Novi susreti i zanimljivosti...
|
I danas je bilo puno novosti, zanimljivosti i susreta... Tako sam prije rucka upoznala jednog svecnika iz Paname, koji je pozvao sve Hrvate da ga tamo dodjemo posjetiti...Grupica sudionika iz Guatemale je imala zanimljive prsluke s natpisima: Moje ime: Krscanin, Moje prezime: Misionar, Moja domovina: Guatemala  Veseli su bili i neki domacini, Ekvadorijanci, koji su slavili Boga na svom tradicionalnom Kichua jeziku:  dok su drugi njihovi sunarodnjaci predstavljali svoju kulturu svojim etno-prozvodima:  A za ruckom je bila vec uobicajena lezerna atmosfera:  dok su se uvijek ljubazni i usluzni volonteri odmarali u hladu:  Mjesto gdje rucamo, i saljemo izvjestaje, te sudjelujemo na popodnevnim forumima - Katolicko sveuciliste, tzv. PUCE, najbolje cete upoznati preko njihove web stranice: Katolicko sveuciliste u Quitu - PUCE A centralno mjesto zbivanja Kuca kulture (to je nesto kao nasa Dvorana Lisinski), gdje se odrzavaju prijepodnevna predavanja i susreti izvana izgleda ovako:  a iznutra:  uz budno oko ljubaznih policajaca:  te je prigodno okiceno slikama raznih latinoamerickih svetaca i misionara, sa mislima svakoga od njih:    Danas smo "ucili" o ovoj sv. Mercedes de Jesus Molina, 1. misionarki u ekvadorskoj Amazoniji, koja je prije 135. godina osnovala red sestara tzv. "marianita", kojih vec ima na svih 5 kontinenata... No, mene se od svih tih svetaca, kao i uvijek, najvise dojmio sv. Ignacije, na obliznjoj isusovackoj izlozbi:   A s Papinom porukom, koju sam planirala prevesti, vec me preduhitrio neki od profesionalnih vatikanskih novinara: Papina poruka za CAM3 No, od svih danasnjih susreta, najvise me se dojmio novi, opet skoro slucajni susret s Malom sv. Terezijom...Naime, zaputivsi se na danasnje jutarnje predavanje o Duhu Svetomu, cini mi se da me on sam nadahnuo da naglo promijenim putanju, jer sam se sjetila da ce danas u katedrali biti svecana sv. misa, prigodom posjete relikvija samoj karedrali...A kako do sada, unatoc nekoliko pokusaja, nikako nisam uspijevala uci u katedralu (uvijek bih dosla u krivo vrijeme ili sl.), niti sudjelovati u tijelovskoj procesiji, sto mi je ostala neispunjena zelja, danas je bila prigoda i pravo vrijeme za to nadoknaditi! I dok sam po ulicicama centra trazila najkraci put do katedrale, odjednom sam se opet skoro "sudarila" s Malom Sv. Terezijom, koja se upravo u svecanoj procesiji zaputila na isto mjesto:    A na samom ulazu, dogodilo se nesto bas cudno, dok su i mene zasipale njene latice ruza, bljesnula sam svojim fotoaparatom, i dobila jednu vrlo uspjelu, ali nekako i cudesnu fotografiju, ne znam kakvi su sve ovo odsjaji po njenom staklenom lijesu (vidim neki kriz, pa neki zenski lik i ne znam sto jos sve...):  I tako smo obje zajedno, i obje prvi put, istovremeno usle u katedralu Quita:   a za nama i brojni svecenici i biskupi:   No, ovaj put nisam nikoga poznavala, a ceznutljivo sam se sjetila i nasih zagrebackih procesija i dragih domacih svecenika, koje sam u pravilu vecinom poznavala, pomolivsi se i ovdje, pred Sv. Malom Terezijom za sve njih... Jedino sam skuzila da glavni biskup, ipak nije najavljeni mons. Raul Vela, kojeg poznajem, no objasnili su da je on imao obaveze na CAM3, na predavanju o Duhu Svetome u kuci kulture, te ga je ovom prilikom zamijenio pomocni biskup René.  Sveta misa je bila lijepa i svecana:  uz svecane liturgijske napjeve:  sva citanja i Evadnjelje su bili na temu ljubavi: Hvalospjev ljubavi, Isusova zapovijed kako trebamo ljubit jedni druge, te nadahnutu propovijed biskupa Renéa, o Maloj sv. Tereziji, koja je uvijek posebno voljela i molila se za svecenike, povezavsi i njene misijske molitve i zrtve, s njenom pristunoscu ovdje, tijekom Misijskog kongresa, naglasivsi vise puta kako bas od nje trebamo moliti milosti za citavu Crkvu, i za svakoga od nas, kako bismo imali oci kojima mozemo vidjeti, srce kojim mozemo ljubiti i ruke kojima mozemo dijeliti! Na kraju sv. mise, najprije su se svi biskupi i svecenici pomolili pred njenim relikvijama,  a onda i sav ostali puk, medju kojima i ja - evo vec 3. put!  