Hrvatica Hercegovka iz Ekvadora izgubljena u Meksiku...
|
No, nista se ne brinite. Sve je sretno zavrsilo...Uostalom, to mi se dogodi barem po jedan put na svakom od mojih hodocasca i putovanja, pa sam vec navikla...Iako ni jednom jos u 25 milijunskom gradu, i u 21h navecer...Zato, i dalje ne zaboravite moliti za mene... A kakvu "glupost" sam ovaj put napravila pitat cete se... Naime, vec od jutra sam se razdvojila od svog sustanara Pabla, zadrzavsi svoju neophodnu mi slobodu kretanja u ovakvim situacijama, i citav dan uz slusanje i zapisivanje zanimljivih predavanja, usput i cirkulirala okolo istrazujuci razne zanimljive lokacije i prostore u centru, i i te kako koristeci njihove resurse - jednu i drugu kapelu, ispovjedaonice i dr... U vrijeme rucka, kad sam vidjela ogromne redove za ogromnu blagovaonicu, odlucila sam umjesto toga "duhovno" blagovati s vama na internetu, putem kupivsi neki pikantni meksicki sendvic od ulicnog prodavaca, skompavsi se s ekipom iz susjednog hotela i poslovnog internet centra... I popodnevni dio predavanja i predstavljanja udruga je bio bas zanimljiv, no kako se lagano blizio kraj susreta, a ja sam jedino znala gdje su moji isusovci u plavim jaknama, koji ionako ne stanuju blizu mene, lagano me pocela hvatati panika, kako cu se vratiti doma... I srecom, naletjela sam na p. Roberta - kolegu onog simpa p. Antonia, isto iz Venezuele...P. Robert me uputio u kojem djelu dvorane je p. Antonio, s prepoznatljivom Venezuelanskom kapicom, te sam lako nasla njega i par njegovih sunarodnjaka, iz moga meksickog kvarta, te s se s olaksanjem odlucila drzati njih...Uostalom, uz dobre svecenike se uvijek osjecam puno sigurnije...I nesto iza 19h odlucili smo taxijem krenuti prema nasem kvartu, jos malo se muvajuci po predvorju, i slusajuci zanimljiv koncert duhovne glazbe, na tamosnjoj bini, gdje se citav dan redaju razni medjunarodni izvodjaci... Usput smo sreli druge susjede iz kvarta, koje smo jutros upoznali - Ekvadorijance iz Cuence, koji su uzaludno pokusavali dogovoriti kakav bus za nas, jer nasa ruta jednostavno nije bila ukljucena u organizaciju, iako su nam bili obecali suprotno...I tako sam se ja pozdravila s Venezuelom, i odlucila se sada drzati ipak bliskijeg mi i poznatijeg Ekvadora. Na, kraju smo cak uspjeli dogovoriti kombi, koji ce nas odvesti do nase "kvartovske" skole, i sve je izgledalo sretno zavrseno - uz ipak malu brigu - gdje li se djeo moj docimer Pablo? No, musko je - snaci ce se! I tako smo se u veseloj i opustenoj atmosferi, konacnog rjesenja naseg problema, lezerno cavrljajuci zaputili prema nasem meksickom kvartu...No, ne bi se ja zvala Drina, da nisam uspjela i sada izokrenuti situaciju...Naime, kako imam jako losu orjentaciju, nisam bila sigurna da li cu od nase skole znati doci do nase 3 krizanja udaljene ulice, jedino sam znala da je u blizini nekakav video-club, Block Buster! I ugledavsi ga, zaustavila sam vozaca, kako bih izisla na jos mi poznatijoj tocki, a zbunjeni Ekvadorijanci su me pokusavali zadrzati s njima, pitajuci me da li sam sigurna da je to to, a ja naravno da jesam! Pozdravili smo se do sutra i razisli...No, nocni strazar pored "mog" Block Bustera, nije imao nikakvog pojma o mojoj ulici, i objasnio mi je da se citav lanac videoteka u Meksiku zove Block Buster...Ups!!! No, pokazala sam mu one upute kako doci do moje ulice, jos s aerodroma, pa mi je on rekao da svi busevi koji tamo voze, prolaze tim putem...I tako sam ja u Meksiku, u 21h navecer, pocela koristiti i javni gradski prijevoz, koji doduse kosta samo 3,5 pesosa... Usput sam iz busa vidjela pravi hrvatski grb, iznad nekog kako mi se tada ucinilo restorana...No, kako je vec bila noc, ipak se nisam dala zavesti svojim patriotskim osjecajima i odmah izici i istraziti o cemu se tamo radi... Te sam nakon jos 20ak minuta voznje busom, stigla do svog Block Bustera, i dalje je vec bilo ipak nesto lakse... Pablo je stigao doma oko pola sata kasnije, upoznali smo i Idalijine vrlo simpaticne roditelje, koji su puno putovali Europom i dobro poznaju citavu drustveno-politicku situaciju i povijest kontinenta, te je bila prava milina i vrlo poucno razgovarati i s njima, dok je mala Isabel radila svoju zadacu za sutra za vrtic, Alberto vecerao uz pomoc Andresa, a mala Idalia potpisivala pozivnice za svoj 15. rodjendan iduceg tjedan...Kako je Idalijin tata prije radio kao lijecnik, i on mi je dao jos neke dodatne savjete u vezi mog diskretnog, ali upornog ekvadorskog osipa, tvrdeci da je to sigurno samo neka alergija, na nesto... A Pablo i g. Alberto su raspravljali o kretanjima trzista u Latinskoj Americi, i mogucnostima koje nudi kinesko trziste... Sve sam pripremila i za svoj jutrosnji interview za Radio Medjugorje, o kojem vise citajte u nastavku, i puna dojmova, nemirno usnula, sa svojim Spidermanom i dinosaurima, ocekujuci nova danasnja zbivanja... Sluzbeni dio izvjesca sam vec pripremila u biljeznici, ali evo opet ne stignem pretipkati ovdje, jer danasnji dio kongresa vec pocinje, a putem prema hotelu i internetu sam srela, i naravno uspjela uslikati i jucerasnjeg predavaca fra Cantalamesu, a jos prije toga i nas - hrvatski grb (ispalo je da to nije restoran, nego neka velika pekara i slasticarna!) iz autobusa koji je jutros uredno stigao po nas, iako nam se vozac javio tek nakon sat vremena, jer je mislio da zapravo treba voziti djecu iz nase skole! U koju idu i djeca predsjednika Calderona, te smo cekajuci autobus (koji je zapravo vec bio tamo) vidjeli i 1. damu, koja nas je veselo i simpaticno pozdravila, pitajuci nas odakle smo (a ja se nisam stigla ni pohvaliti da sam iz Hrvatske, jer su mi uostalom tek poslije objasnili da je to bas ona, jedino je mogla zapaziti moju malu hrvatsku zastavicu!) dok je vodila svoju djecu u skolu, okruzena brojnim pravim filmskim tjelohranitejlima, jer predsjednik Calderon, kako je jucer u govoru i spomenuo, vodi veliku borbu s meksickom narko-mafijom, pa mora poduzimati i sve potrebne mjere sigurnosti za citavu svoju obitelj! S tjelohraniteljima se ipak nisam fotkala, ali i njih cete vidjeti na fotkama, zajedno s hrvatskim grbom, i drugim zanimljivostima, cim udahnem malo vise vremena! Hasta la vista! |
