Kako je p. Angelo postao - Andjeo
|
Doista, tako reci pred nasim ocima, u samo par dana, misionar kapucin p. Angelo, pretvorio se u pravog andjela...U maloj, izoliranoj misiji Rocafuerte, na samoj granici Ekvadora i Perua. A kako je to bilo? I sto sam ja uopce tamo radila? Za samu godisnjicu mog boravka u misijama na Blagdan Majke Terezije, koju smo skromno proslavili uz ples nasih cura iz internata, u nasem centru s. Lenke Covic i njene Zajednice Krista Misionara Molitelja, i isteka moje suradnje s Udrugom Zdenac, nakon koje sam odlucila samostalno ostati ovdje jos jednu godinu, Bog mi je na samom pocetku nove misijske godine, zelio darovati i novo, doista impresivno, misijsko putovanje – u ekvadorsku Amazoniju!  S prijateljicom s. Lenke, i bliskom suradnicom tamosnjih kapucina - donom Carlotom.  Najprije, autobusom citav dan od naseg Quita, do 400km prema istoku  udaljenog grada Coce, spustajuci se sa nasih suhih andskih vrhunaca, prema predivnoj prirodi i bujnoj vegetaciji, Amazonije!  Koju narusava jedino dugacki naftovod, koji nas je citavim putem pratio uz cestu, poput neke dugacke, zlokobne, crne zmije, dodatno budeci u nama ekolosku svijest i bunt.   http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=106145  U gradu Coci,  nocili smo, kao i ostali misionari koji se tu zateknu, u vikarijatu biskupa mons. Jesusa Estebana Sabane.  Sutradan smo obisli njihovu skromnu katedralu,  koja vise slici na neku malu kapelu,  i u njoj se pomolili na grobovima slugu Bozjih i mucenika mons. Alejandra Labake (iz Spanjolske) i s. Ines Arango (iz Kolumbije), kapucinske trecoredice,  koji su u ovom kraju poginuli 1987.g. (2 godine nakon sto je mons. Labaka s ostalim ekvadorskim biskupima, na aerodromu Quita docekao i zagrlio Sv. Oca Papu Ivana Pavla II, pri njegovom pastirskom pohodu Ekvadoru 1985.g).  Dvoje misijskih heroja poginuli su probodeni kopljima divljih indijanskih plemena, koji i danas zive u tome kraju, samo nesto dublje u nepreglednoj amazonskoj prasumi, i to dok su im misionari pokusavali pomoci i zastititi ih od ofenzivnih naftnih kompanija,  koje su bez obzira na sve posljedice za ljude i ovu djevicansku prirodu, zeljeli sto prije i sto bolje iskoristiti bogata nalazista nafte u ovom kraju. Radilo se tako reci o borbi na zivot i smrt izmedju nadirucih naftnih kompanija i indijanskih domorodaca, u kojoj su misionari zeljeli posredovati u korist Zivota, za sto su na kraju tragicnim slucajem, dali i vlastite zivote!  Posjetili smo i spomen muzej ovih dvoje mucenika, uz samu katedralu,  gdje nam je susestra, suvremenica i vrsnjakinja sestre Ines, vremesna i vitalna kapucinska trecoredica s. Gabriela  dala iscrpne informacije o njihovom “liku i djelu”, tako reci iz prve ruke,  dodatno nas podsjecajuci da je u tijeku i kauza za njihovo proglasenje blazenima i svetima,  ciji postulator je nas domacin, biskup Sabana.  Sutradan smo se rijecnim kanuom,   s jos sedamdesetak putnika,   zaputile niz rijeku Napo, pritoku Amazone,  i kroz neopisivo lijepu prirodu,  na obje obale,      palme, paprat, lijane i mnostvo najrazlicitijih biljnih vrsta i oblika,   citav dan      vozile preko 300km do naseg odredista – misije Rocafuerte, na samoj granici s Peruom.  