Dame tu mano! - ide dalje...
A danas mi je stigla jos jedna druga dobra novost...Tako da vase molitve donose razne dobre plodove...A je se osjecam k'o nekad, za vrijeme akcija za p. Luku...Meni bi samo nesto palo na pamet, kucnula bih na par strana, tako reci samo pucnula prstima, i dalje bi sve islo kao samo od sebe...No, zapravo mi se ipak cini od - Duha Svetoga : )  Tako i moja adventska akcija, potaknuta inicijativom podravskih vrtica, ako se sijecate, odjednom se nasla na naslovnici blogova: Dame tu mano - pocetak akcije Suradnja se nastavila i dalje: Podravski medenjaci - Yo quiero mas! Integracion cultural - izlozba djecjih radova A evo, bas danas stigao mi je i novi simpa mail njihove ravnateljice Snjezane - malo dulji, ali vrijedi ga procitati! No, kako me tamo i dalje uporno povezuju sa Zdencem (doduse, moram priznati, Snjezana nam se prvi put i javila bas preko Zdenca...), javila sam se i s. Ljilji: "Cini se da nikako ne uspijevam odvojiti Zdenac od Svoje akcije - Dame tu mano...No vi molite i dalje...Mozda jos s vise zara, kad vam bivsa suradnica radi ovoliku reklamu. Pa-pa" A sad Snjezana i Podravina: "E, ovo TI je naše dopisivanje presmiješno. Pismo stigne Brže do e-maila...A kaj se to TU sve događalo kod nas... Djeca su nakon Vašeg pisma (u kojem nije bilo onih kolačića -panele- gledala samo na fotografijama kak vi to tam pripremate a MI ćemo to isto probati čim nam naraste mladi kukuruz, jer as starim je to nemoguće napraviti, Pošto bi nam poslije trebali novi zubi.... Sad nekaj Još ljepše... Ja Sam it prošli četvrtak imala čast sudjelovati na Državnoj Smotri projekata u Zagrebu. Smotra projekata odnosila se na Nacionalni program Vlade Republike Hrvtaske za ljudska prava I demokratsko građanstvo. Prije nekih mjesec I pol svi su se vrtići , osnovne I srednje škole mogle prijaviti na Smotru as svojim odgojno-obrazovnim projektima pa je komisija iz čitave Hrvatke odabrala u uži izbor neke projekte koji su se onda "branili" pred sucima (komisijom). Kad MI je e-mailom stigla obavijest DA je naš projekat pod nazivom Dame TU mano ušao u najuži izbor između prvih 13 do 29 prijavljenih iz predškolskog odgoja skoro Sam iskočila iz kože do sreće... Poneki put se dese stvari koje in NE misliš, jer kad NEšto radiš onda it to dođe Kao normalno a onda Bog uplete svoje planove I desi se NEšto izuzetno Kao nama ovo. Možeš mislit kak Sam bila ponosna kad Sam pred uvaženim stručnjacima mogla govoriti o našoj suradnji. Mi smo it trebali ivzesti naš projekat 7 Po redu Ali nekaj je zezao stik na kompu pa smo tražili DA izlažemo poslije pauze DA montiramo svoj laptop, a to nam je ispalo Još bolje jer smo u pauzi (što ostali nisu baš mogli radi pre malog prostora gdje su se projekti izlagali) mogli točno pred komisiju postaviti naše plakate s fotografijama, našim pismima I naše aktivnosti vezane uz suradnju s Tobom I našom Ecuadorskom djecom. Još smo nekako na brzinu uspjeli dogovoriti s Tomislavom I Antonijom iz Zdenca pa su I oni donijeli neke fotografije iz Ecuadora, te krunice, prstenje, privjeske koje smo postavili na STOL do komisije ( o koje li hrabrosti...). Svim smo nazočnima kasije podijelili letke do Zdenca (!!! - usklicnike ovdje stavljam ja - Drina) I