Dubaka: Si moji bregi...

06.01.2008. Evo ovo je prvi puta da sam upisala datum Nove 2008. godine i to za jednu vrlo lijepu prigodu- prvi ovogodišnji pohod planinara Zagorskih steza, združenih sa brojnim prijateljima iz Zagreba i okolice Zaboka- Pregrada i opet okolica- ma svi iz našeg lijepog Zagorja koji su htjeli pješačiti i veseliti se sa nama po našim zagorskim stezama u ovaj lijepi zimski dan. Tradicionalni pohod "Zagorskim bregovitim putem" ( Krapinske toplice- Zabok ), jedna prekrasna dionica kojom pravi planinar treba započeti novu godinu: samo mali uspon a zatim šetnja vrhovima zagorskih brega sa finišem na našem prekrasnom Piclju.

No, ajde da krenemo od početka: sastanak, naravno uz naš čuveni ormarić na Kolodvorskom trgu, 8,30 - 9.15 nazočni- jako puno veselih ljudi, ovaj puta ne mogu nabrajati imena jer mogu spomenutim samo zabočane a to nebi bilo u redu- jer je velik broj pajdaša kojima ne znam imena a svi su nasmijani i magla i lagana zimska kišica ne smeta im dobrom raspoloženju. Novogodišnja čestitanja, pozdravljanja, poljupci….Svi veseli zbog ponovnog druženja krećemo u autobus koji i ovaj puta prima 50-tak i nešto više putnika ( 65 sigurno- možda nas je netko i izbrojio )

Krapinske toplice nas dočekuju u magli, i kao ostatak Zagorja odspavale su ovo kasno jutro pod snijegom- veseli pozdrav uputila nam je samo Jasminkina mama mašući nam živahno sa prozora uz obavijest da je naša prijateljica već negdje daleko naprijed u prvoj skupini ( ja sam uvijek pozadinac- pa moram biti na kraju da mogu vidjeti sve događaje koje je možda nužno zabilježiti- kao zadnji sve čuješ sve znaš- recimo…). Uspon prema Sv. Magdaleni odradili smo bez problema, naravno da su neki skidali suvišne majice ili čak i jakne, ali ovih pola sata penjanja po asfaltu jedini je malo jači brijeg na ovom lijepom pohodu- sve ostalo je šetnja po zagorskim vršcima. " Začas me je osvojio čar divna prizora tihe prirode..." pisao je Đalski.
Pred tebom su steze, trudne i daleke… zaspane pod snijegom šute još bukve i breze… a male životinje skrivaju se u svojim nastambicama pred nama i lovcima… tišina, ne čuju se koraci jer staze su pod snijegom… to je super jer nema blata… poneki zaleđeni puteljak samo nas podsjeti da je još zima, no to ne vrijedi niti spominjati- štapovi i dobre cipelice, omogućuju nam da sve to savladamo bez problema. Nemam fotić i zato sam malo tužna jer su upravo ovo sve staze kakve ja obožavam: pravi zagorski puti usječeni u zemlji- kak mi ono velimo- klanci i sad pod snijegom. No, znam ja da su Mario i Branko sigurno zabilježili neke lijepe pejzaže…
( imela, imela, to je ono što bih ja sad slikala kao obilježje ovog pohoda, ali nema…)

Starinske kleti, vinogradi- doduše ne više starinski već na stupovima i žici, ali sada svi pod snijegom izgledaju idilično i romantično- zanemariti ćemo specijalna zdanja koja se arhitekturom ne uklapaju ni u jedan hrvatski pejzaž, njih ipak ima u manjem broju … Svi ćemo sigurno u najljepšem sjećanju sačuvati crkvicu Majke božje u Klupcima, ne samo zbog pauze i finog toplog vina kojim su nas počastile naše stezašice ( no dobro i stezaš je bil sa njima ), već i zbog blaženog mira zagorskih bregov kojega smo mnogi osjetili pred obnovljenim oltarom i kipom Sv. Florijana. Na ostatak puta ispratilo nas je podnevno zvono želeći nam mir i dobro ne samo na ovom pohodu već i za cijelu ovu planinarsku godinu- tako sam si ja to barem zamislila…
Cijelim putem pratio nas je jedan dobri zagorski duh- Đalski, koji je negdje zapisao:"...Valoviti oni zagorski brežuljci, uska polja, tuste livade, sitni grmeljci po dolinama i brdima, one nježne kratke šume, više nalik parkovima nego li pravim šumama, pa onda one stare crkvice po bregovima i rastrkana seljačka nastavanja - sve je to puno one vječne poezije, kojom dišu Virgilova bukolika ili Turgenjevljevi zapisci... "

Vijugave snijegom prekrivene staze dovele su nas do našeg planinarskog grunta na Piclju, gdje su nas dočekali grah i gemišti- sve pripremljeno od marljivih zabočkih stezaša koji su i ovaj puta pokazali svoju gostoljubivost i smisao za pravo druženje: pjesma, ples, i opet pjesma i ples cijelo popodne.
Nadam se da su svi zagrepčani ovaj puta vidjeli da od našeg doma do Zaboka dođu za čas i da za pohod slijedeće godine moraju rezervirati kasniji vlak za povratak do metropole- jer do Zaboka se bez problema može spustiti i po noči.dubaka58