šta se dešava neposlušnima.
Nedostatak kritičkoga mišljenja i djelovanja protiv sustava stvara svijet u kojem su ljudi robovi režima i tek nekolicine pojedinaca koji vladaju svijetom iz sjene. Njihova imena se ne znaju, znaju se samo njihovi logotipovi i brandovi, baš poput logotipa Velikog brata. U tim okolnostima nevažno je predstavlja li virus stvarnu opasnost po ljudsko zdravlje ili je izmišljen u svrhu kontrole i zastrašivanja. Kladio bi se na ovo drugo.
Suma sumarum, novac pokreće svijet. Nakon pandemije doći do preslagivanja najvećih u svijetu moći i biznisa. Dolaze neki novi igrači i uvode se neka nova pravila. Kada sve prođe siromašne države s uništenim ekonomijama moraju se zaduživati kako bi vlast izbjegla socijalne nemire. Ponuda i potražnja određuje cijenu novca a u novonastalim okolnostima biti će to najviša moguća cijena. Načini porobljavanja i kontroliranja masa mijenjaju se kroz povijest ali cilj ostaje uvijek isti. Igra je to koju čovjek igra tisućama godina, kako vladati nad drugima. Ne prijeti opstanku civilizacije virus, nego ljudska potreba za vladanjem i pokoravanjem slabijih.
Pitanje je da li su ovi koji dolaze toliko moćni i okrutni da rade ovo što se trenutno dešava u svijetu. Upravljaju li oni krizom ili su samo zakotrljali lavinu.Vrijeme će pokazati.

OBAVIJEST: Ovaj vodič nije namijenjen potencijalnim investitorima, niti je napisan u svrhu pokretanja bilo kakvoga posla ili rješavanja egzistencijalnih problema.Sve je napisano isključivo u svrhu edukacije i služi u obrani od gluposti.

1.ZARADA NA INTERNETU – posao s najvećim potencijalnim rastom i neograničenim tržištem. Kupiš domenu, digneš internet stranice, otvoriš nerezidentni račun na offshore firmu i biznis može početi. Start up za manje od 1.000 kn. Reklamiraš sve, skijaške aranžmane u Austriji, apartman na Azurnoj obali ili putovanje u daleke zemlje. Slike skineš sa interneta. Ili otvoriš portal za prodaju nekretnina, automobila i bijele tehnike. Bitno je da isporuka dolazi nakon uplate. Tržište je dinamično i brzo vas razotkriju ali nema veze jer se ionako niste prijavili ispravne podatke. Kad se izvježbate u registraciji offshore tvrtki, otvaranju računa, domena i prezentaciji, svi se poslovni problemi rješavaju na dnevnoj bazi.

2.PROFESIONALNI OGLASIVAČ – za početak nabavite kartice za mobitel od različitih operatera. Treba obratiti pozornost da su brojevi što manje pamtljivi, jer u tom slučaju traju duže. Posao se sastoji u slijedećem: oglasite da prodajete neku stvar ispod cijene npr. Iphon 6 za 1.000 Kn. Zovu kao ludi a vi po glasu morate prepoznati najveću naivčinu. Objašnjavate mu da je razlog prodaje bolest djeteta ili nešto slično. Navedeni predmet šaljete pouzećem. Ako želite zadržati bar malo dostojanstva onda umjesto cigle kupcu spakirajte bar dvije čokse.



3. AGENT ZA ZAPOŠLJAVANJE U INOZEMSTVU – Sve isto kao i pod brojem dva , samo što prodajete nadu u bolju budućnost. Rad na baušteli, rad na naftnoj platformi ili kruzeru, sve možete jer ste baš vi ovlašteni agent. Ciljana skupina su pomoćni građevinski radnici, propali studenti, sanjalice i oni koji se po svaku cijenu žele maknuti iz sredine u kojoj nisu dovoljno cijenjeni. Zarada je na naplati troškova za izradu dokumentacije za posao a one naivnije možete još opaliti i za osiguranje i putne troškove.

4.UDRUGA GRAĐANA – ne treba otkrivati toplu vodu nego kopirati one koji godinama žive od volontiranja u udrugama. Mogućnosti udruge su neograničene. Npr. sviđa vam se vikendica u parku prirode, nema papire, ne možeš je legalizirati. Osnujete udrugu npr. ljubitelja ptica pjevica i odmah učlanite ženu i djecu i nitko neće dovesti u pitanje vaš ptičji rezervat. Ako vam je neki moćnik poznanik, još dobijete i donaciju za rad udruge. Znam tipa koji je tako napravio vikendicu na Jarunu, samo na tabli piše veslački klub. Što ga briga, što nema ni veslo. Sa računom udruge možeš sve, pa i raditi doživotne ugovore o ropstvu i ne mogu ti ništa.

5.URED ZA ODNOSE SA POTENCIJALNIM INVESTITORIMA– u praksi si posrednik između onih koji nešto žele i spremni su to platiti i onih koji imaju moć da ti daju to što ovi žele. Za ovaj posao moraš imati debelu kožu i znati dobro zbrajati i oduzimati. Posao se sastoji u slijedećem: klijent je bacio oko na neku nekretninu. Prodaje se za kunu. Vaš zadatak je biti tampon zona i omogućiti klijentu ta kupi željenu nekretninu. Za početnu cijenu. Zarade su ogromne, pa se iznos od 50.000 eura jedva možete smatrati dostatnim za kavu. Nitko pametan ovako društveno odgovoran posao ne radi za peke i slične trice i kučine.

6.POSLOVNA ISTRAŽIVANJA – naziv je samo formalan , jer se u biti radi o naplati taštine. Objašnjenje; nađeš rođu u HGK i HOK i od njega dobiješ popis firmi koje posluju u plusu. Odabereš 100.000 firmi i pošalješ im pismo da su baš oni prepoznati kao najbolji i najuspješniji u svojoj branši. Ukoliko žele diplomu, pohvalnicu, priznanje kojim mogu mahati konkurenciji, moraju to platiti. Koliko, zavisi od vaše procijene, ali iznenadili bi ste da znate koja je gornja granica.



