Nad grobovima
Žrtve komunizma
66 franjevaca
22 pokopana
Nad grobovima očekujem kosti.
Bijele su duše sa sviralom Pana,
arkadijska stada u suzama
sklopljenih ruku nad molitvom Huma.
Jeli već kosti utoplila šuma
i obukla ih u Franjine halje?
Što kriv je onaj koga Gospod šalje
na kušnju iznad sunčanog kamenja,
gdje poskok živi
i gdje loza rađa,
gdje oduvijek se vjerovalo radu,
gdje list duvana
skrivši miris zlata
putovao je putovima svile,
a vraćao se kruhom s kojim žive
na žednoj grudi stanovnici Huma?
Na prstima su išli do ubojstva uma.
Zatrti treba renesansu duha
i one koji nose svjetlost puka...
Treba li naći slobodu izraza,
graditi kuće molitve i nade
u bolje sutra, u oprost
i riječi što ne će biti
samo pusta fraza?
Fratarski pojas pao je bez glasa.
Žrtvovani habit ustrajno nas sjeća
na ponos pastira,
što silan izgna
iz rodnoga Huma.
Zagrli zemlja Franjine sinove,
tu malu braću veličajnih djela.
Zašto pšenica ne dočeka zrenje
već ruka crna snopove je žela
bez krika zrna,
zašto smrt cvjeta
a duvan ne žuti
i ne zamiriše zlatnim listovima?
Zar malom bratu brat ne može biti
njegov brat fratar:
o krvi sveta,
oproštenje grijeha
nad cvrčkovom zemljom
i nad zemljom Huma?
Sad kosti čekam bez rana i mržnje,
habit i pojas s mirisom na rijeke,
jer sve su rane pokopane davno
s molitvom zadnjom presvetoga Franje.
Dostojan biti sakramenta mrtvih
još četrdeset četiri franjevca čekaju,
al' nitko ne zna
gdje su ubijeni?
Hoće li zemlja pokazati kosti?
Smiluj se onima koji ih ubiše,
molitvom im sve grijehe oprosti,
ti Majko naša,
zemljo vječnog Huma.
Kada se zemlja raskopča grobištem,
nad grobovima očekujem kosti,
vjetar će doći sa sviralom Pana,
ime fratara bit će na usnama
s molitvom tihom zadnjeg pomazanja
za nevinu braću
Franjinoga reda,
u svetoj zemlji,
zemlji vječnog Huma.
Fabijan Lovrić
2. veljače 2010.
65. obljetnica u Širokom Brijegu
Post je objavljen 07.02.2010. u 02:20 sati.