Sv. Karlo Boromejski i s. Karolina de la Misericordia Divina : )
 Dragi moji, najprije zelim cestitati sutrasnji (tj. kod vas vec danasnji) imendan svim Karlima, Karolinama, Dragama, Dragicama...Ukljucujuci naravno svog rodjaka Karla Cavara, misionara dominikanca u Boliviji, s kojim sam se upravo cula telefonom, kao i svoju dragu : ) tetkicu Dragu, svoju prijateljicu Dragicu Mijatovic, a naravno - i samu sebe, buduci je moje redovnicko ime u Veneciji trebalo, tj. jos uvijek treba biti - s. Karolina de la Misericordia Divina! I sjecajuci se svih cuda koja mi je "priustio" sv. Karlo, od bankarskog tecaja za interne revizore Bance Intesa u studenom 2005, u Aroni pored Milana...Kada su moji bankarski kolege isli u "shopping" modnim ducanima Milana, a ja skoknula pomoliti se u tamosnjoj katedrali, usput naisavsi na grob nekakvog - sv. Carla Borromea, za svaki slucaj i tamo se pomolivsi za sve...Po povratku u Zagreb, saznala sam da je Arona u kojoj smo odsjedali bio bas rodni grad istog sveca, zaleci sto nisam uspjela posjetiti, ni uslikati veliki spomenik vidikovac s njegovim likom! Arona i kip sv. Karla Vracajuci se s tog (svog posljednjeg) poslovnog putovanja, sve vise sam dolazila do zakljucka da taj bankovno-poslovni svijet doista nije za mene, i da mu zapravo uopce ne pripadam...Ushiceno se pripremajuci vec za koji dan na prve zajvete prvih Hrvatica u redu Kceri Srca Isusova u Marseilleu u Francuskoj...V. Bradica iz Lasinje je bio organizirao hodocasnicki autobus, no nije se prijavilo dovoljno hodocasnika, od svih zainteresiranih preostali smo jedino sam v. Bradica, v. Frkin iz Velike Gorice, majka njegove zupljanke - s. Emanuele, koja je trebala poloziti prve zavjete - i ja! V. Frkin je ponudio svoj automobil za taj ne bas mali put od Zagreba do Marseilla, no ni on ni v. Bradica, se zbog svojih godina i zdravstvenog stanja, ne bi usudili voziti citavim putem, i sada je citavo hodocasce ovisilo - samo o meni! I o slobodnim danima, koje cu ili necu dobiti u Banci...Slobodne dane sam uspjela dobiti, i hrabro sjela za volan paterovog automobila, sa dva svecenika i redovnicinom majkom...Putovali smo citav dan, u nezaboravnom drustvu i molitvenoj atmosferi, toliko drugacijoj od one poslovno-bankarske...Sretno stigli, pronasli marsejski samostan, i prisustvovali toj nezaboravnoj i povijesnoj svecanosti: Kceri Srca Isusova Moja odluka je bivala sve jasnija, i niti koji mjesec kasnije, i ja sam se nasla u njihovu venecijanskom samostanu, u kojem na vratima svake sobe pise ime drugog sveca...Ne morate se puno naprezati, kako biste pogodili cije ime je pisalo na vratima moje sobe (koja me i dan danas tamo ceka!)...Naravno, sv. Carlo Borromeo... I bas zato sam pripremajuci se za njegov sutrasnji blagdan, odlucila potraziti njegovu crkvicu za koju sam cula da postoji i ovdje u Quitu: Crkva sv. Karla u Quitu Uspjevsi je pronaci bez vecih problema, najprije zabunom naisavsi na jos jednu lijepu crkvu Presvetih Srca Isusova i Marijina, o cijoj zajednici mi je tamosnji ljubazni sjemenistarac dao iscrpne podatke Redovnici Srca Isusova i Marijina   kao i smjernice kako doci do obliznje zupe sv. Karla, okinuti tamo par fotki...  I svojom zivotnom pricom fascinirati tamosnjeg zupnika - Kolumbijanca, koji fizicki doista malo podsjeca na sv. Karla, i koji mi je cuvsi sve detalje, vrlo uvjerljivo rekao kako ce mi sv. Karlo sigurno pomoci u ostvarenju svih Bozjih planova u mom zivotu, te obecao da ce se i on pomoliti na tu nakanu!  Slavlje u njihovoj crkvici nece biti sutra, vec u nedjelju 16. studenog u 10h, te se nadajte zanimljivom izvjescu s blagdanske proslave! A kako je bilo ovih dana na ekvadorskim grobljima,  te kako je nas zupnik p. Patrizio na sv. misi molio i za pokojne Chavare, s mukom izgovarajuci neobicna mu imena,  citajte u sljedecim nastavcima... I ne propustite novi broj Glasnika Srca Isusova i Marijina, u kojem mozete citat i o meni i o p. Luki : )))) Glasnik od studenog s nasim prilozima "Drina Ćavar predstavila je Ekvador u tekstu "Kako je o. Angelo postao – Anđeo", o Crkvi u Kini više se doznaje iz priloga o Pekingu, Henrietta Zajec predstavila je novo izdanje knjige o. Luke Rađe: "Šalabahter za život"..." Cini se da smo stvarno:  nerazdvojni... |
