Pregled posta

Neozbiljno o ozbiljnom

Zemlja naša je zemlja različitih mogućnosti. Moguće je iz nje otići u različite zemlje. Oni pametniji učinili su to čim su ugrabili priliku.
Statistički gledano ako su obrazovani i pametni otišli, onda su ostali oni manje pametni i neobrazovani. To bi značilo da su zemlje u koje su oni otišli postale pametnije a da ova, iz koje se odljeva pamet postaje sve gluplja. Nije opet sve tako crno. Postoji i pozitivna strana iseljavanja. Iseljavanjem stanovništva, broj nezaposlenih se smanjuje a broj zaposlenih u odnosu na broj stanovnika se povećava. Vražja nauka je ta statistika.

Prvo što treba razumjeti da nismo siromašna zemlja zbog siromašnih ljudi, nego zbog onih bogatih.

Kako riješiti problem neimaštine? Kako živjeti bolje? Kako stvoriti uvijete da postanemo zemlja napretka i prosperiteta?

Iskreno, nemam pojma ali nemaju ni oni koji su plaćeni da to znaju.

Pohlepa, zavist i ljubomora, to je ono na čemu se zasniva ovaj program. Srž programa je čovjekova vječna glad za novcem i težnja za materijalnim stvarima.

Prvo što treba je osnovati Ministarstvo cinkanja, po uzoru na bivšu DDR Njemačku. Tko bolje može pratiti stanje na terenu od susjeda i rodbine. Susjed je taj koji stalno vreba. Zna on tko je kupio novi auto, novi namještaj ili tko je zamijenio dotrajalu drvenu stolariju novom od pvc-a. Tko bolje od susjeda i rodbine zna tko, gdje i zašto nešto radi. Rad na crno najprije uoči susjed . Normalno je da cinkanje bude nagrađeno. Sistem treba ustrojiti tako da oni koji nikoga ne cinkaju budu kažnjavani i materijalno ugroženi. Tako se stvara sistem koji postaje samoodrživ. Time bi se riješio problem potkupljivih inspektora i plaćanja ljudi na terenu. Može se pokrenuti i nagradna igra ; cinkaj susjeda svog i osvoji posao. Uštede u državnom proračunu su goleme.

Postepeno treba ukidati ministarstva i kresati troškove državne administracije.

Što će nam Ministarstvo kulture? Kulturu treba prepustiti zakonima ponude i potražnje. Šta valja, neka ljudi plate da vide a o tome što ne valja neka neka odluči slobodno tržište. Imamo Zamp ! On se baš se lijepo brine o muzičarima i legalno reketari svakog tko pušta glazbu. Mogu oni puštati i Mišu Matu Kovača ali im i za to moraju platiti. Imamo i Cinestar gdje narod može učiti o američkoj kulturi. Hrvatski film ionako nitko ne gleda pa što onda bacati na to novac. Što se tiče kulturne baštine, spomenika i ostaloga…o tome se ionako brinu portiri, komunalci, građevinarci….Nikad nisam čuo da netko iz Ministarstava kulture glanca biste ili restaurira neku sliku ili fasadu. Time se bave stručnjaci.

Što će nam i Ministarstvo prometa i veza. Kao da bi promet stao i veze se ugasile da nema tog ministarstva. Strategiju razvoja prometa radi struka, cestari održavaju ceste a veze su i onako prepuštene slobodnom tržištu.

Fakat ne kužim ni ono Ministarstvo zaštite okoliša. Dovoljno smo civilizirani da smeće bacamo u kantu ili kontejner. Ako nema kante, pogledaš jer te tko gleda i baciš smeće tamo gdje nitko ne vidi.

Još je besmislenije Ministarstvo zdravlja. Kao da će ljudi zvati ministarstvo i tražiti pomoć ili savjet za neku boleštinu.

Čemu i ministarstvo turizma. Kao da ne postoje turističke agencije. Stotine zaposlenih, hrpa vanjskih suradnika, marketinške agencije da bi se smislila reklama tipa, mala zemlja za veliki odmor. Ove godine nisu se sjetili ničeg originalnog pa su copypastali slogan. Koštalo je to porezne obavezanike 999.387.234,99 Kn. To je još jeftino, čega sve ima, kazati će oni.

Ministarstvo vanjskih poslova također je suvišno. Troše milione samo na prijevoz. Njih deset ide avionom u Japan da bi održali bilateralne pregovore. To košta porezne obavezanike kao sv. Petra kajgana. Pa zar oni nisu čuli za skype, viber ili whats up. Da ne povjeruješ.

Takvih ministarstava ,ureda za nešto, što ne rade ništa, ima bezbroj. Npr. postoji Ured za ravnopravnost spolova. E da mi je znati što ti rade na poslu 8 sati. Možda idu po terenu i upozoravaju ljude na neravnopravnost. Eeee ti, daj budi malo obazriviji prema ženama ili ćeš platiti kaznu. Ili dođu do neke žene sa brkovima i uruče joj priznanje za doprinos izjednačavanju spolova . Uz put kažnjavaju i pretjeranu ženstvenost ili muževnost. Tko zna , što rade kada naiđu na ono, što nema ni sisa, ni guzice, ni penisa ,nedefinirano je. Ne znaš jel žensko ili muško. To treba odmah zaposliti u saboru kao primjer ravnopravnosti spolova.