7.VELEPRODAJA – velika zabluda je da ako se želite baviti veleprodajom, morate imati skladište i viljuškar. Prva investicija bi trebala biti skupi auto, markirano odijelo i najnoviji mobiteli uz obavezni gel u kosi. Pojavom morate davati do znanja da je vama jedan šleper ništa, najbolje krenuti sa tri. Roba vam treba jučer, preprodali ste je unaprijed a platiti će te nikad. Niti jedan sud vas može osuditi za krađu, zbog toga što ste u teška vremena upali u poslovne probleme. Policija i sudstvo bavi se sitnim dušama i krađama u maloprodaji.

8.POSTATI POLITIČAR – najljigaviji posao od od svega nabrojanog. Prvo morate uvjeriti ljude da će im s vama na vlasti biti bolje. Zato morate imati sposobnost da govorite samo ono što žele da čuju, koga zanimaju problemi. To je lako, npr. penzićima obećate 10.000 Kn mirovine, plus plaćeno dopunsko zdravstveno. Ako te izaberu to znači da slijedećih par godina možeš živjeti kao bubreg u loju. Javni natječaji, izbori direktora i zgodnih pomoćnica, o svemu vi odlučujete. Brine vas malo što ljudi misle da ti ne treba baš Audi A8 sa 500KS i grijanim sjedalima da te voze sa njim na posao, ali tko njih pita. Pa oni su te i izabrali da ti odlučuješ, «kak se dela». Živiš svoj život kakav zaslužuješ, samo na tuđi račun.



9.PROFESIONALNI OVRŠITELJ – imaš d.o.o. ili barem obrt, pažljivo odabereš uspješnu i dobrostojeću firmu, pošalješ im fakturu sa cifrom od koje boli glava. Kada te nazovu, glumiš nevinašce, tko ja? Za mjesec, dva pokreneš ovrhu, svi su na tvojoj strani suci, advokati, jer ih debelo plaćaš. Ponosno mašeš pravomoćnim rješenjem za ovrhu. I nije to laž, ni ucjena ako ti institucije daju pravo, to je posao. Ucijenjena firma na koljenima, otpuštaju radnike da mogu podmiriti tebe, troškove ovrhe, kamate, odvjetnika...



10.MENADŽER - zbroj zanimanja i prihoda pod rednim brojem 5,6,7 i 8.

11.PRODAJA PROIZVODA ZA MRŠAVLJENJE – tu je presudan marketing i pakovanje. Što je u kutiji manje je bitno. Uglavnom se radi o sitno mljevenom papiru koji se miješa sa nečim bez-masnim. Korisnici proizvoda smiju konzumirati najviše tri žličice dnevno. Ako te debeli tuže, istina je na tvojoj strani jer su jeli više od tri žličice, dnevno.

12.OSNIVANJE VJERSKE SEKTE – najvažnije je uvjeriti čovjeka da do Njega, Boga možeš doći samo ako se odrekne materijalnih stvari i donira ih sekti. Kuća, vikendica, auto sve treba biti vlasništvo sekte. Djeci i unucima ne smije se ništa ostaviti jer oni ne vide istinu, nego samo prolupalog starca.



13.TEČAJEVI DUHOVNOG ISCJELJENJA I NAPREDOVANJA– tu imaš čitavi spektar različitih mogućnosti, za početnike preporučujem gatanje na grah ili karte, skidanje uroka i gledanje u budućnost iz šalice kave. Tko zna možda se u tebi krije neotkriveni talent, pa dobiješ termin na tv-u i onaj broj koji počinje sa 060 ……… Oni napredniji i upućeniji organizirati će tečajeve duhovnog usavršavanja. Poniženi, ostavljeni, očajni, jadni, prevareni, izgubljeni, svi oni sa neispunjenim očekivanjima i zaboravljenim životnim ciljevima njihova su publika, a takvih ima koliko voliš. Svi oni plaćaju da slušaju recepte koji im mijenjaju živote.

14.PRODAJA I DRESURA ŽIVOTINJA – nabaviš slatkog psića ili macu i prodaješ. Osnovni posao ti je da iz razgovora sa potencijalnim kupcem, saznaš razumije li se on u životinje. Ako pojma nema , onda moraš imati spremnu priču o šampionskom leglu. Cijenu formiraš na licu mjesta, ako je dijete oduševljeno i ne ispušta životinju iz ruku, možeš lupiti bezobrazno visoku cijenu. Za par mjeseci zovu te da pas ne sluša. Pažljivo si gledao sve epizode Cezar Milana na tv-u a i položio si online tečaj dresure. Vrijeme je da vratiš uloženo u svoje obrazovanje.

15.PRODAJA BRENDIRANE ROBE – početna investicija je minimalna. Računalo i printer, već imaš. U knjižari kupiš naljepnice za printer, skineš sa internata znak Nike, kod Kineza kupiš najjeftinije majice pa uzmeš maminu peglu i na posao. Kasnije posao možeš proširiti na naočale i tenisice. Oprez, danas svaki pripadnik romske manjine zna napraviti Lacosta trenirku a ne trpe baš konkurenciju. Tržište šanera puno je softiciranije, klijentela je upućenija u lažnjake koje kupuje i nosi ali i zarade su puno veće.



16.TRAFFICKING- dočepaš se nekako rezultata sa IQ testova i odabereš cure sa dna liste. Zatim ih ubijediš, što ne bi trebalo biti problem, da su rođene da budu manekenke u Milanu. Već slijedeće jutro u rentanom kombiju sa svježim mesom ideš preko granice.

