Božić je stvarno "Ono malo više"!!!
|
Dragi moji, kako s vama podijeliti sve radosti i blagoslove ovog Božića...Kako započeti, i čime završiti? Možda ovom dugom ispred moga doma, na božićno popodne, svega par minuta, koja kao da je najavila neke lijepe stvari, tako stare i tako nove...   Kao prava zvijezda repatica, vodeći nas obiteljskom Betlehemu...  S mojom domoljubnom mamom, čiji su čak i božićni baloni za unučice pofarbani bojama najdraže nam duge - hrvatske trobojnice:     Razmjenom dragih obiteljskih i prijateljskih posjeta, i zajedničkih molitvi... Bistričkim snijegom na 800. godišnjicu:   Uz sjećanje na bistričko ljeto, i tek sad shvativši što je značio onaj broj 800, sada duboko ispod snijega...   Pjesničkom večeri umjetničke galerije Kamenitih vrata uz harfu:    Misijskom donatorskom večeri "Marijinih obroka" na Gornjem gradu:  Ili božićnim koncertom Jose Carrerasa, u Areni, gdje su u Zvijezdicama pjevale starije nećakinje:   Domaće jaslice:  u ekvadorskom duhu, složene su neposredno prije odlaska na ponoćku:  Ali zato me kod našeg Konzuma ugodno iznenadio božićni bus, doslovno u pet do dvanaest, koji me uz lijepe božićne želje, radosno odvezao do crkve, baš kao naručen i točno na vrijeme! Te je display čestitka, doista i značila ono što je poručivala!   U crkvi me dočekao jedini slobodni - prvi red : ) i točno pred nosom, nadahnuta propovijed dragog mi župnika,  te lijepe župne jaslice,  kojima se i tetkica divila sljedećih dana,  kad smo zajedno obavljale svoju građansku dužnost : )  Uz fotografsko pamćenje tog, mislile smo, povijesnog trenutka : )  No, osim božićnog busa, dan dva kasnije, još ugodnije me iznenadilo jedno drugo - prijevozno sredstvo...Naime, Rašeljka je organizirala božićni odlazak do p. Luke, što naravno nisam željela propustiti, s nostalgijom se sjećajući svih onih godina i akcija uz njega, prije odlaska u misije:   Svih onih pjesama, koje smo pisale, pjevale, snimale, sve one ljubavi i blagoslova, koje smo primale i dijelile:  Preporučila sam ovaj toliko mi drag i važan posjet, mnogim zajedničkim prijateljima u molitve, p. Lukinoj obitelji, isusovcima, a u duhu sam se sjetila svih novih prijateljstava s blogova, učvršćenih za Božić, misleći i kako bi baš njihova molitva sada posebno puno značila, i hrabro krenula prema Palmi, na dogovor u 15h s p. Belakom, koji nas je trebao voziti, i Tomislavom, kojeg sam to jutro srela u župi...Sve je bilo baš kao nekad, slučajni susreti, poticaji, radosni odazivi...Pomalo smo se okupljali, čavrljali s p. Mirkom, koji nas se dobro sijeća još sa Fratrovca, no vrhunac svega je bio, i trenutak kada sam shvatila da su molitve već uslišane, kad je p. Belak izišao s parkirališta, zaokrenuo se dvorištem, a netko od prijatelja je uskliknuo:"Gle, Drina - tvoj auto!" I doista, to je bio moj stari dobri Clio, kojim sam toliko puta vozila istim ovim putem, u istom smjeru, često baš i s p. Lukom, ni ne nadajući se da ću ponovo ići baš u Krapinske Toplice, baš tim istim autom...A šta da vam pričam, ugodnom iznenađenju i veselju nije bilo kraja...  I bilo je vrijeme, da se ugodno smiješ(t)eno - krene : ) !!!  P. Luka nas je sve rado dočekao, u svom standardnom izdanju:  a ja se s nostalgijom sjetih dana kad smo mu Davor i ja pokrenuli pr(a)vu verziju bloga, još krajem 2005... Bio je presretan što nas sve vidi: Tomu, Rašeljku, Loretu, Marinu, p. Belaka...  