Evo me! Gospodine...
|
Dragi moji! Evo me doista, opet u Ekvadoru, na svom starom "radnom" mjestu, medju nasom djecicom...Cini se da smo stvarno nedostajali jedni drugima...Cure iz internata su se zatrcale prema meni, u veliki grupni zagrljaj...I docekale sa svojim jos nerijesenim zadacama iz engleskog, iz matematike...Doista su me podsjecale na male ptice u gnijezdu...Djecica iz skole, i oni najmanji, iz vrtica, jaslica, od kojih neki tek sto su naucili hodati, svojim nespretnim koracicima zaputili su se prema meni, i kao da su mi nekako - neverbalno davali do znanja da se doista i ovdje osjetio moj "meksicki" tjedan...Sestra Gloria se nesto razbolila, a profa Nancy se udala i zatrudnila...Tako da me sve to iznenadilo, puno vijesti, novosti...A trebalo je mijenjati i jednu i drugu, nadoknaditi satove engleskog, informatike...Doista pune ruke, pravog misijskog posla...Te sam tek danas stigla dovde, ponovo vam se javiti!  Sitni pokloni za CMO iz Meksika, u nasoj kapeli... Gledajuci i vecernje vijesti sa sestrama, s novostima o novom americkom predsjedniku, koji je dosao na vlast, bas ovih dana, kad smo mi, na velebnom skupu, u susjednom Meksiku, molili za sve svjetske obitelji...I kao da se ispreplicu neka velika povijesna zbivanja, i neke obicne, male ljudske stvari i situacije... Papin brzojav Baracku Obami I pomislih, kako je bas Meksiko, na razmedji sjevernoamerickog bogatstva i konzumizma,  Kongresni centar gdje se susret odrzavao  Gradski prizori...  Metro stanica... Informacije o gradu te latinoamerickog siromastva,      Meksikanac... ali duhovnog i kulturnog bogatstva,     Monumentalna piramida - Hram Sunca drevnog indijanskog grada Teotihuacan - 50 km od glavnog grada Teotihuacan  Oci u oci s originalnim cudotvornim portretom Gospe guadalupske... Svetiste Guadalupe zapravo bio idealno mjesto za odrzavanje ovog VI. Medjunarodnog susreta obitelji...  S mojim domacinima, meksickom obitelji njemacko-francuskog podrijetla (nedostaju samo jos Andres i mali Albert) Gdje su se doista mogle susresti obitelji iz citavog svijeta, sa svih 5 kontinenata, svaka sa svojim nadama, ocekivanjima, problemima, izazovima s kojima se susrecu, ali sve s onim bitnim i zajednickim sto prenose u buducnost drustva i svijeta - novim zivotom i odgojem novih generacija i citavog drustva...Kao sto kaze i sam naslov ovog Svjetskog obiteljskog susreta: "Obitelj - odgojiteljica za ljudske i krscanske vrednote. "  S preslatkom Isabel...  I sustanarom Pablom... Poslije, gledajuci na karti malo detaljnije poziciju Meksika i susjednih drzava, uocih kako je citav Meksiko, kao neki veliki lijevak - koji od sjevernog bogatstva, prenosi i filtrira samo ono bitno i duhovno, prema juznom i siromasnom svijetu, ali bas tako i bas zato dobivajuci posebnu snagu i naglasak na onom sustinskom i bitnom.  Uz jedan od nekoliko Papinih kipova u krugu svetista...(Bas ovih dana je 30 godisnjica njegova posjeta Meksiku!)  Takodjer, palo mi je na pamet, kako su sve ono sto sam dozivjela, iskusila i osjetila u Meksiku, kao i ono sto zivim i radim, evo vec drugu godinu u misijama u Ekvadoru, zapravo dvije strane iste medalje, svjetske i crkvene stvarnosti...Kao neka - makro i mikro duhovnost...U Meksiku, doslovno susret s citavim svijetom, komuniciranje i zivljenje tih dana s ljudima i obiteljima svih kontinenata,  Za zajednickim stolom, u kongresnoj blagovaoni, s ekvadorskom obitelji iz Cuence,  Indijkom, Indonezijancem i - Meksikancem! A tu je i bracni par iz africkog Benina!  razmijenjujuci iskustva i dojmove, pred bljeskovima fotoaparata i zujanjem kamera, slusajuci govore meksickog predsjednika, i najvisih crkvenih dostojanstvenika - doista je samo jos falio sam Papa, no cija duhovna i medijska prisutnost se i te kako osjecala, posebno kad je uzivo i direktno iz Vatikana bila prenosena njegova zavrsna poruka i blagoslov, a mala Soledad iz naseg internata, je videci na mojim fotografijama procesiju sa svim tim biskupima i kardinalima, simpaticno i ushiceno komentirala: "O, kakvi lijepi Pape!", te je dobila kratku i brzinsku poduku o crkvenoj hijerarhiji, a s druge strane iste stvarnosti - zabito, odsjeceno i izolirano seoce Oyacota, i samozatajni i pozrtvovni rad s. Lenke i njenih sestara, koje u svakom onom malom i zapustenom djetescu, vide citav svijet, citavu Crkvu, i citavog - Boga!!! I nekako sam bila ponosna i zahvalna Bogu, i Udruzi MVKO, sto sam imala prilike vidjeti i sudjelovati i u jednom i u drugom, biti dio i jedne i druge, ali istinske, jedinstvene i povezane Crkve, jer ne bi mogle ni postojati jedna bez druge, i dio njene velike obitelji, ciji se duh doista tako snazno osijecao na ovom Medjunarodnom obiteljskom susretu, dajuci novi zamah i poticaj i nasem pozrtvovnom misijskom radu, bas poput meksickog "lijevka" cije kapljice blagoslovljenog izvora Zive Vode su tako izobilno blagoslovile i nas mali Oyacoto, i citav svijet! A vjerujem, posebno i Hrvatsku, koju sam zajedno sa Udrugom MVKO, nadam se dostojno i uspjesno predstavljala, posebno u subotnjem defileu, s nasom zastavom u rukama, umu i srcu, koju sam predala kardinalima Riveri, Bertoneu i Antonelliu i Gospi guadalupskoj, na glavnom oltaru! |
