10. godišnjica preminuća dr. Franje Tuđmana - 1. hrvatskog predsjednika
|
Svečana sv. misa u zagrebačkoj katedrali Kardinal Bozanić predvodi misu o 10. obljetnici smrti prvog predsjednika RH Zagreb, (IKA) - Prigodom 10. obljetnice smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodit će, u četvrtak 10. prosinca u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, koncelebrirano euharistijsko slavlje u kojemu će se moliti za domovinu Hrvatsku i pokojnoga predsjednika.  "Te odlične odnose i trajne povijesne veze hrvatskoga naroda sa Svetom Stolicom, na osobit je način potvrdio sveti otac Ivan Pavao II. time što je u četiri godine dvaput posjetio Republiku Hrvatsku: prvi pohod 1994. godine u povodu 900. obljetnice utemeljenja Zagrebačke nadbiskupije, a drugi 1998. godine kada je Sveti otac u hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici proglasio blaženim i uzdigao na čast oltara zagrebačkoga nadbiskupa, mučenika Crkve i vjere i svoga naroda kardinala Alojzija Stepinca. Veličanstveni se susret Svetog oca dogodio s vjernicima i u Splitu i u Solinu, u povodu 1700. godišnjice grada i sjećanja na solinske starokršćanske mučenike. Čuvat ćemo te pohode u trajnome sjećanju. Mnogi još ne znaju, ili zaboravljaju, da je hrvatski narod jedan od najstarijih europskih naroda, da je od svih slavenskih naroda prvi primio kršćanstvo, da je stoljećima stajao na kormilu katoličanstva i svoje opstojnosti. Zaboravljaju da je, zajedno s drugim narodima, dao Europi dio svog identiteta i pridonio obrani kršćanstva (antemurale christianitatis) i razvitku današnje zapadne civilizacije. Zaboravljaju, ili svjesno iskrivljuju, onaj dio novije povijesne zbilje koja svjedoči o antifašističkoj borbi hrvatskoga naroda i duboko ukorijenjenim civilizacijskim dostignućima i demokratskim stremljenjima." Iz govora dr. Franje Tuđmana prilikom svečanog otvorenja izložbe "Hrvati - kršćanstvo, kultura, umjetnost" u Vatikanu, 28. i 29. listopada 1999. "Hrvati - kršćanstvo, kultura, umjetnost" u Vatikanu Govor crkvenim velikodostojnicima u prigodi umirovljenja nadbiskupa zagrebačkog kardinala Franje Kuharića Zagreb, 29. rujna 1997. O kardinalu Franji Kuhariću  "Dopustite mi da vam - kao poglavar hrvatske države - uputim nekoliko prigodnih riječi: priznanja, poštovanja i zahvale, za sveukupni vaš prošli rad, te dobrih želja za naš zajednički rad i suradnju u budućnosti, na dobrobit naše Domovine i svih njezinih ljudi. Za to postoje brojni i opravdani razlozi. Božja providnost pobrinula se da vama i meni, na ovim prostorima, i u ovo povijesno vrijeme, dodijeli teške i odgovorne uloge. Teško je u nekoliko riječi sročiti, uzoriti Kardinale, ono što svi znamo i osjećamo prema Vama kao čovjeku, svećeniku, biskupu i stožerniku Katoličke crkve. Zbog svega onog što ste u više od pet desetljeća služenja Bogu i Crkvi, dali hrvatskom narodu i čovjeku, ovdje u srcu i glavnom gradu svih Hrvata, našem dragom i drevnom Zagrebu. I to “u zgodno i nezgodno vrijeme”, kako bi rekao sv. Pavao, apostol naroda. Teška srca ispraćamo Vaš odlazak u zasluženu mirovinu, s plemenite i velike dužnosti prvog čovjeka Crkve u Hrvata. Hvala Vam, za sve što ste bili, i učinili, u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također u ratnim i poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i odgovornosti. Osobito zbog Vašeg velikog obola u teškom i mukotrpnom uskrsnuću Hrvatske, njezine slobode