iako smo bili na kraju (jer su nas radi one gore petljancije prebacili na kraj) bilo je super. Nakon pauze I ručka kada je Počela prezentacija ostalih projekata ljudi su već bili umorni, pa znaš kako to ide, pogled na sat, malo zijevanja itd, Ali kad je zasvirao na našoj PPT prezentaciji Kondorov let Tomislav je to promatrao iz pozadine svi su tak pozorno slušali, a ja Sam it samo pričala, pričala pričala... I jedva su me zaustavili. Skoro nisam pola rekla što je bilo napisano na PPT prezentaciji Ali Sam iskoristila osjećaje u srcu pa Sam pričala o našem prijateljstvu, djeci kojoj je jako potrebna naša pomoć, pismima, tumačenjem Tvojih brojnih fotografija koje MI Pošalješ I koje Sam stavila Kao podlogu na PPT ... Na kraju Sam I završila DA projekta ima posebno ime Dame TU mano jer ako NE pružimo ruku sada I kad je najpotrebnije kasnije će MOžda biti kasno, I DA naš dlan MOže drugima postati uzletište I ostvaren San. Čak su I svi suci kupili privjeske, I ostalo ponuđeno na stolu... Pridružit ću it fotografiju as smotre, a ja Sam it na njoj ona mala u crnom, s dugom kosom) kaj se nagurala među suce (komisiju) . Pa morala Sam, nisma mogla ostati otraga I govoriti Dame TU mano, jel DA... Savjetnica Andreja Silić je rekla DA smotra nije završetak rada na projektima već DA ćemo imati vjerojatno prilike iznositi I šire svoje projekte I to na stručnim usavršavanjima kada će biti određene teme sukladne nazivima projekata, tako DA se nadam DA će biti Još prilike DA vičem Dame TU mano I na drugim mjestima , Ali velika MI je bila čast za moj vrtić DA je prvo o istome bilo riječi u glavnom gradu (koji je Tebi u srcu) u Zagrebu. Jučer Sam Pak projekat iznosila na sjednici učiteljskog vijeća nižih razreda Osnovne škole Gola, potičući ih DA I oni u svojim razredima mogu pomagati djeci Ecuadora ako ih na pravilan način animiraju..Eto to it je ukratko o Tvom Dame TU mano... Kažem Tvom jer is it izmislila stihove koji su sada osim stihova I NEšto sasvim drugo, pa pretpostavljam DA nisi mogla in zamisliti DA će naslov Tvoje pjesme biti nekad naziv nekog projekta o kojem će se slušati Tvom Zagrebu. Javiš MI kad točno dođeš jer vjerojatno radi udaljenosti NEću MOći čuti kad se spustiš na hrvatsko tlo I zapjevaš: "Sad sem TU I Pak sem tvoj, serbus dragi Zagreb moj!!!" nastojat ću nekak doći DA se upoznamo ako se NEšto neplanski NE desi.. I molim Te nemoj MI više pisati as "Vi" mislim DA smo već dovoljno bliske DA MI NE govoriš "Vi" mada Sam ja gospođa u godinama Ali srce MI je mlado a radim I u vrtiću pa Sam slična vrtićancima. Često MI I moja djeca kad smo negdje vani pa se "glupiram" kažu: "Mama daj se prestani ponašati ko vrtićanci"... Ali kak DA se NE ponašam tako kad recimo na moru čujem svoje indijance kako sviraju ja bi odmah zaplesala neki svoj indijanski ples... I lijepo I'm kažem sve je dobro dok MI se samo pleše, Još nisam došla u iskušenje DA upalim indijansku vatru!!! (ha,ha,ha) E DA, hvala, hvala hvala na svim slikama, pismima. It I Tvoje drage sestre misionarke već su nama poznata lica I jako jako draga. Naprosto OBOŽAVAMO gledati sve vas na slikama I pratiti vaš rad I događanja. Kako bi bilo lijepo DA Vas sve MOžemo upoznati u živo I DA MOžemo skupa popiti