Život može biti lijep ili ružan, dosadan ili uzbudljiv, najčešće je od svega ponešto. Sve zavisi od suptilnoga intelekta i tajminga . Život ne dolazi sa uputstvom, život se naprosto desi. Smisao života je razumjeti trenutak u kome se nalazimo. Prošlost je samo sklop molekula u našem mozgu, a budućnost je logaritamska rastuća funkcija beskonačnih mogućnosti. Život, svemir i smrt su stvari za čije nam razumijevanje jednostavno nije dana sposobnost shvaćanja. Koliko god se trudili odgovoriti na ta pitanja nikada nećemo dokučiti odgovor. Možda smisao života leži u samom traženju smisla.
Monty Pythonovci su najbolje definirali smisao života: 'Pa, nije ništa posebno. Pokušajte da budete dobri prema ljudima, izbjegavajte masno, pročitajte neku dobru knjigu tu i tamo, šećite se i živite zajedno u miru i harmoniji sa ljudima raznih slojeva i nacija.'
Evo nekih razmišljanja o smislu života:
filozof: pokušati odgovoriti na pitanja zašto smo ovdje i kuda idemo
umjetnik: smisao je stvoriti nešto bezvremensko i vrijedno divljenja
biznismen: novac jer tko zarađuje više novaca uspješniji je čovjek po svemu
teta iz Konzuma: smisao je sve ostalo samo ne ovo
dijete: a što je to smisao ???
plavuša: a na što točno misliš, smisao može biti svašta ?!
nezaposlen: e jebiga, sada si me zatekao s pitanjem
teeneger: daj ne seri sa tim glupim pitanjima
kućanica: sve nahraniti, sve pospremiti i sejvati da tako ostane zauvijek
vjernik: živjeti tako da zaslužiš kartu za gore u jednom smjernu
nevjernik: pronaći odgovor na pitanje što to oni znaju a ja ne znam
optimist: radovati se danu, disati punim plućima i smijati se ko lud na brašno
pesimist: čemu sve ovo, zašto se truditi, smrt je ionako neminovna i konačna
realist: život počinje uzdahom, završava se izdahom, sve između je tehnika
depresivac: tko vam je rekao da život uopće ima smisla
ugrožen: smisao je u tome kako prekratiti dosadu između dva orgazma
poduzetan: smisao je da mu sam daš smisao
mistik: jedna od stvari za koju nismo sasvim sigurni da uopće postoji
glupan: smisao života je živjeti bez smisla
političar: osvojiti mandat, pa onda po još jedan… i još, još
pjesnik /inja : izdati samostalnu zbirku pjesama, pa tko voli…
starleta: pronaći tipa sa najdebljim novčanikom, popušiti mu, pa što Bog da
manekenka: sve isto kao i starleta, plus mir u svijetu
galeb: zavesti i voditi ljubav sa što više žena na obostrano zadovoljstvo
B.B.B. : razbiti ono mučko đubre i proglasiti Dinamo svetinjom
Mamić: nabijati ljude na kurac do kraja života
Banderas 365: naučiti engleski pa se kandidirati se za glavnog tajnika UN
bolesnik: hraniti se zdravo, trčati maratone a ne pušiti tri kutije na dan
izgubljen: konačno pronaći sebe pa pobjeći glavom bez obzira
Smisao života nekih blogera:
bloger vulgaris: konačno napisati blog koji će objaviti na cool listi
Annabony: prva komentirati ama baš svaki post
Stara teta: podvaliti mace i cvijeće umjesto bloga i raditi u CIS-aju
Rendom Heart: naći svršeno srce, konačno svršiti i riješiti se opsesije
Ribafish: popiti svu pivu, biti na svim tulumima pa otići u Japan na čevape
Decy: napisati bolju priču od duple-ljute
Moja moda: provesti noć u shopping centru sa modnim mačkom
Siniša: da ga drugi vozikaju na jahti pa da shvate koliko to može biti bolesno
Razvedenica: baš nikada ne promijeniti nick u dnevnik jedne usidjelice
Sjedokosi: sve ono što uključuje upotrebu štapa i slušnog aparata a vezano je uz žene
Gorkić Taradi: pronaći hlače koje se potrebi brzo skidaju, brzo navlače i ne pucaju po šavu
Oda životu: maksimalno uživati u životu, ljudima, hrani i piću
Neverin: spoznati da smisao života nije bijeg od bližnjega svoga
Euro smijeh: samostalno napraviti sliku, napisati vic i iznajmiti sve apartmane
Lastavica: provoditi ljeta na jugu a zime tamo, tamo daleko
NF: konačno uslikati ženu bez gaćica u javnosti i napisati priču o njoj
Mrvičak: postati poznat kao najdeblji narodni pjesnik koji nosi prsluk na + 30 C
Durica : biti izabrana za naj tetu u vrtiću u sezoni 2015/2016
Pablon: opijevati Drek river i postati poznat i cijenjen pjesnik u Kozari Boku
Walker Gjuro: oporučiti sina da nastavi pisati blog gdje je on stao
Andrea: biti izabrana za doživotnu počasnu blogericu i dobiti kolica sa joystickom
Dupla Ljuta: otići do kraja svijeta i pronaći ono što mu nedostaje
Sarah Bernardht: biti vječna plavuša i zauvijek pisati patetične priče i pjesme
Shadow of soul: blogosloviti svaki post i gledati blogojavljanje u emisiji Mir i dobro
Decembar 2001: napisati blog dana, tjedna, mjeseca, godine…
Mela: ostati zauvijek crvena i proslaviti Pulu svojim pisanjem
I tu i tamo: smisao je bio ostvariti životne želje a onda je srela duplu ljutu
Takva: dokazati da nije onaj curetak iz Addams Family nego da piše pjesme
Kamena: usrećiti ljude sitnim darovima a možda i kojom pričom
Ujedinjene blogerske plavuše: pisati pjesme iz duše i za dušu koje samo one razumiju
Ostali sorry, ponestalo memorije, slijedeći put.
