Dubaka: Si moji bregi...

Današnje okupljanje prošlo je začuđujuće dobro- svi smo se pojavili na vrijeme što je i inače običaj stezaša, ali i brzo smo se dogovorili o potrebnom voznom parku i čak o pravcu kretanja, te u dogovoreno vrijeme ostavili za sobom osunčani Zabok.

(Naravno da se na zakazanom mjestu okupljanja i "kontrole visine" čekalo na jedno crveno vozilo- koje se otelo kontroli vođe puta i zaglibilo u gužvi zaprešičkih naplatnih kućica, ali sve smo im to morali oprostiti kad smo saznali da se radilo o pošlušnosti dobrog sina.

Doručak i prezuvanje smo obavili u palninarskom domu u Mrkoplju od 9,00 - 9,30 i nakon kave i hladne pivice još podosta kilometara po sunčanom vremenu prešli na četiri kotača- auiće smo ostavili na tzv. 13.-om kilometru. Do tamo smo ih propisno zaprašili i promijenili im boju- kao da su bili na brzinskom tretmanu kod nekog fuš-lakirera. Ferenc je tužno gledao svog ljubimca koji više nije bio sjajno crveni i potajno mu je obečao čišćenje odmah po povratku u civilizaciju ( što je i jedini nježno obavio priručnom metlicom). Probijajući se prašnjavim putem od Mrkoplja prema brdima, odmah na početku Matić poljane uočili smo malog medvedeka kako trčkara kroz gustiš- njemu smo se svi razveselili ali i ponadali da mu je majka već bila u nabavi i da sad sprema ručak a ne luta šumom tražeći namirnice.
Što još sad ukratko napisati o ovom predivnom pohodu- šuma je predivno prozračna, osvježavajuća, stijenje neponovljive i u oblicima kakve samo priroda može stvoriti i ni jedan čovjek ne može se takmičiti sa čarobnim kamenim kreacijama.




VRH SAMARSKIH STIJENA- pogled- zeleno more šume sa bijelim stjenovitim otocima i kamenim tornjevimakoji se probijaju između vrhova smreka, borova , jela...- mogla bih sjesti na kamen i kao ptica čučati cijeli dan i odmarati dušu i tijelo gledajući tu umirujuću divlju ljepotu.













Nije bilo lako popenjati se i u trenutku uspona nisam smjela niti pomisliti na spustanje, ali savki teški uspon isplati se neponovljivim pogledom.







Ne mogu ni zapisati sve dojmove jer sam upravo na godišnjem odmoru...
DOLINA MIRA


RUČAK


Tu smo odlučili naše društvance podijeliti u dvije skupine: jurišničku koja će produžiti do južne skupime Samarskih stijena ( 8 ljudi ) i drugu skupinu zabušanata (12 ljudi) koja će prema Ratkovom skloništu i na feštu prema Tuku.


TATA I SIN KOD RATKOVOG SKLONIŠTA


ZAVRŠNO SPUŠTANJE PREMA AUTIMA


JURIŠNICI NA JUŽNOJ SKUPINI






ZAVRŠNA PJESMA PRED POVRATAK U ZAGORJE


Znam da moram još dosta toga napisati o ovom pohodu jer on to zavređuje ali sve što još imam u sjećanju dodati ću u ovaj tekst po povratku s godišnjeg odmora... svima sretno ljeto...