17.DEALER – teško da nešto možeš nešto napraviti na domaćem terenu, to već godinama rade dečki koji dane i noći provode u kafićima i voze BMW-e X6. Poljoprivredna proizvodnja je ne isplativa, jer te muči problem kao i svakog poštenog seljaka, jeftini uvoz. Ako si pravi igrač novo, neotkriveno tržište je Kina. Zamisli kineskoga radnika kako 18 sati dnevno ušiva jezik na Nike tenisicama, pa taj bi pošmrko što god mu daš. Ako pak nisi igrač, uvijek možeš biti nečija mula.

18. POSAO U TURIZAMU – tu nema nikakvih ograničenja, turistička sezona kratko traje a gosti se druge godine možda i ne vrate, pa treba iskoristi sve mogućnosti za brzu i laku zaradu. Preko zime možeš prodavati autohtone istarske i dalmatinske kuće stare 200 godina, sa velnesom, saunom i bazenom. Svaki težak je imao tog vraga u kući da se odmori od napornog rada.

19.INFORMATIČAR – moraš uvjeriti rođu na visokom položaju da će dobit postotak i posao je tvoj. Softver skineš sa torrenta, ali teško da će raditi na starim 386 i na zelenim monitorima. Nije bitno jer je već netko porabo lovu za studiju o izvedivosti, a nije tvoj problem što to nitko ne čita. To što je softver neupotrebljiv, kriv je hardver. To nije problem i opet je postotak u igri.
Postoji i druga vrsta informatičara koja skloni npr. nečiji auto, bicikl ili ženu na sigurno. I onda trguju informacijama, postotak za informaciju gdje se nalazi željeni predmet, plaća se i do 50 % od vrijednosti novog. Za ženu, to je varljivo jer se tu prepliće mnogo varijabli koje utječu na konačnu cijenu, pa se potencijalni klijent, ako previše tražite, može odlučiti za novu ženu. Vrijedi i obrnuto za supruga.


20.FARMACEUTSKI BIZNIS – negdje oko Rijeke presretnete donaciju lijekova za Afriku. Cijena je povoljna jer je administracija na zapadu prezahtjevana, kada treba zbrinuti medicinski otpad. Važno je da na kutiji ne piše rok trajanja. Zatim uvjerite ključnu osobu u HZZO da vaš lijek stavi na spisak. Dok ste obavljali carinske formalnosti u Rijeci, već ste u Opatiji počeli organizaciju Kongresa obiteljskih liječnika. Svrha kongresa je prezentacija neophodnosti vašeg lijeka u obiteljskoj medicini. Glavni govornik je onaj koji uspije objasniti kako spriječiti dosadnog penzića u nabrajanju boleština, kad mu je recept napisan i prije nego što je ušao u ordinaciju.

Evo još jedne ideje gratis:

GRAĐEVINSKI PODUZETNIK – želite izgraditi zgradu i stanove za prodaju. Problem je što nemate novaca a kod banke ste sve kredite davno potrošili. Nije problem, da bi napravili zgradu ne trebate imati ni lopatu. Nađeš ljude koji su spremni unaprijed platiti za rješenje stambenog pitanja a ti im za uzvrat obećaš penthaus po neponovljivoj cijeni. Time si riješio početne financijske probleme i izgradnja može početi. Naravno, uvijek angažiraš kooperante, a oni podkooperante koji mogu pričekati sa plaćanjem. Ako npr. neki parketar podivlja i insistira na plaćanju, platiš ga i izbaciš iz igre. Time svima pokažeš tko je gazda i što se događa kad odbiješ raditi. Negdje oko četvrtog kata, počinju ozbiljniji financijski problemi pa zgradu dajete banci pod hipoteku. Dalje je to njihov problem. Nisi ti ništa kriv što je firma otišla u stečaj, pa takva su vremena. U međuvremenu nisi sijedio skrštenih ruku, nego si osnovo novi d.o.o., registrirao ga na nezaposlenog ženinog rođaka i počeo graditi na novoj livadi.

Da sam žensko

Ljepila bi lažne nokte

i umjetne trepavice.

Napravila bi najveće lažne sise

i glumila orgazme.

Da sam žensko

od muških konja radila bi jednoroge.

Danas

Sijedimo na prastarom krevetu u napuštenoj tvornici i gledamo televiziju. Oko mene beskućnici koji su došli tu prespavati, skvoteri kojima je Tvornica dom i oni koji sebe nazivaju slobodnim umjetnicima.

Nekada, u vrijeme socijalizma, ovdje se nešto proizvodilo. Ljudi su radili, primali plaću i vjerovali u priče o društvenom vlasništvu, jednakosti, slobodi i bratstvu. Danas Tvornica izgleda sablasno. Zidovi su išarani sprejom, opušci posvuda a zrak zaudara na mokraću.

Boca, muškarac ispijena lica u kasnim četrdesetima s dreadlocks frizurom pruža mi zapaljeni đonit. Priča se da je Boca nekad bio uspješan odvjetnik iz dobrostojeće obitelji. On nerado spominje taj dio života, a prešutno pravilo koje vlada u Tvornici je da se ne priča o prošlosti. Džoint predajem Petri. Po hijerarhijskom poimanju svijeta moglo bi se reći da je Petra glavna na ovom mjestu. Bilo bi puno ljepše nazvati je dušom Tvornice. Ta prekrasna žena uvijek je tu da pomogne onima kojima je pomoć potrebna.

Jedina stvar koja ne pripada ovome mjestu je veliki plazma televizor s razbijenim ekranom. Zamolio me Mustafa da ga donesem. Mustafa je Sirijac i zanimale su ga vijesti iz domovine. Od milja zovemo ga Musa. Negdje oko sredine dnevnika spiker je pročitao vijest kako se strahuje da se u Sredozemnom moru utopilo četristo izbjeglica. Izgovorio je to istim ravnim glasom kao da je pročitao vijest da su Bayern i Liverpool odigrali neriješeno.

