To smo svi mi, ponekad, u potpunosti ili jednim komadom ili sitnicom, imam dojam da ne postoje "oni" i da ne postoji "ja", što je širi spektar ljudi sve više ide ka "mi", i zato su melankolici poput mene u škripcu živeći ovdje; jer kolektiv utječe i mijenja individu'u, and it's all you can do da se primjetiš u djelima što ne želiš činiti i mislima što ne želiš misliti da se udaljiš od zle sredine koja, zapravo, ne mora biti loša koliko opasna. Palo mi je na pamet da je figura "mala sredina" iziskuje široku periferiju, periferije ima više, rubovi su deblji nego jezgra, i koliko god mislimo da smo širokih koraka, masa periferije nas proguta bez previše truda. Nekako. Mislim. Ne bojim se biti mediokritet. Bojim se biti mediokritet silom prilagodbe.
07.04.2015. (13:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm..nije dobro stršati. Osobito ne na poslu. Tak da mediokritetima treba zahvalit što se svi međusobno ne pokolju.
Ja galamim samo kad moram.
07.04.2015. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjeverozapad
Rijetko dobro, istinito i pogodjeno. Dodala bih kako si i dolaze redovito u goste pozati riticu ( zagrliti drugaricu tastinu) kako bi ritual bio uzvracen. K tome jos takve perverzije nazivaju ljubavlju. Nemres vjerovati?
07.04.2015. (21:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što očekivati danas? mediokriteta je bilo oduvijek, sitnih duša koje gledaju vlastitu rit. možemo li im zamjeriti? smijemo li im zamjeriti? većina ljudi je unutar velikog luka gaussove krivulje: maistream, malograđani, poslušnici i ovce (eh, ima li još čitatelja pjesme o kozjoj krvi na nasipima ili o zaklanim ovcama, o razočaranju, rezignaciji i osjećaju besmisla i uzaludnosti). koliko se puta u nas uvuče strah, čak ne strah za sebe, nego za dobrobit bližnjih, pa se povinemo kako vjetar puše. možda je najteže vidjeti da takvi ljudi vjeruju i nadaju se nečemu što nisu u stanju vidjeti da je uzaludno, da je laž i manipulacija. poslušni smo od straha, neznanja i gluposti. ne zna se čega više.
08.04.2015. (22:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
]Strah ih je nepoznatog pa nikada ne zaplove do novog kontinenta.
Ne može bolje : i najbolji su "glatke kože" jer svaka bodljika boli
07.04.2015. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj komentar nije ovdje
To smo svi mi, ponekad, u potpunosti ili jednim komadom ili sitnicom, imam dojam da ne postoje "oni" i da ne postoji "ja", što je širi spektar ljudi sve više ide ka "mi", i zato su melankolici poput mene u škripcu živeći ovdje; jer kolektiv utječe i mijenja individu'u, and it's all you can do da se primjetiš u djelima što ne želiš činiti i mislima što ne želiš misliti da se udaljiš od zle sredine koja, zapravo, ne mora biti loša koliko opasna. Palo mi je na pamet da je figura "mala sredina" iziskuje široku periferiju, periferije ima više, rubovi su deblji nego jezgra, i koliko god mislimo da smo širokih koraka, masa periferije nas proguta bez previše truda. Nekako. Mislim. Ne bojim se biti mediokritet. Bojim se biti mediokritet silom prilagodbe.
07.04.2015. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
ti piši, mi ćemo čitati.
nekad komentirati.
za one s početka o kojima pišeš, ne brini.
njima je ionako predobro.
više optimizma na blogu.
pozdrav
07.04.2015. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Nadam se da nisam obuhvaćena tvojom ocjenom,
barem se trudim ne biti dijelom grupe "tako je":))
07.04.2015. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i tu i tamo
Hm..nije dobro stršati. Osobito ne na poslu. Tak da mediokritetima treba zahvalit što se svi međusobno ne pokolju.
Ja galamim samo kad moram.
07.04.2015. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjeverozapad
Rijetko dobro, istinito i pogodjeno.
Dodala bih kako si i dolaze redovito u goste pozati riticu ( zagrliti drugaricu tastinu) kako bi ritual bio uzvracen. K tome jos takve perverzije nazivaju ljubavlju.
Nemres vjerovati?
07.04.2015. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zena gaza
Dobro opisan dio kolega na mome poslu, mediokriteti
08.04.2015. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ne doživljavamo li već 25 godina diktaturu prosjeka?
08.04.2015. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
što očekivati danas? mediokriteta je bilo oduvijek, sitnih duša koje gledaju vlastitu rit. možemo li im zamjeriti? smijemo li im zamjeriti? većina ljudi je unutar velikog luka gaussove krivulje: maistream, malograđani, poslušnici i ovce (eh, ima li još čitatelja pjesme o kozjoj krvi na nasipima ili o zaklanim ovcama, o razočaranju, rezignaciji i osjećaju besmisla i uzaludnosti). koliko se puta u nas uvuče strah, čak ne strah za sebe, nego za dobrobit bližnjih, pa se povinemo kako vjetar puše. možda je najteže vidjeti da takvi ljudi vjeruju i nadaju se nečemu što nisu u stanju vidjeti da je uzaludno, da je laž i manipulacija. poslušni smo od straha, neznanja i gluposti. ne zna se čega više.
08.04.2015. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...