Pozvani ste na večeru! Posljednju...
 Za pravim Kristovim Stolom : ) "I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Lk 22,19-20) Ove Isusove riječi nadahnule su umjetnika da napravi djelo: POSLJEDNJA VEČERA Autor: Zvonimir Mihanović ... Izrađeno u Buenos Airesu, Argentina Apostoli od lijeva na desno: Bartolomej, Jakov Stariji, Andrija, Toma, Juda Iskariotski, Ivan, (Isus Krist), Petar, Jakov Mlađi, Filip, Matej, Juda Tadej, Šimun  Organizator: Centar za obnovu kulture Centar za obnovu kulture  Iako sam često po raznim duhovnim i kulturnim događanjima, izložbama, priredbama i sl, već dugo me nije nešto tako lijepo razveselilo, nadahnulo kao otvaranje ove skulpture na samom Trgu Bana Jelačića, odmah kod Manduševca, u četvrtak u 16h. Sve u organizaciji mojih znanaca iz Centra za obnovu kulture...  Zateklo se tu i stranih veleposlanika...  A bio je i zagrebački gradonačelnik, moj nesuđeni predsjednički kandidat, ali na žalost nije bilo vremena za zajedničko fotografiranje : )  Te studentski kapelan grada Zagreba, Damir Stojić, kojeg znam već odavno, još sa Modrava i prije... Prije samog otvaranja s preko stotinu ljudi, vladala je ona neka ugodno napeta atmosfera... A vidjelo se da će događaj doista biti poseban, kad je klapa Angelus skladno zapjevala: "Puče moj, što učinih tebi?"  Te su nakon uvodnih govora, zahvala i pozdrava:  mali anđeli (stvarno se pri čitavom tom činu posvuda osijećala prisutnost pravih Anđela) zajedno s gradonačelnikom, svečano i na zadivljenost okupljenog mnoštva otvorili prekrasnu figuru:  Uz par zajedničkih fotki autora skulpture i gradonačelnika Bandića:  Don Damir je blagoslovio figuru, uz zajedničku molitvu Očenaša, na Jelačić Trgu!  Naglasivši u kraćem nagovoru njenu realističnost i vječnu aktualnosti, simboliku lomljenja kruha, Krista koji se daje, i Jude koji ga iz-daje...Slika koja trajno odjekuje kroz sva vremena, društva i životne situacije...  Klapa je otpjevala još par krasnih hrvatskih korizmenih napjeva, i vrlo poticajnih, posebno završni: "Ispovidi se...":  Na kraju je, iako nevoljko, o fascinantnoj skulpturi progovorio i sam njen autor - Hrvat iz Argentine, Zvonimir Mihanović, naglasivši kako je nadahnuće za izradu likova tražio u samoj Svetoj Zemlji, te je za svaki od likova imao originalni model muškaraca iz tog podneblja...Zato su i ispali tako vjerno i životno.  Uz dramatičnost same skulpture i povijesnog čina kojeg prikazuje - čina potpunog davanja Jednoga i istovremeno izdavanja od strane drugoga, autor nam je dirljivo ispričao i svu dramatičnost dopremanja tako velike i veličanstvene skulpture iz dalekog Buenos Airesa, olujno nevrijeme koje je šibalo veliki prekooceanski brod, radi čega brod nije stigao na vrijeme na jug Italije, te je propušten drugi brod koji ga je trebao dovesti do Rijeke, s mukom je dogovoren prijevoz velikim kamionom s juga Italije, koji je radi nekog manjeg propusta s dokumentacijom, zaustavljen i njegov dragocjeni teret zadržan na nekom talijanskom skladištu, te je uz velike napore raznih službi i stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva, konačno sve riješeno i skulptura je uspješno, i neoštećeno u zadnji čas, svega koji dan prije planiranog otvaranja, dopremljena u Hrvatsku, Zagreb i na Trg Bana Jelačića!!! Svima okupljenima nam je zastajao dah slušajući ovo fascinantno svjedočenje, i dirnuti smo slušali zahvale autora čitavom tom lancu dobrih i sposobnih ljudi koji su uspjeli ostvariti taj lijepi cilj, i to dobro djelo, uz ohrabrenje i poticaj: Nikad ne posustajte činiti dobro!!! Koji se spontano pretočio u gromoglasni pljesak okupljenih...  I blagoslov Isusa i njegovih dobrih apostola, koji su suvereno zauzeli svoje pozicije za njihovim stolom, na Trgu...   Spremni za osobne susrete s razdraganim Zagrepčanima...  Koji su ih znatiželjno okruživali... Dok je jedan mladi otac, svojim klincima objašnjavao o čemu se tu radi, i čitao im imena apostola:  a neke studentice su se trudile pogoditi koji je koji apostol, a strani turisti neumorno fotografirali... A mene je Manduševac odjednom podsjetio na izvor žive vode...  Sretna što Uskrs na Trgu neće biti obilježen samo prekrasnom turističkom uskrsnom pisanicom, već nečim još puno dubljim i znakovitijim...  A kad sam se nakon crkvenih obreda Velikog Četvrtka u katedrali:  i prave Posljednje Večere, još jednom spustila do Trga da uživam u njenom umjetničkom odljevu:  večera na Trgu je još trajala, ljudi su i dalje bili tamo, i dalje ozareni, razdragani, ushićeni, nekako baš već uskrsno raspoloženi... Jednako kao i u petak ujutro, divili su se, slikali, iznenađivali, pozitivno komentirali:  Jedino sam ja ostala - šokirana!!! Isusovog Kaleža već više nije bilo...!?!? Osim u mom fotoaparatu od jučer...  Odmah sam bezuspješno pokušala nazvati organizatore, ali nikako do njih...Ali zato sam obavijestila i policiju grada Zagreba, i snimatelje RTL televizije koji su se baš tamo zatekli, te im potreseno i u nevjerici ispričala što sam uočila: RTL vijest Organizatori su već dogovorili s umjetnikom da restaurira oštećeni kalež, ali ja još uvijek ne mogu vjerovati da se tako nešto, takav vandalizam, može dogoditi usred mog Zagreba i moje Hrvatske, s nečim tako lijepim i pozitivnim kao što je bilo postavljanje ove skulpture uoči samog Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana... Opširnija vijest ps. Evo, jutros, subota, uočih da je sve sretno završilo...Isus je dobio novi kalež, nešto drugačiji od prvoga:  Ja novu frizuru! (na video snimci sam skužila da mi prethodna i nije bila baš zadnji modni krik : )  I nastavili smo dalje zajedno, rame uz rame...  Prolaznici su nastavili fotografirati, i zadovoljno komentirati, možda i ne znajući što se sve u međuvremenu događalo:   Dječica uživati, i prebrojavati apostole:  A jedna curica je Isusa i zagrlila s leđa...Što na žalost nisam dospjela fotografirati... A ja sam kasnije na špici, vjerovali ili ne, u Preradovićevoj, ponovo srela predsjednika Josipovića, u ležernoj jutarnjoj šetnji, s njegovom kćeri čini mi se, i s uvažavanjem smo se pozdravili, kao već stari znanci i predstavnici različitih struja hrvatskog modernog društva...Žao mi je samo što i njemu nisam uspjela čestitati sutrašnji Uskrs, makar ne znam, kako bi on to, kao agnostik, shvatio...A zadovoljna sam i kako su si Crkva i on uzajamno čestitali ovih dana... |