Koji me ovaj put doista nekako dirnuo (skoro do suza), dodatno procistio i produhovio:  K'o ono, kad je Isus sv. Petra 3 puta pitao: "Ljubis li me?" I tek 3. put, je Petar doista dirnuto odgovorio: "Gospodine, ti sve znas! Ti znas da te ljubim!" Svoju zahvalnost, za sada, osjecam, vec sigurno primljene milosti, napisala sam na papiricu iz svog novinarskog blokica CAM3, pa me i jedna zanimljiva bakica iz klupe zamolila da i njoj posudim...I tako sam onda razdijelila i drugima, preko pola svog blokica, jer su svi bas na tim papiricima s logotipom kongresa zeljeli pisati svoje molitve, a ja sam se sjetila one: "Besplatno primiste, besplatno i dajte!" : ) A kako mi je ona prva bakica, bila nekako posebno zanimljiva, posebno na prvi pogled djelujuci nekako skromno i siromasno, ali ispisujuci svoju molitvu vrlo tecno, i vrlo profinjeno kontaktirajuci sa mnom, zeljela sam je i fotografirati...No, ona je pristala jedino uz uvjet da se i dalje svakoga dana molim za nju, a ona ce moliti za mene...  Pa, evo pridruzite se i vi mojim molitvama za ovu neobicnu bakicu (nekako mi se cini da mi ju je poslala sama Sv. mala Terezija, jos s ovim ruzama u ruci), koja mi je i u teku napisala svoje ime, i molitvenu preporuku: "Por favor, rezar por Rosa Guillermina Valeriera Mantalla", zaleci se kako sad ja imam njenu fotografiju, a ona nema moju, te sam joj na kraju poklonila svoju zadnju fotku koju sam nasla u novcaniku, i napisala joj svoje podatke i datum i mjesto naseg susreta...Sto je ona rado prihvatila, ponovo me podsjecajuci da se sada svakoga dana trebamo moliti jedna za drugu, da ce se ona isto moliti za mene i moj samostan, a ja kad tamo konacno udjem neka se i dalje molim za nju! Na kraju me, na svoj simpatican nacin zamolila i za malu pomoc "pequeńo ayudito", kako bi mogla kupiti molitvice Sv. Male Terezije, sto sam joj naravno darovala, usput za uspomenu i kao neki biljeg na sve ove neobicne susrete, i sama kupila lijepi kipic Male sv. Terezije! Te se na kraju svega jos i uslikala pred katedralom, kako biste ju i vi vidjeli i izvana!  No, nasa zagrebacka je naravno, ipak ljepsa! Sto mi je potvrdila i ona Francuskinja iz busa, neki dan, koja mi je posebno hvalila i nase hrvatske - strukle! No, skoro jos neobicniji susret u busu, od toga s Francuskinjom, bio je vec sljedeci dan ujutro, kada je u bus usao neki decko od 17-18 godina, ali onako - sav nekako - ulickan, neki mladi ekvadorski sminker (ima i toga ovdje!), u nekoj lijepoj i vrlo modernoj pastelno zelenoj vesti, koja je po sebi imala nekoliko razlicitih zastavica, u istoj boji...No, meni su skoro ispale oci, i nisam mogla vjerovati, kada sam na prednjem dzepu, na mjestu za najistaknutiju zastavicu - ugledala, ni vise ni manje, nego - hrvatski grb! Protrljala sam oci, i jos jednom bolje pogledala - i doista, hrvatski grb, pastelno zelene boje, sa svih onih 5 grbica gore...No, nekako nisam mogla cista mira u busu fotografirati nepoznatog decka (tko zna sto bi si jos mislio...), no ipak sam ga samo pitala zna li cija je to zastava i grb (no nije znao), te sam mu ja pokusala objasniti da je to bas iz moje domovine - Croatie, pitajuci ga gdje je nabavio tu vestu, a on me uputio na jedan od ovdasnjih modernih "shopping" centara...Mislim da cu doista jedan dan probati do tamo, da potrazim tu neobicnu vestu, vrhunske mode! Cini se da je ovdje, posebno ovih dana, Hrvatska stvarno u modi!!! |