-To je čista hipokrizija društva, prokomentirao je Boca.

- Kada se sruši avion pun zapadnjaka koji putuju na Tajland mahati svojim novcem zgodnim Tajlanđankama onda je to tragedija. Ne bi se strahovalo nego bi se organizirale spasilačke ekipe, ogorčeno je rekao Musa.

-U slučaju izbjeglica za dan dva, kada se političari dogovore poslati će spasilački brod da pokupi mrtva tijela da kojim slučajem ne bi doplutala do talijanske obale i tako pokvarila turističku sezonu, nadovezao sam se na Musin komentar. Petra nije rekla ništa, plakala je.

Godinu dana ranije

Ispred spuštene rampe čekam da prođe vlak. Vlak prolazi sporo. Jasno vidim tamna lica ljudi koji bježe na zapad, u bolji život. Putuju tamo da postanu građani drugog reda, da rade najbjednije i najslabije plaćene poslove i doživotno plaćaju preskupe podstanarske stanove.

Ipak, zavidim im jer putuju s nadom u bolju budućnost. Kada prijeđem rampu mene čeka samo samoća podstanarskog stana. Sudbina je to rastavljenih muškaraca. Navečer na televiziji gledam izbjeglice zaustavljene na hrvatsko-slovenskoj granici. Otac s djetetom u naručju pokušava prijeći hladnu rijeku. Dijete plače. Možda zbog te scene ili nakupljenih frustracija, alkohola ili nečeg trećeg, bacio sam čašu u televizor. Ekran je pukao, a ona govoreća glava s televizijskog ekrana nastavila je trkeljati o novoj političkoj aferi.

Uzeo sam mobitel i nazvao Bocu.

- Ona organizacija za pomoć izbjeglicama, to još uvijek postoji ?, upitao sam Bocu

- Da, postoji. To vodi Petra. Tu je kraj mene. Da ti je dam?

- E Boca, poznajem jednog Sirijca iz Komune, čist je skinuo se, taj ni travu više ne bi zapalio. Izrazio je želju da dođe živjeti u Tvornicu, zove se Mustafa i zna arapski.

- Ako je protiv trave, odmah mi je sumnjiv.

- Treba nam netko tko zna arapski, svakako ga dovedi. Evo ti Petre, odgovorio je Boca.

- Bok direktore!, pozdravila me Petra.

- Nemoj mi stavljati sol na ranu. Zatvorio sam trgovine i ostalo mi je odjeće.

- Odlično, znači konačno si postao slobodan čovjek. Stalno vozimo odjeću i hranu na granicu. Možeš sutra s nama da vidiš kako to izgleda iz prve ruke.

Sljedeće jutro s Bocom i Petrom vozim pun kombi donirane odjeće u izbjeglički kamp na slovenskoj strani granice. Musa nam je pomogao s utovarom, želio je s nama vidjeti zemljake ali kako nema nikakve papire morao je ostati. Mučilo me to što sam mogao prodati tu robu, riješiti se problema s novcem i platiti podstanarski stan. Sve sumnje u ispravnost odluke nestale su dolaskom u „kamp“. Promrzli ljudi, okruženi žilet žicom i gomila specijalne policije. Nedostaje samo ploča s natpisom "Arbeit macht frei“ i dojam bi bio potpun. Petra je brzo našla nekoga za prevođenje i oko nje se okupila gomila ljudi. Shrvan emocijama, stojim ukočeno i promatram Petru kako nesebično pomaže izbjeglicama. Ne mogu skinuti oči s nje. Našao sam najružnije mjesto na ovoj planeti i najgluplji trenutak da se zaljubim.

Dvije godine ranije

Mustafu sam upoznao u trenutku kada mi je loše krenulo na privatnom i poslovnom planu. Zatvarao sam ured i lokal i trebao mi je netko da mi pomogne iseliti stvari. Nazvao sam Udrugu za rehabilitaciju ovisnika jer su oni nudili najjeftiniju radnu snagu. Musa se pokazao kao vrijedan i vješt radnik ali i kao i mudar čovjek. Ispričao mi je svoju životnu priču. U rodnom gradu otvorio je klub za mlade, puštao modernu muziku i odlično zarađivao. Ponesen novcem i slavom odao se porocima. To se nije svidjelo vlastima pa je morao pobjeći iz zemlje da sačuva živu glavu. Od tada smuca se po komunama. Ispričao sam mu ja i svoju priču. Ponio me posao, novac koji sam zarađivao i zanemario sam ženu. Ona je pak otišla u drugu krajnost, u religijski fanatizam. Bilo je nekakve sličnosti u našim pričama.

- Religijski fanatizam, to ti je poznato?, pomalo provokativno pitao sam Musu.

- Baš si licemjeran. Tu se molite Isusu. Zamisli da ti po mraku na vrata pokuca čovjek tamna lica s istoka s trudnom ženom koja samo što se nije porodila. Da li bi ga pozvao da prenoći?

- Misliš da ne vidim starce koji kopaju po kontejnerima dok vam se svećenici voze u Mercedesima. Bojite se pobuniti protiv političke kaste. Moj narod je hrabar i pobunio se protiv tiranije a tu ljudi samo okreću glave, rekao je ponosno Mustafa.

- Da, a rat je počeo zato što su ti ljudi nisu mogli kupiti svjetlucave stvari s zapada, nisam mogao a da ne komentiran zajedljivo.

- Znaš zašto je počeo rat u Siriji?, pitao me je Mustafa i nastavio ne čekajući odgovor.

- Religijski fanatizam posljedica je dugogodišnjeg zaglupljivanja naroda. Onaj Bašar al-Asad lijepio je svoje slike na svaki zid, na svaki billboard, u zemlji. Tip je toliko ružan da ga ni najbolji majstori u photoshopu nisu mogli uljepšati. Iritantno je bilo gledati tu facu na svakom uglu i moralo je puknuti. Nažalost, kada je puklo, narod je već bio toliko izmanipuliran da je sve otišlo u krivom smjeru.

