Blog sam počeo pisti kao odgovor na nametnute obrasce života i ponašanja, kao odmak od opće komercijalizacije i politizacije svega. Volim pisati i ovo je mjesto gdje mogu biti kreativan. Pišem priče o ljudima koje sam sreo ili doživio, nekada su stvarni a ponekad imaginarni. U glavi mi je uvijek košnica s milion pitanja a pronalazim malo dobrih odgovora. U svijetu Borga trudim se da ne budem asmiliran, samo glumim da jesam. Priču napišem onda kada u gomili politrona i mediokriteta pronađem ljudsko lice. U borbi da se uravnoteže aspiracije i frustracije, u vječnoj sam potrazi za zdravim razumom. To je proces. Kada stanem pred onoga životnog carinika i kada me pita imam li što za prijaviti, pokazati ću mu priče koje sam skupio i ima da digne tu rampu. Zajebavam se. Ne vjerujem u Carinika a rampe su ionako u našim glavama.
Za one koji žele znati više, neka pogledaju odličan dokumentarac: link