Pocetak oprostajki...
Istovremeno sam i sretna sto se vracam u Hrvatsku, sto cu nakon skoro 2 godine opet vidjeti svoju obitelj, necakinje, upoznati malu Mariju koja ce uskoro napuniti pola godine, vidjeti svoje prijatelje...Ali i jako tuzna sto je doslo vrijeme da idem i odavde, gdje sam doista provela krasne i nezaboravne trenutke u Zajednici Krista Misionara Molitelja, koja je bas prosle nedjelje, na Blagdan Marije Pomocnice proslavila svojih prvih 10. godina!!! I to doista sretno i blagoslovljeno!  A zajednici su se prikljucile i 2 nove djevojke: Narcisa i Anita!  No, to jos nije sve! Anita je 3. sestra iz iste obitelji (Simbańa!), koja ulazi u Zajednicu! Uz svoje starije rodjene sestre s. Sandru, i s. Silviu!  Molimo za Anitu, njene sestre i citavu Zajednicu! Taj dan nam je duhovnu obnovu dosao drzati doista sveti kapucin p. Santiago  kod kojeg sam se doista nekako leopoldovski ispovijedila (ti kapucini doista imaju - ono nesto!) A on nam je govorio o duhovnom pozivu, citajuci iz Evandjelja o prvim apostolima, a mene se posebno dojmilo, vezano i uz nase 3 (rodjene) sestre, kako je Isus od pocetka doista pozivao bracu - u parovima! : ) A isti dan, svojom dragom posjetom iznenadile su nas i - sestre Barukcic (sa svojom mamom Ekvadorijankom, koja se svaki put sa suzama sijeca svog pokojnog - Jure)!!! (opet neke sestre : )  Donijevsi mi i mnostvo preslatkih darova, s toliko ljubavi! Buket krasnih ruza, koje su odmah zavrsile u kapeli, prije svecane sv. mise za 10. godisnjicu reda,  tortu kojom smo zasladili nasu obljetnicu, salice za kavu, koje uvijek dobro dodju u tako velikoj zajednici...  I darovima doista nije bilo kraja, samo su ih vadile, onako, k'o madjionicar iz sesira, a ja nisam mogla sakriti svoje iznenadnjenje i raznjezenost... Nekakav doista andjeoski ukras za kapelu:  I zadnje, ali ne najmanje, ova preslatka lutkica, od koje se doista vise ne mogu razdvojiti, tim vise sto su je i same nazvale "mojom dvojnicom" : ))))  A pohvalile su se i da 2011. slave 50. godisnjicu svoje Case Barukcic ovdje u Ekvadoru! To je doista tradicija i kvaliteta! Pozvale su me da obavezno dodjem tada na proslavu! : ) 50 godina Case Barukcic u Ekvadoru Tim vise, sto sam im ja jos prosle godine na njihovu zamolbu prevela na hrvatski, nazive velikog broja njihovih proizvoda i kremica (sve nesto cudno - magarece mlijeko, bademovo ulje i sl...), te se sada vec prodaju - dvojezicno : ))) Casa Barukcic - Prvi susreti Obitelj Barukcic - Nastavak druzenja Jos susreta A bas dan ranije javila mi se i jedna njihova bosanska sumjestanka iz Nizozemske: "Stovani, Zovem se Nada Mandic i zivim u Nizozemskoj. Cistom slucajnoscu sam dosla na vase stranice. Trazila sam svoje rodake Barukcice koji su nakon rata otisli diljem svijeta. Iz radoznalosti i zeljom da uspostavim kontakt sa svim tim daljnjim rodacima. Procitala sam na jednoj stranici da im je tata krsten u Kulasima,jer u to vrijeme nije bilo crkve u Dragalovcima i svi su isli na mise,krstenja,prvu pricest,krizmu i vjencanje u Kulase. Tek sedamdesetih je napravljena kuca u kojoj se drzala misa a krajem osamdesetih i crkva koja je tokom rata tesko ostecena. Dragalovci su bili cisto katolicko selo i jako ljepo selo. Imali smo sve od ambulante do crkve pravi mali grad. Sad su srbi naseljeni u Dragalovcima i nema niti jednog hrvata da tamo zivi. Jedan put godisnje se Dragalovcani iz cijele Europe skupe i naprave festu,od ove godine i po prvi put u Dragalovcima. Ako vam na bilo koji nacin mogu pomoci da uspostavite kontakt sa vasom rodbinom ja cu vam pomoci,ako vi to zelite naravno. Evo i adresa internet site od Dragalovaca Dragalovci Prnjavor Sa stovanjem, Nada Mandic" A g. Luis Aviles iz Drustva ekvadorskih Hrvata, bas danas mi je obecao svakako im pomoci da nabave svoje hrvatske dokumente! I tako... Sutra ce biti sluzbena skolska oprostajka od mene, pa me danas nekoliko klinki citavo vrijeme nije ispustalo iz svojih rucica, slijedile su me do moje sobe, uza stepenice, do parkica...Rodice Alison i Mileidi - s keckama (kojima mozete kumovati preko Misijskog Ureda u Zagrebu) i Viky (u rozom, proslogodisnje Zdencevo kumce)     Uz zajednicko: "No te vayaas!"="Nemoj iciiii!", a moje srce...  Evo i popratnih kumskih tekstova o svakoj od njih: Viky: "Britany - Viky se izvrsno snasla i u predskolskom uzrastu s. Liss. I dalje je unatoc teskim i siromasnim obiteljskim okolnostima, vrlo vesela, razigrana, poletna, znatizeljna, komunikativna. Hvala vam sto joj i vi pomazete u razvijanju svih tih lijepih osobina. " Mileydi: "Mileydi zivi u siromasnom naselju uz samu prometnicu Quito-Guallabamba. Njena mama radi kao siromasna sluzavka kod jedne bogate obitelji, pa sestre malu Mileydi svako jutro preuzmu u njenom domu, a popodne je voze u bogatu rezidenciju gdje radi njena mama. Kako bogatasi ne zele da im nitko trubi ispred ogradjenog ulaza, mala Mileydi mora glasno pozivati svoju mamu, naginjuci se ispod velikih pokretnih vrata. Sestre pricekaju dok se vrata automatski otvore, a bogataska djecica se vesele dolasku male Mileydi i igranju s njom. Tako Mileydi zna sto znaci siromastvo, a isto tako svakodnevno se susrece s onom drugom krajnoscu. Hvala vam sto joj i vi pomazete sto lakse i ugodnije premostiti taj jaz! " Alison: "U maloj drvenoj barakici, uz samu prometnu auto-cestu Quito – Guallabamba, zivi mala Alison sa svojim mladim roditeljima i bracom i sestrama. Sestre Zajednice Krista Misionara Molitelja svakodnevno svojim kombijem dolaze ravno pred njen dom, voze u skolu, obucavaju, hrane, i na kraju burnog dana, vracaju njenoj kuci, zajedno s njom prelazeci opasnu prometnicu, kako bi sigurno stigla doma. Poput automobila koji brzo jure pred njenom kucom, tako nekako brzo i dinamicno zivi i mala Alison, koja ni za vrijeme skolskog sata ne uspijeva mirno sjediti, i nikad se ne zna kakav novi nestasluk ce smisliti i cime nas iznenaditi. A to se posebno svidja i njenom skolskom kolegi – malom Jordanu, koji je preko usiju vec sada zaljubljen u zivahnu Alison, a ni njoj nije mrska njegova paznja. Hvala vam sto svojim prilogom i vi tocite novo gorivo ljubavi u dinamicnu svakodnevicu male Alison. " |