- Razumiješ što želim reći?

- Da ratovi započinju zbog ružnih ljudi?, pokušao sam se našaliti.

- Ne ružnih, nego sebičnih i samoljubivih.

- Ti od posla nisi vidio ono bitno i dogodio ti se stotinu puta viđen scenarij. Kod vas na zapadu razum je sveden na puko sebično kalkuliranje. Moral je postao privatna stvar. Kultura industrija. Politika manipulacija. Ekonomija je instrumentalizirana i sve se svodi na profit. Spojio si ono što se nikada nije moglo spojiti, ljubav s profitom.

- Da skinem tv s zida, pitao me Musa.

- Nemoj, budem ja. Odselio sam se iz stana i ostavio sve stvari ženi. U podstanarskom stanu nemam ništa pa ću odnijeti taj televizor.

Do dugo u noć pričali smo o svemu, najviše o ribama i o tome kako iza svake ribe pliva još krupnija koja je spremna da je pojede. Pričao sam mu o ljudima iz Tvornice, o Boci i tome kako mu je dosadilo biti krupna odvjetnička riba, o tome koliko je Petra pozitivna osoba, a on je izrazio želju da ih upozna.

Tri godine ranije

U uredu zadovoljno brojim jučerašnju zaradu. Trgovina odjećom radi savršeno. Jedina mana je što sam čitave dane na poslu pa se rijetko viđam s ženom. Na zid ureda objesio sam novi 50 inčni tv. Nije baš da mi treba, kupio sam ga više radi dekoracije. Nisam ga ni spojio na struju. Bio sam zadubljen u papire kada je na vrata pokucala zaposlenica i rekla da me neki čudni ljudi žele vidjeti. On je bio visok, mršav a ona prekrasna žena divlje crvene kose. Boca je imao dugu kosu ispletenu u pletenice a Petra je bila obučena u neku čudnu šarenu odjeću. Bili su potpuna suprotnost meni, s uredno podšišanom kosom u odijelu i kravati.

- Izvolite , kako vam mogu pomoći?, upitao sam, zatečen njihovom pojavom.

- Snimao film pa smo vas došli zamoliti da nam posudite lutke iz izloga, pitao me onaj koji se predstavio kao Boca.

- O čemu se radi u vašem filmu? , pitao sam i smišljao način kako da ih se riješim.

- Lutkama se mogu skinuti glave? , bez uvoda upitala me crvenokosa i pogledala ravno u oči.

- Mogu ali ne razumijem…, ostao sam zbunjen pitanjem, ljepotom te žene i prodornim pogledom.

- Film govori o ljubavnoj priči koji se odvija za vrijeme rata u Siriji. Par uhvate vjerski ekstremisti u zabranjenoj ljubavi i odsjeku im glave. Zato nam trebaju lutke kojima se mogu skinuti glave, izgovorila je u jednom dahu Petra i opčinila me.

Vođen znatiželjom, tu večer obukao sam staru kožnu jaknu, strpao lutke u auto i uputio se u Tvornicu.

Večeras

Božić je. Preselio sam se u Tvornicu. Gledam film s Petrom, Musom i Bocom. Na televiziji se prikazuje Wonderful life s Jackom Stjuartom. Petra plače ponesena radnjom, Boca je u nekom svom duhanskom filmu a Musa, komentira kako je to obično manipulatorsko holivudsko sranje i da anđeli čuvari ne postoje.

- Život je sranje. Oglasio se beskućnik koga smo prekinuli u brojanju ono malo praznih boca koje je skupio taj dan. Kada je prebrojao boce pažljivo ih je smjestio u kut i složio krevet na podu tako da nitko ne može prići bocama a da ga ne probudi. I tada sam shvatio. Nemam više stvari koje moram čuvati, nemam računa, nemam obaveza koje će mi pokvariti sutrašnji dan, nemam neispunjenih ili ispunjenih ciljeva za koje se moram boriti.

Osjećaj slobode bio apsolutan.

- Anđeli postoje, odgovorio sam Mustafi nakon duže pauze.

Prišao sam Petri, zagrlio je i poljubio.

- Tko je otkrio zakon gravitacije ?

- Newton u 17. stoljeću.

- Da li je gravitacija postojala i prije Newtona?

- Naravno da je postojala, samo nije bila otkrivena.

- A, da li je gravitacija postojala dok nije bilo planeta, dok nije bilo ničega?

- Nije ili možda je, zdrav razum nalaže da je postoji oduvijek.

- A matematika, da li je ona postojala?

- Nije, matematiku je izmislio čovjek.

- A logika, fizika i sve ostalo znanje o svijetu oko nas?

- Ne. Sve je to nastalo zato da bolje razumijemo svijet oko nas.

- Znači , sve znanje koje čovjek ima je ljudska izmišljotina?

- Želiš reći da živimo u imaginarnom svijetu?

- Naš predak iz pećine nije imao znanje o svijetu koji ga okružuje?

- Nije razumio zašto pada kiša, zašto je hladno a nekad toplo…

- Nije li onda logičan zaključak da je razmišljao da postoji Netko tko upravlja svijetom u kome živi. Molio se Upravitelju za potomstvo, hranu, vodu, da bude toplo vrijeme…

- Želiš reći da je i Bog ljudska izmišljotina?

- Da.

