Dubaka: Si moji bregi...

Planinarsko društvo Grohot iz Marije Bistrice, točnije njihov član gospodin Mirko Fulir osmislio je i označio jednu zanimljivu kružnu planinarsku stazu i nadjenuo joj vrlo znakovito ime: »Za dušu i tijele». Otprilike 15 km obilježenih staza ima početnu kontrolnu točku u podnožju šume na sjevernoj strani Kalvarije, a tu je i završetak staze na osmoj kontrolnoj točki. Prve nedjelje u srpnju organizira PD Grohot tradicionalni obilazak kojem se redovito pridružuju i članovi PD Zagorske steze iz Zaboka. Ovogodišnje druženje vedrih ljudi koji vole prirodu privuklo je velik broj sudionika iz različitih krajeva Hrvatske. Našli su se tu uz domaćine planinari iz Belca, Zlatar Bistrice, Oroslavja, Pregrade, Konjščine, Bjelovara, Vrapča, Zagreba, Rijeke... Zagorske steze je predstavljala mala reprezentacija veseljaka ( Mirjana, Ivica, Joža, Mirko, Zvonko i ja ) koji su se trudili biti zapaženi na svim dijelovima šetnice.

Domaćini su nas dočekali pravom dobrodošlicom, toplim riječima gospona Fulira...


... ali i rakijom, pecivom, medenjacima i naravno hladnim gvircom – tradicionalnim pićem bez kojeg pravi hodočasnik ne odlazi iz Marije Bistrice. Svako proštenje mora se obilježiti medenjacima i ledenim mednim napitkom. Pitam se pitam zašto se naša šestorka prije polaska uglavnom zadržavala pred tim štandom ?!...da li zbog osvježavajućeg gvirca ili zbog simpatičnih cura koje su stajale iza štanda?!... Mirko, Mirko...!!

spremni smo za polazak - kak smo se lijepo posložili

Ne mogu točno reći koliko je bilo sudionika, ali sigurno je to lijepa brojka preko 100 ljudi. Zašto tako puno? Sam naziv staze govori da je to nešto što današnji suvremeni čovjek treba kao prirodni lijek za zdrav i normalan život: kisik kao glavni izvor energije, zdravlja i životne snage udahnuli smo punim plućima već nakon prve kontrolne točke, a i razgibavanje je počelo već prvim korakom uz brijeg



Krenuli smo u planiranih 9,30 a Crvena šetnica - "Put patnje i radosti", povela nas je uz XV i XIV postaju Križnog puta gdje smo svu svoju patnju, strahove i stresove radne svakodnevnice podijelili sa Kristom, jer On "grijehe naše ponese u svom tijelu" (usp. 1 Pt 2, 24). Nedostastak vremena, novca, radne i obiteljske obveze beznačajne su pred Njegovom mukom. Krist nas poučava da trebamo ustrajati na svome putu i unatoč svim padovima i ponižavanjima moramo ostati dostojanstveni. Nagrada nam je Njegovo uskrsnuće koje predstavlja radost i konačnu pobjedu života nad smrću i koje jača vjeru, ljubav i nadu u naše buduće uskrsnuće. Put patnje završava radošću i duševnim mirom – uživanjem u ljepoti, prijateljstvu, razboritosti. Upravo je to ono što nas je čekalo nakon prve kontrolne točke – svježina zagorske šume gdje se uz šuštanje lišća oslobodimo teških misli i one odlete u visine...ostane nam mirna i čista duša ¨

– naš veseli prijatelj marljivo je odradio poštarske usluge kod 1KT



nema te more i pritiska koji ne popusti u ovakvom smirenom zelenilu

KT3 iz šume između vinograda, uz klijeti

Blagi zagorski brežuljci prošarani vinogradima, šarenim livadama i njivama okružili su Mariju Bistricu kao biser u školjki kojeg cijelo vrijeme vidimo kako mirno spava na suncu. Lagana šetnja vodi nas cestom , livadom ali i pravim zagorskim trnacem

Prešli smo već i na Žutu šetnicu – «Steza za špancir – gospon Fulir» koja nas vodi kroz Podgorje Bistričko. Nešto prije KT4 počastili su nas domaćini sa osvježavajućim čajem a kombinaciju upotrijebljenog bilja pokušavali smo odgonetnuti brainstormingom svih trenutnih suputnika – svatko je imao poneki sastojak kojeg je sigurno prepoznao, a svi smo se složili u jednom – čaj je bio izvrstan !

– vidi, pa na kontrolnoj točki br. 4 čak nismo u gužvi - valjda su se svi zadržali kod čaja...

– biser u smaragdnoj školjki i Vinski vrh kao svjetionik duše u daljini

Negdje na pola obilaznice u debeloj šumskoj hladovini pripremili su nam Grohotovci domijenak i ponudili i onaj drugi obečani sadržaj iz naslova staze, za tijele... a nije ocat i žuč: odojak pripremljen s puno srca i ljubavi u obliku sirnog namaza začinjenog vlascem, kotlovina a la ukusna zaseka ali i pekmez za one kojima je možda trebala brza nadoknada energije bili su uredno posloženi na tacnama . «visoka i silna stabla sterahu vječnu sjenu i hladovinu nad čitavom okolinom ...» pisao je A. Kovačič U registarturi Mi smo uglavnom odabrali sirni i zaseku, jer su nam nakon toga bolje pasali hladni gemišti. Ugodno hladno vinčeko, vodica, sokovi obradovalo je sve zagrijane planinare.