Smisao pisanja bloga
uvijek je motiviran osobnim razlozima. Nekome je to način na koji se najbolje može izraziti i sabrati misli, drugome je bijeg od samoće, trećima ispušni ventil… Uglavnom blogerima je važno da se čuje za njihove umotvorine. Dokonim kućanicama to je pomak od učmale stvarnosti, kvazi pjesnicima mjesto gdje se mogu čuditi svijetu, životnim spavačima dokaz da ipak u životu nešto rade. Neki blogeri opisuju na svojim blogovima svoje viđenje svijeta oko sebe, neki fikciju, neki dijele s nama slike a neki (opet) pišu pjesme. Osobno pisanje bloga smatram nekom vrstom mentalne gimnastike uz koju se mogu odlično zabaviti. Da i ovo je važno, blog.hr ima i 50.000 pregleda dnevno. Nekad i manje jer nije sve uvijek suvislo, gledljivo i čitljivo.
Smisao postojanja blogoknjige
dokučiv je samo Siniši, Lastavici i Sjedokosom. Knjiga je loša i uglavnom nečitljiva. Ispada da joj je smisao da se pljuje po njoj. Hrpa amaterskih uradaka bez neke posebne vrijednosti. Kao takva slika je i prilika bloga. Opet tu je i njezina najveća vrijednost jer nam nudi uvid u neke svjetove koje nikada ne bi vidjeli, sudbine i razmišljanja za koja se nikada ne bi čulo. Postovi u knjizi pisani su iz osobne satisfakcije i samim time su neopterećeni bilo čime. Različita je od svega što se nudi na tržištu. Kao takva puno je bolja i vrjednija od mnogo knjiga. Blog knjiga bila je povod da se mnogo ljudi upozna i druži. Mnogima je bila ispunjenje želja i nagrada za trud a drugima razlog za ljubomoru što nisu uvršteni u knjigu. Oni blogeri koji nisu došli na prezentaciju propustili su puno dobrih uspomena.
Bio sam bloger taksista, upoznao puno novih ljudi i žalio što se neki blogeri nisu razotkrili. Spoznao sam muke po razvedenici, doživio opsesiju srcolikog, natezao se s dislociranom, upoznao Demetru koja tvrdi da je napisala 40.000 pjesama a muž joj se pravi Englez, preživio jezik jedne plavuše, gledao da li se Gorkiću vide gaće, uvjerio se da pivski sommelier u stanu drži pivske boce iz cijeloga svijeta. Nosio sam niz stepenice knjige, pivske gajbe i Andreu. Upoznao sam Sinišu i čuo o skiperskim mukama. Tri i pol sata slušao sam pjesnikinje, uglavnom plavuše i čuo tek pokoju dobru priču. Pod Crvene krovove namjerno sam zakasnio da preskočim taj dio. Vračajući se kući vidio sam Sjedokosokosog kako vuče kolica s knjigama, oslanja se na štap i drži kišobran. Izgledao je kao pokisli Skywalker ili mi se to učinilo zbog štapa i onih lampica po Mesničkoj ulici. Ustvari u tom trenutku ta torbetina sa nepodijeljenim blog knjigama bila je riba a on starac iz one Hemingwayove priče. Možda sam u tom trenutku shavtio smisao bloga. Hvala svima.
Klikni na slikicu ispod.
