65. obljetnica pogibje širokobrijeških fratara
|
Nad grobovima Žrtve komunizma 66 franjevaca 22 pokopana Nad grobovima očekujem kosti. Bijele su duše sa sviralom Pana, arkadijska stada u suzama sklopljenih ruku nad molitvom Huma. Jeli već kosti utoplila šuma i obukla ih u Franjine halje? Što kriv je onaj koga Gospod šalje na kušnju iznad sunčanog kamenja, gdje poskok živi i gdje loza rađa, gdje oduvijek se vjerovalo radu, gdje list duvana skrivši miris zlata putovao je putovima svile, a vraćao se kruhom s kojim žive na žednoj grudi stanovnici Huma? Na prstima su išli do ubojstva uma. Zatrti treba renesansu duha i one koji nose svjetlost puka... Treba li naći slobodu izraza, graditi kuće molitve i nade u bolje sutra, u oprost i riječi što ne će biti samo pusta fraza? Fratarski pojas pao je bez glasa. Žrtvovani habit ustrajno nas sjeća na ponos pastira, što silan izgna iz rodnoga Huma. Zagrli zemlja Franjine sinove, tu malu braću veličajnih djela. Zašto pšenica ne dočeka zrenje već ruka crna snopove je žela bez krika zrna, zašto smrt cvjeta a duvan ne žuti i ne zamiriše zlatnim listovima? Zar malom bratu brat ne može biti njegov brat fratar: o krvi sveta, oproštenje grijeha nad cvrčkovom zemljom i nad zemljom Huma? Sad kosti čekam bez rana i mržnje, habit i pojas s mirisom na rijeke, jer sve su rane pokopane davno s molitvom zadnjom presvetoga Franje. Dostojan biti sakramenta mrtvih još četrdeset četiri franjevca čekaju, al' nitko ne zna gdje su ubijeni? Hoće li zemlja pokazati kosti? Smiluj se onima koji ih ubiše, molitvom im sve grijehe oprosti, ti Majko naša, zemljo vječnog Huma. Kada se zemlja raskopča grobištem, nad grobovima očekujem kosti, vjetar će doći sa sviralom Pana, ime fratara bit će na usnama s molitvom tihom zadnjeg pomazanja za nevinu braću Franjinoga reda, u svetoj zemlji, zemlji vječnog Huma. Fabijan Lovrić 2. veljače 2010. 65. obljetnica u Širokom Brijegu |
