Dubaka: Si moji bregi...

09.01.2008., srijeda

06.01.2008. Tradicionalni pohod- Zagorskim bregovitim putem

wave06.01.2008. Evo ovo je prvi puta da sam upisala datum Nove 2008. godine i to za jednu vrlo lijepu prigodu- prvi ovogodišnji pohod planinara Zagorskih steza, združenih sa brojnim prijateljima kiss iz Zagreba i okolice Zaboka- Pregrada i opet okolica- ma svi iz našeg lijepog Zagorja koji su htjeli pješačiti i veseliti se sa nama po našim zagorskim stezama u ovaj lijepi zimski dan. Tradicionalni pohod "Zagorskim bregovitim putem" ( Krapinske toplice- Zabok ), jedna prekrasna dionica kojom pravi planinar treba započeti novu godinu: samo mali uspon a zatim šetnja vrhovima zagorskih brega sa finišem na našem prekrasnom Piclju.

No, ajde da krenemo od početka: sastanak, naravno uz naš čuveni ormarić na Kolodvorskom trgu, 8,30 - 9.15 nazočni- jako puno veselih ljudi, ovaj puta ne mogu nabrajati imena jer mogu spomenutim samo zabočane a to nebi bilo u redu- jer je velik broj pajdaša kojima ne znam imena a svi su nasmijani i magla i lagana zimska kišica ne smeta im dobrom raspoloženju. Novogodišnja čestitanja, pozdravljanja, poljupci….Svi veseli zbog ponovnog druženja krećemo u autobus koji i ovaj puta prima 50-tak i nešto više putnika ( 65 sigurno- možda nas je netko i izbrojio )

Krapinske toplice nas dočekuju u magli, i kao ostatak Zagorja odspavale zijevsu ovo kasno jutro pod snijegom- veseli pozdrav uputila nam je samo Jasminkina mama mašući wavenam živahno sa prozora uz obavijest da je naša prijateljica već negdje daleko naprijed u prvoj skupini ( ja sam uvijek pozadinac- pa moram biti na kraju da mogu vidjeti sve događaje koje je možda nužno zabilježiti- kao zadnji sve čuješ sve znaš- recimo…). Uspon prema Sv. Magdaleni odradili smo bez problema, naravno da su neki skidali suvišne majice ili čak i jakne, ali ovih pola sata penjanja po asfaltu jedini je malo jači brijeg na ovom lijepom pohodu- sve ostalo je šetnja po zagorskim vršcima. " Začas me je osvojio čar divna prizora tihe prirode..." pisao je Đalski.
Pred tebom su steze, trudne i daleke… zaspane pod snijegom šute još bukve i breze… a male životinje skrivaju se u svojim nastambicama pred nama i lovcima… tišina, ne čuju se koraci jer staze su pod snijegom… to je super jer nema blata… poneki zaleđeni puteljak samo nas podsjeti da je još zima, no to ne vrijedi niti spominjati- štapovi i dobre cipelice, omogućuju nam da sve to savladamo bez problema. Nemam fotić i zato sam malo tužna jer su upravo ovo sve staze kakve ja obožavam: pravi zagorski puti usječeni u zemlji- kak mi ono velimo- klanci i sad pod snijegom. No, znam ja da su Mario i Branko sigurno zabilježili neke lijepe pejzaže…
( imela, imela, to je ono što bih ja sad slikala kao obilježje ovog pohoda, ali nema…)

Starinske kleti, vinogradi- doduše ne više starinski već na stupovima i žici, ali sada svi pod snijegom izgledaju idilično i romantično- zanemariti ćemo specijalna zdanja koja se arhitekturom ne uklapaju ni u jedan hrvatski pejzaž, njih ipak ima u manjem broju … Svi ćemo sigurno u najljepšem sjećanju sačuvati crkvicu Majke božje u Klupcima, ne samo zbog pauze i finog toplog vina kojim su nas počastile naše stezašice ( no dobro i stezaš je bil sa njima ), već i zbog blaženog mira zagorskih bregov kojega smo mnogi osjetili pred obnovljenim oltarom i kipom Sv. Florijana. Na ostatak puta ispratilo nas je podnevno zvono želeći nam mir i dobro ne samo na ovom pohodu već i za cijelu ovu planinarsku godinu- tako sam si ja to barem zamislila…
Cijelim putem pratio nas je jedan dobri zagorski duh- Đalski, koji je negdje zapisao:"...Valoviti oni zagorski brežuljci, uska polja, tuste livade, sitni grmeljci po dolinama i brdima, one nježne kratke šume, više nalik parkovima nego li pravim šumama, pa onda one stare crkvice po bregovima i rastrkana seljačka nastavanja - sve je to puno one vječne poezije, kojom dišu Virgilova bukolika ili Turgenjevljevi zapisci... "

Vijugave snijegom prekrivene staze dovele su nas do našeg planinarskog grunta na Piclju, gdje su nas dočekali grah i gemišti- njamisve pripremljeno od marljivih zabočkih stezaša koji su i ovaj puta pokazali svoju gostoljubivost i smisao za pravo druženje: pjesma, ples, blablai opet pjesma i ples cijelo popodne.party
Nadam se da su svi zagrepčani ovaj puta vidjeli da od našeg doma do Zaboka dođu za čas i da za pohod slijedeće godine moraju rezervirati kasniji vlak za povratak do metropole- jer do Zaboka se bez problema može spustiti i po noči.dubaka58
wave


- 14:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

moje najdraže male slike