Uz sve aktivnosti i slavlja ovih dana, naravo da sam se u subotu 18.10 sjetila i p. Luke i njegova imendana...Pomalo sa strahom, bas tim povodom, otvarajuci prvi put nakon nekoliko mjeseci njegov blog (kojeg sam mu svojevremeno s Davorom otvorila...), kako bih vidjela da li se mozda sto u medjuvremenu popravilo ili promijenilo...No, vidjela sam samo da mu i dalje nije bas dobro...Isti odvratni design bloga je jos uvijek tamo, fotografije istih odvratnih osoba, koja ga i dalje "posjecuju svake subote", i o kojima on i dalje (nakon sto su svojim otrovom i smradom uspjele otjerati Strabice, Leticiju, pa cak i mene...) ima samo rijeci pohvale (ili one same i dalje imaju sifru bloga, to jos uvijek nisam uspjela shvatiti...)...No, drago mi je da su ipak vezano uz dogadjanja s Leticijom (koja sam tek sad citala iz prve ruke...) uspjele bar djelomicno pokazati svoje pravo lice...Vidim da ih je i Merkat uspio razotkriti i uzrujati : )))
Jedino se p. Luki jos nije prosvijetlio um...No, nastavimo moliti za njega!
A ja cu se opet prisjetiti samo dobrih starih vremena:
Imendanska proslava p. Luke 19.10.2004 koju sam uspjela organizirati s p. Balatincem, tadasnjim superiorom na Fratrovcu, a danasnjim isusovackim savjetnikom i magistrom novaka u Splitu
I imendanska pjesma s. Antonije:
klauzurnih sestara Pohodjenja Marijina iz Corpus Domini koju smo mu citali za taj imendan:
Dragom patru Luki!
Dragi moj brate u Kristu,
danas bih željela uz Tebe biti.
Ako mi prilike to ne dopuste,
pred Presvetim, za Tebe ću molitve liti.
Molit ću za Tebe Isusa Krista,
koji se u bijeloj Hostiji skrio.
Gle što čini Njegova ljubav,
samo da bi uz nas vječito bio.
Gle ovo Srce, koje nas ljubi,
ono je izvor milosti i sreće.
Ono plamti, plamenom svetim,
i nikada se ugasiti neće.
Znam da osjećaš Isusovu ljubav,
po svetom križu, koji ti On dade.
Znaj po Tvojem sadašnjem životu,
puno duša Krista upoznade.
Ti Kristovim stopama hodiš
i ljubav Te Kristova nosi sada.
Osloni se na Njega, i hrabro hodi,
jer čeka Te veliko polje rada.
Nebo će dati svoju rosu,
i obilni će plodovi biti.
Bog je svemoguć, On sve može,
molim, i vjerujem, da će i Tebe ozdraviti.
Jedna mi želja leži na srcu,
znam, Isus će je ispuniti.
Po Tvom životu, dragi Luka,
Ime će se Božje proslaviti.
Na kraju Ti želim sretan Imendan,
i šaljem Ti pjesmu, umjesto cvijeća.
Znaj da Tvoja sestra u Kristu,
sklopljenih ruku, u molitvi Tebe se sjeća.
Pred Presvetim, u tišini bdijem,
molim Boga, i svetoga Luku.
On je liječnik, po milosti Božjoj,
neka Te ozdravi, stavljajući na Te ruku.
Od srca Te pozdravljaju, vole i za Tebe mole sestre Pohoda Marijina,
a osobito s. Antonija M. Jurišić, s. Alojzija M,
Zg, 18.10.2004.
Valjda nas Brad pater Luka (ha,ha, to mi je bio jedan od boljih komentara : ))) nece naknadno (uz "pomoc" i manipulacije svoje subotnje "asistencije") zakljuciti da se i s. Antonija zaljubila u njega...No, nikad se ne zna...A tko zna kakve sklonosti ima i slijepi Robert...Nekako se cudno drze za ruke...: )
I sto li npr. ona radi ovdje, sama, uz njegov krevet..."Besramnica"...
(s. Antonija - veliki pozdrav Vama, s. Alojziji i citavom samostanu, ne zamjerite sto sam Vas iskoristila za malo crnog humora : )
I za kraj moja najnovija i zadnja pjesma o p. Luki nakon svih neugodnosti koje mi je (i ne samo meni) priustio, i o njegovim subotnjim "andjelima":
P. Luka u klopci zla
Paraliziranih nogu,
paralizirana duha,
ostecenog vida,
ogranicena sluha...
Stjesnjenog srca,
u blatu zla se koprca...
I dok su ga nemocna stisli,
ne vidi, ne cuje,
ne osjeca i ne misli...
Kao konju
pokrise mu oci,
i podjarmise ga
svojoj zloci...
Ko psica
na uzici ga vode,
ne dajuci mu
ni minimum slobode...
Kako oni sviraju,
on, i paraliziran plese,
a onda ga oni miluju,
tepaju, maze i tjese...
Obescastise
njegovu intimu,
i njegov mozak postade
nalik dimu...
Izopacise mu um,
izvedose ga na svoj drum,
ko vrecu spustaju ga, dizu,
po njegovoj dusi
kao crvi gmizu...
I srce mu polako
postaje gnjilo,
zaboravlja sve
sto je prije bilo...
Ogovaraju, klevecu,
lazu, tracaju...
No, sve je to opravdano,
jer mu barem kavu placaju.
A valjda vise vrijedi
jedna kava,
nego sva
Istina prava!
I njihovim zlom,
postavsi gubav,
zaboravlja i izdaje
pravo Prijateljstvo i Ljubav.
Da je Ljubav
neslomljiva tvrdi,
a istovremeno
njihovi izmetom smrdi.
I takav,
uneredjen cijeli,
nekakve Salabahtere
za zivot dijeli.
I kao njihova Zla
omiljena igracka i pas,
i najvjernijim Prijateljima
daje iskusiti da je
u trpljenju spas!
11.7.2008.
Dragi p. Luka, ne zamjeri na iskrenosti (kazu da Dalmosi vole naturalizam!), no znaj da je to samo i iskljucivo za tvoje dobro i od svega srca - sretan ti imendan, uz zarke molitve da se sto prije potpuno mentalno i duhovno oporavis!
Tvoja Drina
Post je objavljen 18.10.2008. u 00:33 sati.