Za većinu kupaca cijena je presudni kriterij pri odabiru motora pa se “polovnjaci” nameću kao racionalna alternativa, što ne mora biti loše jer se može kupiti dobar rabljeni motocikl koji će vlasnika služiti još mnogo godina. Stara vozačka izreka “bolje novi fićo nego stari mercedes”, nije bez uporišta. Međutim, mnoge ponesu želje koje su veće od stvarnih mogućnosti pa se nerijetko kupuje “za broj veći” motor. Ponuda rabljenih motora u Eu je velika a cijena motora je i nakon plaćanja svih tražbina povoljnija nego u Hrvatskoj. Ipak je korisno upozoriti na zamke koje vrebaju, jer kupnja takvog motocikla nosi podosta rizika. Prijevare su česte, mene ova koju ću opisati pukom srećom nije koštala ništa, osim živaca i vremena provedenog na internetu. Evo priče:

Prodao sam motor i odlučio kupiti polovni Bmw 1200 GS. Ponuda u Hrvatskoj je slaba pa sam se odlučio na uvoz, točnije unos motora iz EU. Čitam oglase na internetu i naiđem na ovaj oglas

https://www.1000ps.de/gebrauchtes-motorrad-1674697-bmw-r-1200-gs

Na poslani mail se javlja izvjesni Rensen Andreas, 30 Bakkegĺrden, 4000 Roskilde, Dänemark.

Piše kako se iz Njemačke preselio u Dansku. Motor odjavio u Njemačkoj i pokušao ga registrirati u Danskoj što nije uspio zbog prevelikog poreza. Priča drži vodu jer znam da su zakoni u Danskoj komplicirani što se tiče uvoza i izvoza automobila. Izmjenjujemo mailove gdje Andreas opisuje motor, šalje slike Gs-a i sve ukazuje na dobru priliku za kupnju. Piše kako se motor nalazi u skladištu špediterske firme gdje mora plaćati skladištenje i šalje mi adresu špedicije, s kojom se mogu dogovoriti sve detalje oko kupoprodaje. Ovo je adresa te špedicije.

http://www.abc-logistiek.com/

Radi se o međunarodnoj špediciji specijaliziranoj za prijevoz motora koja godišnje preveze 50.000 motocikala. Princip rada špedicije je slijedeći: odabereš motor, uplatiš dogovoreni iznos na račun špedicije, oni naprave stručni pregled i ako je dokumentacija uredna, motor je na tvojoj adresi za par dana. Cijena prijevoza 243,50 Eura, plaća Andreas. U slučaju da motor nije u onakvom stanju kakvom je opisan, špedicija garantira povrat novaca u cjelokupnome iznosu. Imam rok od tri dana od kada mi isporuče motor da se predomislim i tek tada špedicija uplaćuje novac prodavaocu. Zvuči primamljivo jer štedim 3000 km troškova puta.

Prve sumnje u čitavu priču pojavile su se kada sam krenuo provjeravati ABC Logistiek s navodnim sjedištem u Rimu, 250 Viale Charles Lenormant, Rome 00119 . Provjeravam ih po fiskalnom broju (codice fiscale) i poreznim brojem (partita IVA) i nema ih nigdje. Raspitujem se u talijanskoj trgovinskoj komori ni oni ne znaju ništa.
Vrag mi ne da mira pa googlam sliku motora i pronađem ovaj oglas

https://www.willhaben.at/iad/gebrauchtwagen/motorrad/bmw-r-1200-r1200-gs-198234927/

Isti motor, iste slike , cijena dvostruka, samo ga prodaje Austrijanac. Šaljem mail u Austriju i pitam da li je motor još uvijek na prodaju. Dobivam odgovor da je motor kod njega doma u garaži u Innsbrucku i da se još uvijek prodaje.

Slike je copipejstao s interneta, to je jasno ali odakle mu uvjerljivo napravljene Internet stranice http://www.abc-logistiek.com/ i kako je uopće zamislio provesti transakciju do kraja a da ga ne razotkriju? O kakvoj se softificiranoj prijevari radi govori i mail koji sam dobio od Abc Logistike. U mailu se nalazi i broj računa, Iban otvoren u Zabi na koji trebam izvršiti uplatu. Račun glasi na ime špedicije ali konstrukcija računa upućuje da se radi o privatnoj osobi. Ime prevaranta na koga glasi račun ovi u Zabi neće reći zbog bankarske tajne. Lopovi štite lopova.

Primalac: ABC logistika
BANKA: Zagrebačka banka
IBAN: HR8323600003243925256
SWIFT / BIC: ZABAHR2X
Adresa banke: Trg bana Josipa Jelačića 10

Znam, mnogi od vas će reći da nikada ne bi kupili motor da ga ne vide i provozaju. Ne bi ni ja ali znam za slučaj kada se kupcu iz Splita nije dalo doći u Zagreb po motor nego je tražio da mu ga pošalju kombijem. To je bio pravi blind date.

Sjedim neki dan na kavi s čovjekom koji se bavi uvozom motora i priča mi dogodovštine oko kupnje motora. Krenuli su kombijem preko granice po Hondu Translap. Sve su detaljno dogovorili s prodavaocem i kada su stigli, nakon prevaljenih 500 km ništa nije bilo kako su dogovorili. Traže ga da spusti cijenu jer je napisao da motor ima ABS a nema. Ne želi snižavati cijenu jer vidi da kupac kao dijete u dućanu s igračkama. Nađeš se u situaciji da smradu lažljivom stisneš šamar ili da pristaneš na ucjenu. U ovom slučaju prevladala je želja za motorom.
Zato bikeri ako je netko u potrazi za Gs-om (oglase znam i sam čitati) ili zna za nekoga tko povoljno prodaje, neka se javi na mail putujemmotorm@gmail.com

Stigma
Dok se vozio na biciklu jedna muha udarila je gospodina Z.S. ravno u čelo. Zujanje muhe uvuklo se gospodinu Z. u glavu. Tražio je u ogledalu rupicu na čelu, bilo kakav znak kako mu je ta prokleta muha mogla uči u glavu ali nije ništa pronašao. Onda je uzeo otvarač za vinske boce s plutenim čepom, otvorio bocu, ispio sadržaj boce pa si je s istim tim vadičepom izbušio rupu na čelu. Ujutro je rupu na čelu prekrio flasterom i uputio se u crkvu. Svima je govorio da je to stigma, Božji znak. Bilo ga sram priznati da je imao posla s Sotonom.