Uz razmjenu božićnih darova, i blagoslova...Od mene je dobio novi Godišnjak župe Jordanovac (uf, razdijelila sam stotinjak komada ovih dana po susjedstvu, glumeći župnu "poštaricu" :) - sve za Župnika!), a usput u članku g. Domitrovića, o povijesti župe, uočila drevnu sliku mladog jordanovačkog bogoslova u Zajednici Jordan - p. Luke, s onim karakterističnim smiješkom, buketom u ruci, i doduše - nešto više kose :) Rašeljka je povela božićnu pjesmu s gitarom:  I onda smo u 17h krenuli na njegovu terapiju "number 1", svetu misu, koje i dan danas samostalno služi, nakon što je to po Božjem nadahnuću pokrenuto u lipnju 2006. godine...(jednom štolom iz Venecije i sa svetih mjesta, jednim zavjetnim hodočašćem i usrdnim molitvama i višemjesečnim svakodnevnim klanjanjem pred Presvetim...)  Lokacija svetih misa sada je jedna druga bolnička "kapela", a okupljene ženice, većinom pratnja teških krapinskih bolesnika, bile su presretne što sada imaju novo društvo i tako lijepu glazbenu pratnju p. Lukine i p. Belakove sv. mise, na blagdan Svete Obitelji...   Kad su cure završile svečano slavlje, našom starom pjesmom "Ono malo više",  čiji refren su zanosno svi pjevušili, predvođeni samim p. Lukom, malo kome nisu krenule suze na oči... Hvala za bolest. I hvala za zdravlje! Neka moj život i dalje bude Božansko slavlje! Neka hladnoće, i neka kiše! Al' uvijek ću činit "ono malo više!"  Uz srca puna oduševljenja, i spontane riječi zahvalnosti...A tu se zatekla i jedna oduševljena, slučajna namjernica, pravoslavka iz Makedonije, došavši nekome u posjetu, i čuvši predivnu pjesmu, koja joj je poput nekog snažnog duhovnog vala dovela labirintom bolničkih hodnika, ravno pred p. Luku:  A tetkica mi poslije kaže, da je baš u vrijeme naše posjete, u nedjelju popodne, na Radio Mariji, bila repriza emisije od neki dan kada smo s p. Nikićem razgovarali o Božiću, i čitali Božićnu čestitku p. Luke... Ono malo više Zahvalan Bogu, sa Tvojom slikom u novčaniku, dođoh se pokloniti Tvom svetom Liku! Ne mogu sam, ali želim! Poslušaj Majčice, sve što ti velim: Zahvaljujem ti na Daru života! Opet te ovdje štovati prava je divota! Prikazujem ti i svoja kolica, sve što mi se događa, sva draga lica... Blagoslovi sve ove ljude, koji za Božjom Riječi toliko žude! Nedostaje im moj govor srca, Božiji pjesnik sad jedva muca. Ako je Božja volja, zdravlje mi vrati, neka me zagovor Tvoj i dalje prati! Hvala za bolest. I hvala za zdravlje! Neka moj život i dalje bude Božansko slavlje! Neka hladnoće, i neka kiše! Al' uvijek ću činit "ono malo više!" Iako polako, ide na bolje, ja želim živjeti, i imam volje! Jedva govorim, izdaje glas, al' u krunici ponavljam: "Moli za nas!" Posljednjim atomom snage, prebirem zrnca krunice drage! U svakom zrnu, Božja je moć! I znam da opet na Njivu ću doć! dragom p. Luki za uspomenu na zajedničko hodočašće na Mariju Bistricu, 10.7.2004. od Drine Ćavar, glazba: Rašeljka Ugodno druženje se nastavilo uz kavicu u bolničkom predvorju, sjećanja na Modrave, na stare dane, pozdravi od p. Lukine obitelji i prijatelja, te rastanak, stisak ruke i blagoslov! Do nekog novog, nadahnutog Susreta! Jer, kao što sam u jednoj božićnoj sms čestitki napisala: "Isus je Ljubav! I baš zato se uvijek ponovo rađa, i nikad ne umire!"  |
