Dubaka: Si moji bregi...

Narodna izreka kaže: Na Dinari se rodila, u Makarskoj krstila a u Senj udala. Pogodi tko ili što je to? Naravno BURA. Petar Zoranić zapisuje u Planinama legendu po kojoj je Bura bila mlada i lijepa, ali i vrlo ohola djevojka koja je odbijala redom sve prosce. Prkosno je jednom izjavila da je ljepša i od samih besmrtnih vila. Zbog takve oholosti, Bog ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. I sad dalje slijedi najvažniji dio legende: kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, ona gorko uzdahne i od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, bura. Pa naravno, tko bi drugi bio kriv zas takve nepogodu nego žena! Jasno da tada Hidrometeorološki zavod za more kaže da je jače valovito i opisuje ga kao: valovi se propinju sa neprekidnim bjelinama a pjena s vrhova otpuhava se kao morski div stvarajući neprekidni žamor. Kupanje, nikako, planinarenje, nikako, šetnja u zavjetrini, može.

Krenimo onda na Veli vrh - od Treskavca lagano sa ovčicama uputili se Barica, Krešo, Slobodan, mali Matija i Dubaka. Vrijeme idealno: oblačno, čini se samo lagano vjetrovito, gotovo da kažeš povjetarac mi miluje lice. Možda ćemo i do Brestovice - ako ne svi onda možda odrasli dečki a mi žemske i veseli mališan se vratimo do auta pa ih pokupimo kod Svetišta Majke Božje Goričke.

Markacija ima pa nema, ali nije problem, vidiš vrh na koji ideš.

I dođeš na vrh i onda odjednom vidiš da je povjetarac negdje putem izgubio po a ostao je samo vjetar zvani jaka bura. Zato brzo tražiš jakine, marame, kape i slične rekvizite.

Sve pomisliš da će ti zločesti vjetar odnijeti bananu, a frizura mi odmah postane natapirana

a da se prepustiš poletio bi kao na najatraktivnijem uzletištu paraglajdera. (a dolje u Punatu netko bi mogao pomisliti - pa ti supovi su poludjeli, obično ne lete po takvoj buri!!!)

pogled je lijep - Krk u daljini, Košljun i Kornić - ali, idemo natrag na Treskavicu jer bi putem prema Brestovici bura mogla odnijeti Matiju - pa šta bi mi rekla majka Vesna koja mi ga je povjerila znajući da ću dobro paziti na njega !!!

Naravno da smo se i ubilježili kao članovi Zagorskih steza u bilježnicu - a vratili su se to obaviti Krešo i Slobodan usprkos Buri - hrabri muži zagorskog srca...one dvije male točkice uz stup su njih dvojica u traženju žiga i bilježnice.

Tako smo si prekratili i uljepšali jedan tmurni i vjetroviti dan.DUBAKA58