Misionari u Vukovaru i Vukovar u Veneciji!
Jedan od prvih gradova koje sam posjetila, nakon dvije godine misijskog rada u Ekvadoru, i povratka u Hrvatsku 20. lipnja, koja mi je toliko nedostajala, bio je - Vukovar!  I to zajedno s ostalim hrvatskim misionarima, sa svih kontinenata, i biskupom Štambukom, na našem ljetnom susretu u Đakovu 5-9. srpnja:  Tom prigodom posebno me se dojmio novi dirljivi i dostojanstveni spomen dom žrtvama Ovčare:  Što je iznimno dojmilo i biskupa Štambuka:  Koji je u spomen knjizi sažeo dojmove, osjećaje i suosjećanje sviju nas:  "Uvijek i ponovo dolazeći na ovo spomen mjesto...normalan čovjek ostaje bez teksta...ne želeći gajiti mržnju...a opet, kako ovdje stajati i biti miran, neosjetljiv!? Pokoj vječni daruj našim ljudima, Gospodine, koji su ovdje, braneći dom i Domovinu, nasilnom smrću prekinuli tijek svojega života i života svojeg naroda!"  No, to nije bio moj prvi susret s Vukovarom i vukovarskim Tornjem, nakon povratka u Europu! Naime, putujući za Hrvatsku, iz Rima, preko Venecije, kratko sam se zaustavila čak i na Venecijanskom Bienallu, i tamo, na svoje ugodno iznenađenje, naišla na vukovarski toranj u umjetničkoj instalaciji turskog paviljona, pod nazivom "Exploded City":  Pa, evo još linkova o tom zanimljivom refleksivnom umjetničkom djelu, mladog turskog umjetnika Ahmeta Ögüta: Turski paviljon Exploded City Tekstovi uz instalaciju Exploded City "This city is from the future. It’s called The Exploded City. Those who live there have emigrated from faraway lands, with dreams of traveling to the future. When they realized that there was no finding the future, they decided to build this city. It is said that hundreds of different languages, such as Otesian, Bosnian, Albanian, Kurdish, Castilian, Irish, Turkish, Persian, Arabic, Urdu, Anglo-Frisian, and other Saami, Altai and Slavic languages are spoken in this city. These people who don’t speak each other’s language, instead of creating a lingua franca, have learned to communicate through looking into one another’s eyes. Not before long, they taught me this eye language as well. ... As I went along, I came across one of the greatest treasures in the city, the Vukovar Water Tower, with its endless supply of water. It was impossible not to be taken by the grandeur of the tower and the wonderful smell of the water." ps. Biskup Škvorčević u Vukovaru 18.11.2009. "Pozvani smo i danas s osjećajima duboka poštovanja i iskrene zahvalnosti svrnuti poglede na naše poginule branitelje te obnoviti sjećanje na činjenicu da se u Vukovaru usporedo sa zlom i patnjom dogodila ljubav očitovana u njihovoj spremnosti na žrtvu i smrt radi obrane grada. Kad čovjek položi život iz ljubavi prema domovini, za slobodu i dostojanstvo svoje obitelji, na svoj se način sjedinio s činom Sina Očeva na križu, kad je položio sebe za nas, ljubavlju pobijedio zlo, ustao jači od groba. Dok je u Vukovaru zlo povezano s mržnjom razaralo i ubijalo, ljubav povezana sa žrtvom i umiranjem donosila je slobodu. Tako se rodila hrvatska sloboda! Blaženoga li vukovarskog umiranja u Gospodinu!" |
