Uz p. Lukin imendan...Nastavimo moliti za njega!
|
Uz sve aktivnosti i slavlja ovih dana, naravo da sam se u subotu 18.10 sjetila i p. Luke i njegova imendana...Pomalo sa strahom, bas tim povodom, otvarajuci prvi put nakon nekoliko mjeseci njegov blog (kojeg sam mu svojevremeno s Davorom otvorila...), kako bih vidjela da li se mozda sto u medjuvremenu popravilo ili promijenilo...No, vidjela sam samo da mu i dalje nije bas dobro...Isti odvratni design bloga je jos uvijek tamo, fotografije istih odvratnih osoba, koja ga i dalje "posjecuju svake subote", i o kojima on i dalje (nakon sto su svojim otrovom i smradom uspjele otjerati Strabice, Leticiju, pa cak i mene...) ima samo rijeci pohvale (ili one same i dalje imaju sifru bloga, to jos uvijek nisam uspjela shvatiti...)...No, drago mi je da su ipak vezano uz dogadjanja s Leticijom (koja sam tek sad citala iz prve ruke...) uspjele bar djelomicno pokazati svoje pravo lice...Vidim da ih je i Merkat uspio razotkriti i uzrujati : ))) Jedino se p. Luki jos nije prosvijetlio um...No, nastavimo moliti za njega! A ja cu se opet prisjetiti samo dobrih starih vremena:  Imendanska proslava p. Luke 19.10.2004 koju sam uspjela organizirati s p. Balatincem, tadasnjim superiorom na Fratrovcu, a danasnjim isusovackim savjetnikom i magistrom novaka u Splitu I imendanska pjesma s. Antonije:  klauzurnih sestara Pohodjenja Marijina iz Corpus Domini koju smo mu citali za taj imendan: Dragom patru Luki! Dragi moj brate u Kristu, danas bih željela uz Tebe biti. Ako mi prilike to ne dopuste, pred Presvetim, za Tebe ću molitve liti. Molit ću za Tebe Isusa Krista, koji se u bijeloj Hostiji skrio. Gle što čini Njegova ljubav, samo da bi uz nas vječito bio. Gle ovo Srce, koje nas ljubi, ono je izvor milosti i sreće. Ono plamti, plamenom svetim, i nikada se ugasiti neće. Znam da osjećaš Isusovu ljubav, po svetom križu, koji ti On dade. Znaj po Tvojem sadašnjem životu, puno duša Krista upoznade. Ti Kristovim stopama hodiš i ljubav Te Kristova nosi sada. Osloni se na Njega, i hrabro hodi, jer čeka Te veliko polje rada. Nebo će dati svoju rosu, i obilni će plodovi biti. Bog je svemoguć, On sve može, molim, i vjerujem, da će i Tebe ozdraviti. Jedna mi želja leži na srcu, znam, Isus će je ispuniti. Po Tvom životu, dragi Luka, Ime će se Božje proslaviti. Na kraju Ti želim sretan Imendan, i šaljem Ti pjesmu, umjesto cvijeća. Znaj da Tvoja sestra u Kristu, sklopljenih ruku, u molitvi Tebe se sjeća. Pred Presvetim, u tišini bdijem, molim Boga, i svetoga Luku. On je liječnik, po milosti Božjoj, neka Te ozdravi, stavljajući na Te ruku. Od srca Te pozdravljaju, vole i za Tebe mole sestre Pohoda Marijina, a osobito s. Antonija M. Jurišić, s. Alojzija M, Zg, 18.10.2004.  Valjda nas Brad pater Luka (ha,ha, to mi je bio jedan od boljih komentara : ))) nece naknadno (uz "pomoc" i manipulacije svoje subotnje "asistencije") zakljuciti da se i s. Antonija zaljubila u njega...No, nikad se ne zna...A tko zna kakve sklonosti ima i slijepi Robert...Nekako se cudno drze za ruke...: )  I sto li npr. ona radi ovdje, sama, uz njegov krevet..."Besramnica"... (s. Antonija - veliki pozdrav Vama, s. Alojziji i citavom samostanu, ne zamjerite sto sam Vas iskoristila za malo crnog humora : ) I za kraj moja najnovija i zadnja pjesma o p. Luki nakon svih neugodnosti koje mi je (i ne samo meni) priustio, i o njegovim subotnjim "andjelima": P. Luka u klopci zla Paraliziranih nogu, paralizirana duha, ostecenog vida, ogranicena sluha... Stjesnjenog srca, u blatu zla se koprca... I dok su ga nemocna stisli, ne vidi, ne cuje, ne osjeca i ne misli... Kao konju pokrise mu oci, i podjarmise ga svojoj zloci... Ko psica na uzici ga vode, ne dajuci mu ni minimum slobode... Kako oni sviraju, on, i paraliziran plese, a onda ga oni miluju, tepaju, maze i tjese... Obescastise njegovu intimu, i njegov mozak postade nalik dimu... Izopacise mu um, izvedose ga na svoj drum, ko vrecu spustaju ga, dizu, po njegovoj dusi kao crvi gmizu... I srce mu polako postaje gnjilo, zaboravlja sve sto je prije bilo... Ogovaraju, klevecu, lazu, tracaju... No, sve je to opravdano, jer mu barem kavu placaju. A valjda vise vrijedi jedna kava, nego sva Istina prava! I njihovim zlom, postavsi gubav, zaboravlja i izdaje pravo Prijateljstvo i Ljubav. Da je Ljubav neslomljiva tvrdi, a istovremeno njihovi izmetom smrdi. I takav, uneredjen cijeli, nekakve Salabahtere za zivot dijeli. I kao njihova Zla omiljena igracka i pas, i najvjernijim Prijateljima daje iskusiti da je u trpljenju spas! 11.7.2008. Dragi p. Luka, ne zamjeri na iskrenosti (kazu da Dalmosi vole naturalizam!), no znaj da je to samo i iskljucivo za tvoje dobro i od svega srca - sretan ti imendan, uz zarke molitve da se sto prije potpuno mentalno i duhovno oporavis! Tvoja Drina |
