Lijepo nam je ovdje biti!
|
Evo, uz danasnju 2. korizmenu nedjelju i krasno evandjelje o Kristovu preobrazenju na Gori Tabor, dio mog putopisa iz Sv. zemlje (gdje sam bila u listopadu 2006.), na zalost ne stignem danas staviti i fotke, ali obecajem prvom prigodom: "Puni nekog svetog uzbuđenja, penjemo se na goru Tabor (588m), na žalost ne pješice (nemamo toliko vremena - ah), već taxijima, koji već napamet, po našem sudu i opasnom brzinom svladavaju ne baš lagane okuke. I evo nas na mjestu Kristova preobraženja! Pred simpatičnom crkvicom, s još jednim lijepim pogledom na evanđeoski krajolik...Spontano se pridružujemo sv. Petru i njegovim riječima: "Lijepo nam je ovdje biti!", doista želeći ovdje trajno ostati, nikad ne sići...Tu je i neki hodočasnički dom...U sebi poželjeh ostati tu barem još koji dan... No, nakon sv. mise, među krasnim mozaicima Preobraženja i lijepim anđeoskim likovima, moradosmo napustiti i ovo Otajstvo Svjetla, noseći ga sa sobom u srcima i Evanđeljima, na jedan novi, toliko slikovit način, kojeg ćemo se posebno intenzivno sjetiti svaki put kad budemo molili Papinu krunicu...Sjetih se kako ni apostoli nisu mogli ovdje trajno ostati, već su se trebali vratiti, u stvarni život, pa onda u stvarnu smrt, vlastitu Kalvariju, da bi postigli stvarno uskrsnuće i stvarni Vječni život... (Ali ja bih Tabor...) " Kao i dio vezan uz proslotjedno Evadnjelje, i 1. korizmenu nedjelju: "Brdo kušnje Na putu prema jugu i Jeruzalemu, krajolici više nisu toliko bujni...Sve manje zelenila, sve više pijeska...Prelazimo i siromašnu palestinsku granicu, dok nas vodiči upozoravaju da nikako ne slikamo njihove vojnike i graničare, jer bismo mogli ostati i bez fotića...Ljutimo se na našeg vozača, Arapina Musu, koji nakon što se već 3 dana vozi i druži s nama, na upit palestinskog graničara odakle smo, na arapskom odgovara: "Serbia", izazvavši veliko uvrijeđeno zgražanje i negodovanje iz naših redova, nakon čega je valjda shvatio... Fotoaparate poslušno čuvamo i vadimo tek kod Brda kušnje, kraj kojeg smo stali. Doista djeluje dramatično...I ne baš ugodno za boraviti tamo, ni koji sat, a kamo li 40 dana...Svaka čast Isusu, što je i to izdržao. I hrabro se odhrvao!" Uz jos neka moja razmatranja i prijedloge, koje sam vec postavila i na forumu DVonline, gdje sam se aktivno ukljucila uz jos 1800 sudionika iz citavog svijeta, kako i sami kazu u svom uvodnom mailu: "Dragi prijatelji, započinju Duhovne vježbe preko interneta. Sve zajedno vas je više od 1800 osoba koje ćete ih proživjeti. Pratiti ćete ih na svim kontinentima naše planete. Prema pristiglim informacijama vi, sudionici, ste iz 17 europskih zemalja, iz Kanade, SAD-a i Ekvadora, pratiti ćete ih u Kongu i Maroku, Izraelu pa sve do daleke Kine i Australije..." Evo mojih razmisljanja: "Nakon pocetnih tehnickih poteskoca oko snalazenja medju zadanim materijalima, jucer sam se konacno aktivno ukljucila u nase DVonline. A kako sam u jednom ekvadorskom Gospinom svetistu, nedavno procitala: "K Isusu, po Mariji! K Mariji, po krunici!", palo mi je na pamet kako bi jedna od korizmenih odluka ili zrtava, moglo bi biti i svakodnevno moljenje barem jedne krunice. I to s posebnim, prilagodjenim "korizmenim" otajstvima, vezano uz svaki tjedan i konkretan evandjeoski tekst kojeg razmatramo... U 1. tjednu bi to moglo biti: 1. Kojeg je u pustinju Duh Bozji nagnao 2. Kojeg je u pustinji i postu zli duh kusao 3. Koji je u pustinji sa zvijerima zivio 4. Kojeg su u pustinji andjeli sluzili 5. Koji je Rijecju Bozjom sve kusnje nadvladao A u 2. tjednu: 1. Koji je i svoje ucenike u osamu visoke gore poveo 2. Koji se tamo pred njima preobrazio 3. Kojem su se Ilija i Mojsije ukazali 4. Kojeg je oblak Bozji zasjenio i kao ljubljenog Sina objavio 5. Kojeg smo kao Bozjeg ljubljenog Sina pozvani slusati i osluskivati... |
