Evo, u istom mjesecu, a i datumima kada obiljezavamao 5. godisnjicu Papina posjeta Hrvatskoj, 7. lipnja bila je i jedna tuzna godisnjica, dragoga mladica, cija smrt je u meni izazvala osjecaje slicne onima kakve gajim prema dragom Papi Ivanu Pavlu II, onako kao da vjecno zive u nama:
I jedna pjesma koju sam 90-ih napisala za njega:
Zlatni dječak
Stajao si na najvišem postolju, iznad sviju,
na mjestu samo za tebe datom,
s velikim peharom u rukama,
ovjenčan slavom i zlatom!
Sa dječačkim smiješkom na licu,
dignuo si pehar visoko u zrak,
taj pehar od zlata - pobjede simbol,
i najveće vrijednosti znak!
Nisi se uzoholio ni ovaj put,
i slava te ponijela nije,
Ostao si iskren i skroman,
razigran dječak kao i prije.
Dječak koji u košarci beskrajno uživa,
i svoju radost na druge širi,
uvijek u svemu najbolji,
i s prosjekom se nikad ne miri!
Dječak, zbog kojega najljepša igra,
još ljepšom postaje,
i koji zauvijek
u srcima i sjećanju ostaje!
26.9.1990
(povodom pobjede u Argentini,
svjetsko prvenstvo)
Često sam poslije znala otići pomolit se na njegovom grobu...Za njega...Ali - nekako i njemu...Mislim da ovo nije hereza...Uostalom, zar nismo svi na svetost pozvani...I svi je već ovdje ostvarujemo u većoj ili manjoj mjeri...
Ponekad se pitam i kako to da je Drazen koji mi je toliko znacio u srednjoj skoli i mojim 20-im godinama, poginuo u lipnju 1993, a p. Luka koji mi je toliko znacio u mojim 30-im godinama, tako tesko stradao bas u lipnju 2003...No, obadvojica su trajno u mom srcu i mojim molitvama, bas kao i Papa, kojemu se molim za njih.
Post je objavljen 10.06.2008. u 00:00 sati.