Poželjno je stvoriti i vrhovnog vođu. Autoritet kojemu će se narod klanjati. Danas je marketing znanstvena disciplina i metode stvaranja kulta ličnosti su poznate. Predugo je čekati da se takav pojavi sam od sebe. To je čisti gubitak vremena a i opasno je, jer se autokrata može oteti kontroli. Taj bi trebao držati govore u stilu, stvorili smo zemlju u ratu i trebamo je znati očuvati u miru. Drugi dan , puf ,paf ,bez posljedica ukine Ministarstvo branitelja kao nepotreban trošak.

Uz pomoću televizije i medija treba napraviti atmosferu euforije, nade u bolje sutra i naglasiti viziju velikog vođe. Ubijediti narod da nema ničega boljega od žrtve za domovinu. Kada natjeraš i onoga zadnjeg ljigavca da proda bubreg za nacionalne interese, znaš da je kampanja bila uspješna.

Sve ta silna ministarstva i urede treba ukinuti u ime štednje i zdravog razuma.

Zemlju treba dati na upravljanje menađerima. I to onim najvećim pohlepnicima , koji bi i rođenu mater prodali za profit. Treba ih uloviti u krađi i ucijeniti. Ucijeniti ih sa pet godina rada za opće dobro. Ako nema rezultata idu u zatvor. Nema bolje nego kada se čovjek istovremeno bori za vlastitu guzicu i opće dobro. Bitno je samo da se to odigrava u strogo kontroliranim uvjetima.

Kao prvo, mislim da bi menađeri ukinuli političare kao skupe , beskorisne , dosadne i niš koristi. Isto bi se dogodilo i sindikatima.

Zatim bi od zemlje napravili dioničko društvo i stavili ponudu na neku svjetsku burzu.

Imamo dobar geostrateški položaj. Odavde se može pucati i po istoku i zapadu. Zamisli tu ponudu na burzi u Londonu ili New Yorku. Rusi bi navalili kao ludi a ovi sa zapada bi se usrali od straha. Cijene dionica lete u nebo. Koga briga što su u nekoj vukojebini stacionirane nuklearne bojne glave. Novcem od prodaje dionica vratili bi kredite, pa i one u Švicarcima.

U obzir dolazi i zamjena resursa. Dajmo Arapima obalu u zamjenu za besplatnu naftu. Još bi se u ugovor dalo ubaciti i ljetovanje za par miliona ljudi u Arapskim Emiratima. Lako narod putem teveja uvjeriš da nema više onoga oštrog kamenja po plaži, nego samo odmor na suncu i finom pijesku. K tome i sve džabe.

Jedna od opcija je i suradnja s dalekoistočnim zemljama. Kina je prenapučena a nas je malo. Pa neka dođu tu. Imamo napuštenih tvornica, hala…koliko hoćeš. Mi im rentamo propale tvornice a oni rintaju i još nam za to nam plaćaju. To bi im bilo isplativije nego vući svu tu robu iz Kine i podmićivati carinike.

Slavoniju treba ponuditi u komadu mega korporacijama. Neka sade GMO ili indijsku konoplju ako treba, samo neka plate. Male individualne poljoprivrednike treba izvlastiti sa zemlje i obeštetiti. Ionako samo kukaju a ne mogu ni sebe prehraniti. Ovako bi im mogli dati poticaje da leže doma i ništa ne rade. Svi sretni i zadovoljni.

Robna razmjena također je dobra opcija. Daš strancima da sijeku šume po Groskom kotaru i Slavoniji a oni nam za uzvrat daju bonove za kupnju namještaja u Ikei. Slovencima i Talijanima damo da ribare po moru a za uzvrat neka nam daju popust na K plus riblje konzerve. Austrijance bi mogli pustiti gratis na more u zamjenu za besplatno skijanje.

Stvorila bi se tako pozitivna sinergija proizvoda i usluga. Oslobađamo na taj način naše seljake , šumare i ribare teškog i napornog rada. Uz to stvara se atmosfera napretka i svima je vidljiv pozitivan smjer u kojem zemlja napreduje.

Izvoziti možemo ono u što smo godinama vrijedno ulagali, politikantstvo i birokraciju. Izvoz čiste pameti, samoodržive i spremne na sve izazove. Na istok naravno. Šta se nekom prekaljenom političkom prvoborcu prilagoditi se na Šerijatske zakone. To je sitnica u usporedbi sa onim što je tu prošao. Dobra stvar je što političari za sobom vuku birokraciju pa se ujedno rješava i taj problem.

Ne smije se zaboraviti ni na one izdajice domovine koji su otišli trbuhom za kruhom a sada se oče vratiti. Mamicu im jebem. Treba im naplatiti ponovni ulazak u zemlju. Ostavili su nas da se bakćemo sa birokracijom , nepravednim sudstvom i korumpiranim lokalnim šerifima. Oni bi se sada vratili sa gomilom novaca i pravili važni. E pa, ne može ! Gdje ste bili kada mi je banka slala opomene za kredit u Švicarcima a sud slao ovrhe i rješenja o deložaciji. Gdje su ti plaćeni računi od 1991. godine na ovamo. Nemaš, aa a. Nisam ni ja imao a morao sam, platiti jebivjetrima. Sada ste Vi na redu.

Ovo su ideje koje će po mome skromnom mišljenju pomiriti narod, ujediniti lijeve i desne i donijeti blagostanje. Tako nam Bog pomogao.




Post je objavljen 19.03.2015. u 11:23 sati.