Vlak
Tog dana u vlaku bila je neopisiva gužva. Jedino mjesto koje je D.B. uspio zauzeti je ono kraj ulaznih vrata , točno ispod ručke na kojoj je pisalo, povući u slučaju neposredne opasnosti. Ručka je bila crvene boje, povezana tankom žicom i plombirana. Lijevo od ručke na pet jezika pisalo je čemu ta ručka služi i kada se smije povući. Gužva u vlaku bila je nepodnošljiva i jedino o čemu je D.B. razmišljao je što bi se dogodilo da povuče ručku. Zamišljao je koliko bi to bilo razbijenih nosova, polupanih glava a nije zaboravio ni na lomove kostiju zbog naleta teških torbi. Nakon dva i pol sata vožnje, negdje oko Novske, metodom eliminacije svi razlozi zašto ne povući ručku su nestali.

Tattoo
M. B. nije volio nositi gaće. Volio je nesputanost i onaj osjećaj kada mu se muškost slobodno klati iz jednu u drugu nogavicu. Znam to jer smo dijelili istu svlačionicu. Jednom zgodom pohvalio mi se s tetovažom na spolovilu. Dječjim rukopisom štampanim slovima, po čitavoj dužini muškosti bilo je napisano Marcela . Bio je to njegov način da pokaže tadašnjoj djevojci koliko mu je stalo do nje. Smiješno je izgledalo puno sitnih slova na mlohavoj čuni. Spomenuo je da je prije tetoviranja obišao nekoliko tattoo majstora ali svi su ga odbili kada su shvatili što želi. Nije mu preostalo ništa drugo nego da uspravi muškost i bocka se s iglom umočenom u tintu. Mora da je boljelo kao sam vrag.

Mokrenje
Bilo je to poslije treće ili četvrte popušene trave i popijene tri ili četiri litre vina. Netko je predložio da idemo pišati po ljudima. U tom trenutku to je bila logična i opravdana radnja s kojom smo se svi složili. U slijedećem trenutku pet kurčeva bilo je prebačeno preko ograde balkona na petom katu. K.M. kojemu se valjda najviše mokrilo imao je najduži domet. Uspio je s mlazom prebaciti pločnik i zaliti haube automobila na parkiralištu. Bio je neopisivo ponosan zbog toga. Još se sjećam da me je obuzeo osjećaj zadovoljstva kada sam se pomokrio na onu babu s štakom sa drugog kata. Poslije toga se ničega više ne sjećam.

Bivša žena
Bila bi prava nepravda da nju ne uvrstim u besmislene priče. Debelo je zaslužila.

Harms, Danil
Lako je Danil Harms mogao biti ruski klasik. Mogao je pisati o herojstvu, odvažnosti, idealima, moralu…svemu onome što bi veličalo sistem u kojem je živio. Umjesto toga odabrao je da piše o apsurdima. Pisao je o besmislicama koje nemaju nikakvog praktičnog očitovanja. Šteta što čovjek nije rođen u današnjoj Hrvatskoj, imao bi bezbroj tema. Pomaknutom marginalacu ni pisanje besmislica nije pomoglo. Umro je u 37. godini života u staljinsitičkom kazimatu

Doktore zašto ne plače? Čekajte da ga pljusnem po guzi! Evo plače! Sve je u redu.

Ne fantaziraj i ne izmišljaj! Budi normalan i ponašaj se kao sva druga djeca.

Stišaj to! To nije muzika, nego obična buka. Primi se učenja .

Ne lijepi te slike po zidu, uništiti ćeš zidove ! Tko je uopće ta nakaza na posteru?

Ne, ne možeš pitati svećenika koji je smisao dolaska Isusa . Zato, što se to ne pita.

Stvarno to želiš upisati? Nikada nećeš naći posao ako ikada to završiš. Nema tu kruha.

Rekla sam ti a nisi želio slušati. Ne znaš ti kako je biti bez posla jer si glup da to shvatiš.

Stvarno želiš ići tamo ? Što ćeš tamo raditi? Bolje odi na more i upoznaj koju curu.

Ne sviđa mi se ona nikako. Kažeš nije se snašla. Sigurno je lijena i ne zna kuhati.

Nisi ti nikakav vojnik. Pravi vojnik u svakom trenutku spreman je dati život za domovinu.

Rekao sam ti da ne možeš raditi po svome. Pravila na poslu postoje da bi se poštivala.

Glup si što si se oženio. Pogledaj me, slobodan sam kao ptica i što mi fali?

Krov nad glavom nam je neophodan . Dignuti ćemo kredit i živjeti skromnije.

Trebaju nam nove stvari. Imamo novac koji smo štedjeli za putovanje. Nema rasprave.

Mrzim te! Svi, osim mene imaju Air maxice. Hvala na novim tenisicama . Volim te!

Časni sude, nisam kriv . Samo sam radio svoj posao i sav taj novac sam pošteno zaradio.

Lako je tebi biti nezaposlen, teško je nama živjeti bez novaca. Gade jedan nesposobni.

Digni krediti za ukopno mjesto. Ponesi zadnji odrezak od mirovine, potpiši i grob te čeka.

Najkraća ljubavna priča
Najkraća ljubavna priča. DA! (ta ponekad zna i potrajati)

Iz ljubavi
Udala se iz ljubavi. Djeca su se rodila iz ljubavi. Kuhala im je i pospremala iz ljubavi. U crkvu je odlazila iz ljubavi. Pisala je ljubavne pjesme. Onda je on pronašao novu ljubav. Ta njegova nova ljubav bila je puno mlađa od nje. Nikako mu nije mogla oprostiti tu ljubav. Morale su proći godine da ona shvati da nije sve u ljubavi.

