15. godisnjica smrti Drazena Petrovica
Evo, u istom mjesecu, a i datumima kada obiljezavamao 5. godisnjicu Papina posjeta Hrvatskoj, 7. lipnja bila je i jedna tuzna godisnjica, dragoga mladica, cija smrt je u meni izazvala osjecaje slicne onima kakve gajim prema dragom Papi Ivanu Pavlu II, onako kao da vjecno zive u nama:  I jedna pjesma koju sam 90-ih napisala za njega: Zlatni dječak Stajao si na najvišem postolju, iznad sviju, na mjestu samo za tebe datom, s velikim peharom u rukama, ovjenčan slavom i zlatom! Sa dječačkim smiješkom na licu, dignuo si pehar visoko u zrak, taj pehar od zlata - pobjede simbol, i najveće vrijednosti znak! Nisi se uzoholio ni ovaj put, i slava te ponijela nije, Ostao si iskren i skroman, razigran dječak kao i prije. Dječak koji u košarci beskrajno uživa, i svoju radost na druge širi, uvijek u svemu najbolji, i s prosjekom se nikad ne miri! Dječak, zbog kojega najljepša igra, još ljepšom postaje, i koji zauvijek u srcima i sjećanju ostaje! 26.9.1990 (povodom pobjede u Argentini, svjetsko prvenstvo) Često sam poslije znala otići pomolit se na njegovom grobu...Za njega...Ali - nekako i njemu...Mislim da ovo nije hereza...Uostalom, zar nismo svi na svetost pozvani...I svi je već ovdje ostvarujemo u većoj ili manjoj mjeri...  Ponekad se pitam i kako to da je Drazen koji mi je toliko znacio u srednjoj skoli i mojim 20-im godinama, poginuo u lipnju 1993, a p. Luka koji mi je toliko znacio u mojim 30-im godinama, tako tesko stradao bas u lipnju 2003...No, obadvojica su trajno u mom srcu i mojim molitvama, bas kao i Papa, kojemu se molim za njih. |