Tamo su nas docekala 3 kapucina, vitalna 70-godisnjaka, Spanjolca: p. Juan Miguel, koji je prije 20-ak godina osobno sudjelovao u akciji trazenja i spasavanja mrtvih, kopljem izbodenih tijela svoga biskupa i redovnice, zatim p. Manuel – lijecnik i znanstvenik, ravnatelj njihove male bolnice, koja nosi ime “Mons. Alejandro Labaca”, te skromni i samozatajni p. Angelo – jedini s pravim kapucinskim imageom: njihovom tipicnom bradicom, i s nekim alatom u rukama, vracajuci se iz njihova vrta...  Gostoljubivo su s nama podijelili svoju skromnu vecericu: kukuruznu juhu s kukuruznim kokicama, kao prilogom, i nekim tvrdim kruhom, uz ovdje neizostavnu rizu...  Pricali su nam i kako su u tome kraju, prije kapucina, misije dugi niz godina imali isusovci, te se pohvalili da su oni sunarodnjaci sv. Ignacija, porijeklom iz kraja blizu njegova...Pricali su nam i o svojim projektima za ovaj amazonski kraj, medju kojima je jedan od najvaznijih – razvoj ekoturizma,  te smo sutradan ujutro u njihovu centru zatekli i grupicu lokalnih mladica na ovdje organiziranom tecaju za turisticke vodice...A kad smo se to popodne vratile s naseg izleta, niz rijeku, camcem do Perua,     obisavsi nacionalni park Yasuni    i slikovito peruansko pogranicno mjestasce,     zatekle smo zabrinute patere Juan Miguela i Manuela,  koji su nas obavijestili da je p. Angelo to jutro imao jaci srcani udar, te da se oporavlja u njihovoj maloj bolnici...  P. Manuel nas je odveo do ove nedaleke bolnice,  gdje se p. Juan Miguel zadrzao u prijateljskom i bodrecem razgovoru sa svojim subratom, a i mi smo ga samo kratko vidjele – potpuno iscrpljenog i nekako sivo-blijedog, ali s blagim smijeskom, ispod njegove kapucinske bradice, i nekim zaraznim mirom...Cak nas je pitao i kako nam je bilo na izletu, te pozelio da i dalje uzivamo u njegovu kraju... Sutradan ujutro smo imali sv. misu za njegov oporavak u maloj kapeli,  a sestre su nam rekle da te noci nije bio bas dobro...  Svi smo bili vec prilicno zabrinuti, a posebno lijecnik – p. Manuel,  na kojem je bila odgovornost procjene i odluke,  da li je za p. Angela bolje da miruje u njihovoj maloj bolnici, ili da ga se proba sto hitnije prebaciti iz ovog izoliranog kraja, brzim camcem do 300km udaljene Coce, pa avionom do Quita, gdje bi imao bolju i jos kvalitetniju medicinsku skrb...  Na kraju se odlucio za ovu drugu varijantu, otisnuvsi se na ovaj put spasa sa svojim nemocnim subratom,  a mi smo ostali s p. Juan Miguelom u molitvi i zarkim zeljama da sve dobro prodje...A kao za inat, bas citav taj dan nisu radili telefoni, jer se pokvarila telefonska centrala, u ionako izoliranom i odsjecenom Rocaforteu. Ni navecer telefoni u misiji nisu radili, ali srecom kratko su profunkcionirali telefoni u krugu bolnice...P. Juan Miguel je uspio nazvati bolnicu u Quitu, i saznati da je sve u redu, da su sretno stigli i da je p. Angelu sada nesto bolje...No, tek sto je spustio slusalicu, niti par minuta kasnije, zazvonio je bolnicki telefon...Svojim reskim zvukom narusavajuci tisinu, i mir...S tuznom vijesti: p. Angelo je upravo preminuo...Pokoj vjecni daruj mu Gospodine!  Sutradan smo odrzali misu zadusnicu u istoj kapeli, gdje smo dan prije molili za njegovo zdravlje...  Ali, Bog je zelio p. Angela, medju svojim andjelima... Sprovod je sljedeci dan u Quitu uz brojne kapucine, stovatelje i prijatelje vodio sam biskup mons. Jesus.  A zivot u Rocafuerteu,  gdje je p. Angelo proveo revnih 30-ak godina,    nastavio se dalje svojim rijecnim tokovima...  Samo je jedna zvijezda, na filigranski svjetlucavom amazonskom nebu, te noci zasvijetlila jace!  |
