Iglesia "Compania"!
Otkad sam prvi put usla u ovu predivnu isusovacku crkvu u Quitu, koju ovdje zovu samo jednostavno "Compania" Isusovacka crkva u Quitu pozeljela sam sto dulje boraviti u njoj, i zarko zeljela barem samo jedan put sudjelovati na sv. misi u toj krasnoj crkvi, zlatno cipkastih zidova, u koju sam ulazak oduzima dah, i uzvisuje duh! No, zelja mi se nikako nije ispunjavala, nikad nema dovoljno vremena niti za ici do Quita, a i kada smo tamo, uvijek treba zurno obaviti sto se ima, i hitno nazad u nas pjescani Oyacoto...Dva, tri puta mi se ucinilo da cu mozda uspjeti, ali nikako! Sve dok nas rodjak s. Paule Vini i njegova simpaticna zarucnica Leidi nisu pozvali na svoje vjencanje, ni vise ni manje, nego bas u toj predivnoj crkvi!!! Nisam mogla vjerovati, kako Bog obilno i visestruko ispunjava i ostvaruje sve nase zarke zelje i planove, ne samo da mi je pomogao konacno doci na sv. misu u tu krasoticu od crkve, vec odmah i na citavo vjencanje! I ne samo to - kako je s. Paola bila zaduzena za sve cvjetne aranzmane, cak sam imala cast i cuvati mladenkin buket, prije pocetka slavlja... Buket i ja (i sestre Pao i Taty) Buket i mladenka Buket, mladenka i mladozenja Buket, mladenci i uzvanici Pred glavnim oltarom: A tu smo i mi, s mladencima, no kako ovu fotku nisam slikala ja, nije bas najuspjelija : ) U crkvi se inace ne smije fotografirati, ali prigodom vjencanja, pravila su ipak nesto drugacija, pa sam si doista dala oduska! No, to nije bio kraj iznenadjenjima i Bozjim darovima, toga dana...Kako su sestre bile zaduzene za cvijece, nakon obreda trebalo je presloziti cvijece i vaze, te sam se tako nasla i do samog glavnog oltara...Preslazuci bijele ruze... I sjecajuci se svoje ranije pjesme, koju sam posvetila svojim Kcerima Srca Isusova i tom doista "nevjerojatnom" Isusu! Srca Isusova Ruže Bijele Tako graciozne, otmjene, smjele... Srca Isusova Ruže Bijele... Pun ih je Njegova Uskrsa vrt, Njegovom Ljubavlju pobjeđuju smrt... U zemaljskom ledu i mrazu, toplinom Božića pune Marijinu vazu... U svjetlosti Božićne noći, mirišu put kojim nam je poći... U Gospinoj kruni sa zvijezdama se pletu, kao simbol mira ovome svijetu... Kristovog trnja smanjuju boli... Zato ih On toliko voli! I tako blizu svom Srcu drži, uživajući u svakoj svojoj Bijeloj Ruži... U najljepšim buketima one mu se daju, slaveći Ga, kao u Raju! Čvrsto se drže za Njegov skute, laticama svojih molitvi zasipaju Njegove pute! Stvorene za Njega, zaručene s Njime, kroza svu Vječnost, šapuću Njegovo Ime! Pred Njegovim Oltarom kleče, Bijele Ruže - najljepše cvijeće! A kako je vani romanticno padala kisa, mladozenja je na rukama prenio mladenku do njihove bajkovite kocije, u kojoj su se zaputili u nesumnjivo blagsolovljen i sretan bracni zivot...I zivjeli su sretno do u Vjecnost!!! |