i suverenosti. Neka Vas, štovani i dragi kardinale Kuhariću, i dragi Bog za sve to nagradi! Vašem pak nasljedniku, preuzvišenom nadbiskupu Josipu Bozaniću, ponajprije upućujem iskrene čestitke na imenovanju, kojim ga je Sveti otac počastio i obvezao poslanjem u hrvatsku Prvostolnicu. Želeći Vam svako dobro i pun uspjeh u plemenitom djelovanju na ovoj novoj visokoj i odgovornoj dužnosti, na zadovoljstvo Vaše i Božje, izražavam uvjerenje da ćemo Vas svi mi - naš Zagreb, glavni grad svih Hrvata, slavna zagrebačka nadbiskupija, vjernici i svi ljudi dobre volje - primiti otvorena srca i raširenih ruku. U ime hrvatske vlasti uvjeravam Vas, da ćete uživati potpunu slobodu djelovanja, povjerenja i potporu svih odgovornih, i mene osobno kao državnog poglavara. Štovana gospodo! Živimo još uvijek u teškom, složenom, prijelomnom i sudbonosnom vremenu. Samostalna, suverena i demokratska država Hrvatska je tu, na solidnim temeljima za njezinu budućnost. Zajednički smo je stvarali, zajednički joj se radovali; zajedno ćemo je izgrađivati na načelima kršćanske civilizacije, u njoj raditi, živjeti i umirati. Međutim moramo biti svjesni da smo trajno, ne samo pod snažnim jednostranim povećalom svjetske politike, već i izloženi kojekakvim neosnovanim pritiscima, te začudnom nerazumijevanju našeg stanja i htijenja, našeg puta u slobodu i demokraciju. Pritiskaju nas, ali ne mogu nas ni skršiti, ni skrenuti s našeg pravednog puta. Sude nas i osuđuju bez osnova ili zbog sporednosti. Promatraju, a ne vide, ako pak i vide ne priznaju ni ono što je najsvetije našem čovjeku i čitavom hrvatskom narodu. A sve to zato, što se ne želimo podrediti nekim novim okvirima, sličnim onima iz kakvih smo se jedva izbavili. Zato što želimo biti svoji i Božji, živjeti s drugima u miru i skladu, na osnovama međusobnog poštovanja i priznanja. O svima nama, a prije svega o odgovornim ljudima iz svjetovnog i duhovnog života, ovisi kakvo će stanje biti u našoj Domovini, kakvu će sliku i predodžbu imati svijet, i sami naši građani o našoj zemlji. Kao državni poglavar ponavljam, i u ovoj prigodi, da ćemo u izgradnji naše mlade države ustrajati na visokim moralnim načelima. Vas, crkvene velikodostojnike, molim za potporu i suradnju u tim nastojanjima, a Njegovu Ekselenciju, nuncija Svete Stolice, da bude tumač tih naših htijenja pred svijetom. Uspostava pravne države, učvršćenje demokracije, poštivanje čovjekove slobode i dostojanstva, puno pravo na vjeroispovijest, očuvanje prirodnih i kulturnih dobara, mir i sigurnost u unutarnjem životu, a suradnja među narodima u međunarodnom životu - temeljne su odrednice konstruktivne i razborite politike današnje demokratske Hrvatske. Katolička je crkva u minuloj, i u suvremenoj povijesti hrvatskog naroda, opravdala svoje postojanje i poslanje. Katoličkoj crkvi u Hrvata i Vama, pastirima i predvodnicima postojećih i novoosnovanih biskupija, otvorene su nove mogućnosti za rad i uspjeh na svim razinama. Uvjeren sam da dijelim i Vaše mišljenje da je danas najpreča zadaća, sviju nas, rad na duhovnom i moralnom preporodu hrvatskog čovjeka i naroda, da bismo se što uspješnije odupirali svim zlima suvremene civilizacije, da bismo oblikovali zdravu duhovnu klimu i poticali ozračje dijaloga i ekumenizma na dobrobit svih ljudi u našoj Domovini, te suradnje i mira među narodima na ovim prostorima. Za takva htijenja i ostvarenje neka nam i dragi Bog dade snage i pomoći! Hvala i živjeli!"  "Osim ove bitne promjene naziva Sabora, druga najvažnija promjena jest unošenje ustavne odredbe o zabrani udruživanja Hrvatske u bilo kakve jugoslavenske ili balkanske okvire. Dopunom članka 135. Ustava propisuje se ustavna zabrana pokretanja postupka udruživanja Republike Hrvatske, u takve saveze s drugim državama u kojima bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti, do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, ili do neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku. Ovom, doista povijesnom ustavnom promjenom, politički je izraženo, i ustavnopravno određeno, ono što je čvrsti i jednodušni zaključak borbe hrvatskog naroda za nacionalnu slobodu i državnu nezavisnost: Hrvatski narod nikada više ni u kakvoj jugo-balkanskoj državnoj zajednici! Ovom ustavnom zabranom određeno je i objavljeno, na najviši mogući način, ono što je - uvjeren sam - na temelju sveukupnoga povijesnoga iskustva i danas i što će biti u budućnosti, od bitnog i životnog interesa hrvatskog naroda, i hrvatske države. ... Da zaključim, štovani sabornici Hrvatskoga državnog sabora! Uvjeren sam da je upravo sada - kada smo dovršili ustavno djelo svoje slobode, a izlaskom na dunavske granice i svoje pune suverenosti - trenutak kad možemo, i moramo, otvoriti raspravu i o svim onim bitnim pitanjima mirnodopske svakodnevice, koja su od životnog značenja za najšire slojeve naroda. I to stoga, ali i zato, da bi ostvarili ideale koje smo upisali u naš Ustav. One ideale s kojima smo, i radi kojih smo, krenuli u borbu za nacionalno i socijalno oslobođenje hrvatskoga naroda, za slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu. Ako smo htjeli, znali i mogli, ostvariti taj povijesni san hrvatskoga naroda, ako smo znali, i mogli, pobijediti višestruko nadmoćnog agresora u domovinskom ratu i prevladati sve vanjske zapreke, onda moramo htjeti, a siguran sam da umijemo, znamo i možemo ostvariti i sve današnje ciljeve. Na pragu 21. stoljeća, budimo svi odlučni i složni u oživotvorenju svetih ideala suverene i demokratske, jedine i vječne nam Hrvatske, radi trajne slobode Domovine, blagostanja i sreće svih hrvatskih građana i sigurne budućnosti hrvatske države. " Iz Poslanice Predsjednika Republike Hrvatskom državnom saboru 18. prosinca 1997. u prigodi promjene Ustava Republike Hrvatske i obilježavanja sedme obljetnice njegova proglašenja Povijesna poslanica dr. Franje Tuđmana Kazalo odabranih govora dr. Franje Tuđmana  I što reći na svo to današnje medijsko prikrivanje povijesnih istina, pravi povijesni memoricid, mržnju, klevete, laži, napade, nego: "Od vremena još od Krista Nova lica, scena ista Vražje sile se trude Da nas ne bude" E, moj narode...Thompson E moj narode - Drina Matina 2002. "Pa nek zauvijek zašute oni, pogotovo među samim Hrvatima, koji nam snuju zlo, i Hrvatskoj zlobno pjevuše: "Neka mi ne svane, nek me nema, nek me ne bude..." A mi im, za Kristovu i Tuđmanovu Hrvatsku spremni, s Thompsonom gromoglasno odgovaramo: "Evo zore, evo dana..."    Miroslav Tudjman "E moj Franjo, svak' se klanjo, svemu što si činio, e Franina, k'o planina, domovina i sveto tlo, sveto tlo Hrvatsko. Danas kažu protiv tebe, riječi pune zavisti, za života šutjeli su, glasa nisu podigli. Sveto tlo Hrvatsko, Hrvatsko, sveto tlo Hrvatsko. Podiglo se plavo more, zaplakale sve su gore, otkad tebe više nema, ostala je uspomena." Sveto tlo hrvatsko |