Kad te goli kurac vodi
Na ulici je ugledao visoku i vitku plavušu i nije mogao da joj ne priđe. Rekao je da ne želi propustiti taj savršeni trenutak, da ga nikad ni jedna žena nije tako opčinila. Uskoro su počeli živjeti zajedno. Ona je previše pričala, uz to je očajno kuhala i nikada ništa nije pospremala. Onda je on na ulici ugledao prelijepu brinetu koja ga je strašno privlačila. Odlučio je da joj priđe…

Očajna
Bila je toliko usamljena da bi pristala na bilo kakvog muškarca. Našla je pijanca koji ju je tukao. Imala je svoj stan i posao i mogla ga je bez problema ostaviti, ali nije imala snage. Navikla se na njegov miris, na pijanstvo i batine koje je dobivala. Netko površan mogao bi zaključiti da je dobila upravo ono što je tražila.

Ljubavno zanovijetanje
Kaže ona, „stalno nešto kukaš, čangrizav si i sitničav“. „Jebi se“ , odgovara on kratko, jer mu se ne da na dugačko. „Stalno si nešto nadrkan a i previše piješ ,a mogao bi se i istuširati“,ne zaustavlja se ona i ne može si pomoći. Zna on kuda ovo vodi pa reagira instinktivno i na vrijeme. „Odjebi ! Odjebi ti.“Razgovor je završen. Daj, makni se ispred ekrana , vidiš da gledam tekmu!“ Naljutila se, jer je baš u tom trenu brisala prašinu sa stola. Inače, poslao bi je po hladnu pivu iz frižidera, ali sada zna da mora sam.

Ljubav iz vedra neba
Pojavio se on niotkuda. Odveo ju je na kavu, nasmijao i uvukao joj se u život. Pričao je priče, filozofirao, psihologizirao, analizirao, hvalio….ništa nije komplicirao i sve je bilo divno i krasno. Kuhala mu je i prala prljave čarape i gaće. Tražila je nekakvu manu, ali on je bio jednostavno savršen. Nije nikako mogla povjerovati svojoj sreći sve dok jednog dana nije otišao i nikad se više nije vratio.

Posjetila me ptica rugalica. Navrati ona ponekad da mi kaže ono što ne želim da čujem.

PTICA: Gdje si, čangrizavi starče!

JA : Čorava ptico, trebaju ti očale. Pred tobom stoji mladić u najboljim godinama, pun životne energije.

PTICA: Da, baš! Više nalikuješ na nekoga ogorčenog starca.

JA: Takva mi karama. Ajde sad briši dosadna ptičurino!

Znam da neće otići sve dok me ne ubode u onaj najosjetljiviji i najbolniji živac.

JA : Čuj ptico, frustriran sam jer u zadnje vrijeme samo na zidove nailazim.

Ne pomjera se ptica, koncentrira se i preslaguje svoju zloću.

PTICA: Glup si ako misliš da je drugima lako. Egoističan si i promatraš svijet iz svoje uske perspektive.

JA: Nije istina, velikodušan sam i rado pomažem drugim ljudima. Ne tražim ali ništa ni ne dobivam zauzvrat.

PTICA: Eto, patetičan si i sklon si samosažaljenju. Daješ samo onda kada nešto očekuješ zauzvrat.

JA: Što mogu očekivati zauzvrat, ako pomažem onima koji ništa nemaju. Aha, ptico!

PTICA: To si uradio samo zato da se možeš hvaliti kako si velikodušan.

JA: Znaš što ptico, dosadna si. Ajde, odi sada lijepo zajebavati nekog drugog.

PTICA: I udebelio si se. Debeli! Debeli!

Onda sam uzeo prvo što mi se našlo pod rukom i bacio to prema ptici. Bila je brža.

PTICA: Samo se ti ljuti. Svjestan si da propuštaš živjeti punim plućima.

JA: Glupa ptičurino, znaš da to nije istina. Život mi je suvisao i sadržajan. Zlobnice!

PTICA: Nisam nikad srela nikog glupljeg od tebe. Toliko si dobrih prilika u životu upropastio.

JA: Stvorio sam ih sam i samostalno sam donosio odluke. Ubijao sam se od posla da živimo lagodno.

PTICA: O tome ti i pričam. Nezasitan si i neumjeren, uvijek težiš nečemu što ne možeš imati.

JA: Mogu sve imati. Ptico, ajde odjebi više!

I odleti ptica. Znam vratiti će se ona ponovo u najnezgodnijem trenutku.



Kao i svaka basna i ova ima pouku:

1. POUKA: Nemoj previše analizirati ono što ti se mota po glavi

2. POUKA: za sve loše što ti se dešava u životu krivi su oni drugi

3. POUKA: odaberi jednostavan i optimističan pristup životu

Ustajemo rano i vozimo se u autom prema Trstu. Kava u Trstu budi sijećanja na neka prošla vremena kada se tu dolazilo zbog odjeće i kave. Na autostradi sunca, uobičajena gužva oko Venecije, pogled desno na Dolomite i oko podneva smo u Milanu. Milanesa ima otprilike koliko Hrvatska ima stanovnika ali nema većih gužvi i parking u centru pronalazimo bez problema. Pješačimo centrom grada, divimo se najljepšoj katedrali i šećemo dijelom gdje se nalaze trgovine s najpoznatijim talijanskim modnim markama. Ne gledam izloge nego tražim zagrebačkog klošara, Maksima Cristiana koji je u knjizi Bemteumozak opisao prosjačenje na ovim ulicama. Poslije Milana vozimo se autocestom 150 kilometara na sat. Usporedno s nama kreće se vlak brzinom od 400 Km/h. Penjemo se po Alpama do tunela ispod Mont Blanca i prolaskom kroz tunel ulazimo u Švicarsku.