kavu I jesti panelu I medenjake. Neću it više sada pisati jer bi to moglo potrajati Još satima, prsti MI samo idu Po tipkovnici I bojim se DA to ovaj e-mail NEće in MOći podijeti... Javi se čim prije. Na kraju želim svima reći DA Vas puno puno volimo, često mislimo na Vas I djecu. Svima šaljemo veliki poljubac a jedan više našem Kevinu-kumčetu, sestrama I tebi Još plus milijun I jedan više a za naše prijateljstvo 1000 poljubaca Još više I tako bi već mogla popločiti cestu do Tebe pa I u živo predati te naše poljupce.. Javite se I MI ćemo uskoro opet pakirati pismo, jer mislim DA to NE smijemo prekinuti jer djeca tako vole kad I'm dođe vaša Pošta onda se to gleda, čita, crta, pjeva... Pozdrav do srca I iz srca, svi Vrapčići I vaša prijateljica Snježana. Sad se idi odmori, jesam te dosta namučila.... NE obaziri se na greške jer pišem u Incredi Mailu pa NE Kuži neke riječi... Još se jednom ispričavam, Ali ove su MI animacije supet a to nemam u drugom programu..." A evo, da i ja razveselim Snjezanu i njih, najnovija Kevinova fotka, i tekst o njemu, iz mojih ovogodisnjih kumstava:  "Kumče: KEVIN ALEXANDER QUILUMBA SIMBAŃA Datum rođenja: 25.2.2002 Dob: 6 godina Razred: Drugi razred osnovne skole Mjesto školovanja: Oyacoto, Osnovna skola Zajednice Krista Misionara Molitelja Uciteljica: s. Gloria Ime oca: Manuel Quilumba Ime majke: Rosa Simbańa Kevin ove godine zavrsava 2. osnovne, kod svoje nove uciteljice s. Glorie. Bio je posebno sretan i zadovoljan kad je cuo koliko je popularan u nasoj Hrvatskoj i Podravini, te je tih dana bio i zivlji nego inace. Svi njegovi crtezi i skolski radovi su i dalje posebno zanimljivi, originalni i kreativni, rukopis mu je sve doradjeniji, a u svim djecjim igrama i nestaslucima uvijek je u prvim redovima. Hvala vam sto mu pomazete! Misionarka: s. Lenka Covic Misionarka Laikinja: : Drina Cavar" A stavit cu i jednu svoju staru pjesmu: Karike ljubavi Ruke roditelja i djece, rodbine i zaručnika, spojene u neprekinutom lancu… Ili samo na pozdrav pružena ruka nekom znancu… Kao da dodirom same sebe prenosimo i dajemo… U vrevi života na trenutak stajemo… I čitavim bićem, odjednom shvaćamo: „Mi nismo sami!“, drugom se vraćamo… Iskorak činimo, nadilazimo sebe! I na trenutak smo opet male bebe… Koje nikada ne miruju: neprestano drugog traže, trebaju i dodiruju… Odjednom smo i mame, koje žive za drugoga, nikad više same… Postajemo tate, koji svojim zagrljajem naše odrastanje prate… Postajemo polovica zaljubljenog para, za koje od dodira nema većeg čara… Postajemo nemoćni starci, kojima od dodira bližnjeg prolaze topline žmarci… Zatvaramo oči, i postajemo pozitivno slijepi, poput onoga koji samo o dodiru, ovisi i strepi… I vršci naših prstiju, bivaju poput upaljenih svijeća, po kojima drugima struji naša svjetlost, toplina i sreća… Naš otvoren dlan postaje drugima i uzletište i ostvaren san… A naš čvrsti stisak, možda je nečijem srcu, olakšanja vrisak! Naša pružena ruka, možda je kraj nečijih muka, tako okrepljujuća i laka, baš kao svjetlosti zraka… Ili kao rascvala grana, koja nudi i plod i cvijet! Vlastitim rukama, ukrasimo svijet! Duboko u Nebu, imajmo korijen čvrsti, a loze na Kristovu Trsu, neka budu svi naši prsti! Drina, 7.8.2007. |
