Od Jeruzalema, do Emausa, pa nazad...
|
Emaus prije 3 godine... Lk 24, 13-35 "I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.... Uto se približe selu kamo su išli, a On kao da htjede dalje...I uniđe da ostane s njima... Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše... U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem..." Eto, doista su čudni ti putevi Gospodnji...Idemo nekamo, kamo mislimo da treba...Putem susrećemo ili ne susrećemo, prepoznajemo ili ne prepoznajemo Isusa, u ovom ili onom obliku...Stol, kruh, blagoslov, razlomiti, davati, oči, prepoznati, iščeznuti, gorjelo srce, otkrivao Pisma...Hitno djelovanje: "U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem"...Slično kao Marija nekoć: "Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin." (Lk 1, 39) Ovih dana sam otkrila još neke sličnosti i paralele, između Isusova dolaska među ljude, i odlaska Ocu... "I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu" (Lk 2, 7) ..."Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu." (Mt 2,11) "Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen...Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti." (Lk 23,53) I onda ta simbolika kruha, koja se toliko snažno provlači i ponavlja, od Njegovih propovijedi, umnažanja kruha, preko posljednje večere, lomljenja kruha, i pouskrsnih susreta s apostolima, o kojima slušamo ovih dana u Evanđeljima: " Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše." (Lk 24, 30) "Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih." (Iv 21, 13-14) A nakon događanja ovih dana na Jelačić placu,  Isus mi neprestano pokazuje i prikazuje razne scene i prikaze toga svoga stola - Posljednje večere, koja se očito iz Evanđelja nastavlja i nakon Njegova Uskrsnuća, po susretima s apostolima, za stolom, uz lomljenje kruha, pa sve do dana današnjega, na svakoj sv. misi... Iz Euharistijske molitve: "On je na zadnjoj večeri ustanovio spomen svoje smrti na križu i sebe prinio kao neokaljanog Jaganjca za žrtvu hvale do svršetka svijeta. Tim časnim otajstvom vjerne svoje hraniš i posvećuješ, da ih ista vjera prosvijetli, ista ljubav ujedini na cijelome svijetu. Zato pristupamo ovom svetom stolu da primimo milost za milošću i postanemo vjerna slika Kristova. "  Tako sam sjetivši se svog starog gornjeg linka, od prije točno tri godine, znatiželjno i zavirila na blog jedne djevojke koja mi je tada nešto lijepo napisala (evo, ako čita puno ju pozdravljam!), a više nisam čula za nju, te sam na njenom blogu naišla na neke zanimljive fotografije, koje su me zaintrigirale, jer nešto tako lijepo nikada prije nisam vidjela, no sada znam!  Posljednja Večera (Kuzma Kovačić, 2000. g, Rama Šćit) Ramska Posljednja večera "Napravljeno je, nadam se, jedinstveno djelo. Zahvaljujući samostanu i ramskom gvardijanu ovo djelo je konačno postavljeno pred crkvom na Šćitu - okruženo vodom, nebom i kamenom. Kao hrvatski kipar i kao vjernik, htio sam stvoriti umjetničko kiparsko djelo koje će prvenstveno nastojati izraziti veliku tajnu utemeljenja euharistije, tajnu "izlaska" u slobodu ljubavi žrtvom za drugoga, upravo zajedništvo - po Kristu koji se za nas neprestano žrtvuje upravo u sakramentu Euharistije. Imao sam na pameti i činjenicu da je u ovom času povijesti svijeta hrvatska narodna i državna sudbina najnoviji čin "izlaska iz misirskog ropstva", da je zato "Posljednja večera" i znak koji može najbolje označiti naš nacionalni povijesni trenutak." |