Naravno da je cijelom stazom bilo i raznih neslužbenih postaja koje smo morali obići, kao što je na primjer ljubaznog i gostoljubivog gospodina Štagara ( i njegovo fino vino )


no moram spomenuti da smo nešto i sfušali – nismo navratili u domaću klijet obitelji Đurek koji su inače očekivali da ćemo ih pozdraviti – nadam se da će nam to naši dragi sugrađani oprostiti i znam da nam se to u buduće više neće dogoditi

– očaravajuće črne trešnje

– druženje Jože i Đine

– i ovdje se vjerojatno nekad orila vesela popevka..

– a ovdje se skrivalo mlado lišce djevojke u iščekivanju poljupca

Uz dobrostojeće klijeti, staza jednim dijelom prolazi uz stare zapuštene kućice u kojima se nekada i živjelo i iza čijih malih oblokov su tada provirivala sramežljiva djevojačka lica. Sada su to usnule hiže koje maštaju o danima radosnog života punog smijeha djece, laveža pasa, kokodakanja kokica – i možda smo i pomalo tužni što je to za ovaj brijeg svršena prošlost..Poput bregova muzikaša Jožice i susjeda mu Kanonika i ovi ovdje su opustjeli i zamrli...

No, već korak dalje dočekali su nas veseli Stezaši Mirko i Joža koji su «morali» nazdraviti novom nasadu 15000 čokota – krasnom mladom vinogradu koji će i ovom dijelu vratiti živost

- a onda su poznati i nepoznati dečki na sredini raskršća kod pete kontrolne točke planinarski veselo a cappella zapjevali «noćas ću draga tebi šaptat nježne riječi...» Inače, cijela Žuta šetnica je označena šaljivim pločama u stilu gospodina Fulira iz fima Tko pjeva zlo ne misli, prezimenjaka bistričkog planinara



– poljski dio šetnice
poljsko cvijeće

Oko podne smo na inproviziranoj brvi prešli preko potoka Bistrice na mjestu gdje je trebala biti KT6 a odmah par koraka od potoka domišljati su bistričani napravili slikovitu sjenicu odličnu za odmor od kopanja u polju. Baš bi bilo dobro sjesti i ohladiti se,

ali ponavljači pohoda znaju da je zgodno mjesto za rshlađivnje jedna velika crvena bukva koja nas čeka nakon dvorca Hellenbach. Tu se prelazi i cesta za Zlatar Bistricu ( posjed je u 18. stoljeću izvorno pripadao obitelji Keglević a kasnije je raznim ženidbenim vezama preko obitelji Sermage i Jelačićevih postao Hellenbachov čiji je i danas ). Ovu baroknu prošlost povezao je gospodin Fulir sa suvremenom sadašnjošću i nazvao treći dio obilaznice Plava šetnica: "Od prošlosti do sadašnjosti".

Iza ruba nekadašnjeg perivoja u hladovini impozantne crvene bukve napravili smo si kratku pauzu – sunce je rastjeralo oblake i pripeklo svom svojom snagom pa je ovaj odmor služio više za rashlađivanje jer staza oglašena kao lagana stvarno i nije jako zahtjevna .

- UPRAVO SE TU SRELA PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST - BUKVA I DVORAC PREDSTAVLJAJU PROŠLOST, JOŽA, IVEK I GOSPON NUDIST ČINE SADAŠNJOST ( nisu još ipak za prošlost) A ONA TRI MOMČIĆA LIJEVO NARAVNO DA SU BUDUĆNOST
Prvi breg, drugi breg, peti breg i vijugave staze i poljski puti...moji najdraži zagorski puti

– slikoviti, zeleni zagorski puti


– Park skulptura ( crveni lik u prvom planu i žustrom pokretu nije rad drvorezbara – iako djeluje kao prava umjetnička figura! )

Ivek u finishu i strpljivi gospon Mirko Fulir ... koji je podijelio priznanja za uredno odrađeni pohod

– koja nas raskoš čeka (što reći – tijelo traži energiju -

I NARAVNO, BAND, PJESMA, VESELJE- KAO I ŠAFRANEKI S FULIROM NA IZLETU VU SAMOBORU...

a ako dobro pogledate vidjeti ćete da oni imaju i stalak za note ( čitaj tekstove) - i to su inače planinari PD Vrapče





– stotku za bajs

– ma žica nije problem – jedna više ili manje – mogao bi on i sa jednom

No, što još reći na kraju: tijelu smo ponudili čisti zrak ( i još ponešto materijalizirano u krutom i tekućem obliku) , a duši oslobođenje od stresa, radost druženja i uživanja u ljepoti prirode.
Obnovili smo izgubljenu energiju, ostvarili unutrašnji mir i ravnotežu i tako obnovljeni spremni smo za novi radni tjedan. Pošto kisik na žalost ne možemo spremiti kao pričuvu u šlaufove oko struka i bokova, ( a potreban nam je u ogromnim količinama za razgradnju masne i slatke hrane ), moramo što češće ponavljati ovakve aktivnosti: lutanja zelenim šumama i osunčanim kamenjarima. Si naši bregi čekaju ....DUBAKA58