Sto sve moze biti krsna svijeca?!
|
Na dvostrukom krstenju 17.11.2007. nasa dva mala djaka, brace Alexa Fabiana i Dilana Andreasa, koji imaju 6 i 4 godine, naucila sam puno toga novoga: npr. cemu sve moze moze posluziti jos neupaljena krsna svijeca u njihovim malim razigranim rucicama… Tako, ako se svijeca prisloni uz oko i usmjeri u zeljenom smjeru, moze biti jako dobar dalekozor…Ili ako se njome vijuga visoko iznad glave, moze biti itekako zabavna svemirska raketa…Ili u zajednickoj igri oba brace, vrlo uvjerljiv mac! Ili, stovise, prava puskica – ra-ta-ta-ta!  I dok sam tako promatrala male novokrstenike, razigrane, u njihovim svecanim bijelim odjelcima, vrlo brzo i zanimljivo mi je prosla odulja propovijed starog p. Delfina. A u sebi sam pozeljela, da im to njihovo krstenje u simbolu tih svijeca – doista bude i dalekozor, kojim ce bolje i u svjetlu Duha Svetoga citav zivot promatrati svijet i stvarnost oko sebe; da im bude raketa, kojom ce se doista vinuti u nebeske i duhovne visine; i mac Duha protiv svakog zla; i puska protiv svake napasti!  U samom trenutku krstenja, stariji Fabian se hrabro suocio s mlazom krsne vode, dok je mali 4-godisnji Dilan glasno i zaplakao, poput prave male bebe! Njihovi mladi roditelji i cetvero kumova, pozvali su nas i na slavlje krstitki, gdje je uslijedio niz iznenadjenja, za mene potpuno neocekivanih u ovom siromasnom kraju!  Pred njihovom skromnom kucicom, bili su podignuti veliki bijeli satori pod koje su se slijevali uzvanici, a nadaleko se, sa za ovu prigodu podignute bine, cula ekvadorijanska glazba vrlo kvalitetnog viseclanog benda s raznovrsnim glazbalima…U sredisnjem dijelu prostora, blistala je raskosna torta, kakve se rijetko vide i na nasim svadbama, u vise katova, s fontanicama, slapovima i mostovima medju katovima, i ukrasno ispisanim krsnim imenima djecaka!  I tek tada sam shvatila, zasto se ovdje djeca vecinom krste tek kad poodrastu, i po vise brace zajedno – roditelji i kumovi godinama od svog ionako velikog siromastva, jos i stede novac, ili se trajno zaduzuju, da bi svojoj djeci mogli priustiti ovakve krstitke – kao iz bajke ili nekog americkog filma, koje onda znaju trajati i po nekoliko dana… No, poput razigranih i razdraganih djecaka, koji su upravo danas i sluzbeno postali clanovi Crkve, “jedne, prave, sveopce i katolicke”, kojih karakteristika sam postala posebno svijesna ovdje u misijama u Ekvadoru; i njihovi odrasli roditelji i rodbina, kao da zaboravljaju pravu bit i razlog ovog svecanog okupljanja…A najsiromasnije obitelji cak i ne krste svoju djecu, jer ime ne mogu sve ovo priustiti! Tako da s. Lenka sa svojom Zajednicom Krista Misionara Molitelja i dr. misionari ovdje u Ekvadoru, strpljivo i polako, poput upaljenih svijeca, moraju radita na promjeni mentaliteta ovih dobrih i neiskvarenih, ali neukih ljudi, kako bi i njihove svijece zasjale vjecnim i pravim svjetlom! Pa ih se i vi sviju sjetite u vasim molitvama, a posebno malih Fabiana i Dilana i njihove obitelji!  Je li vas ikad zagrlio pravi mali (tek krsteni : ) bijeli andjeo ?! : ) Drina Cavar Laik Misionar Milosrdja Udruge Zdenac Quito, 20.11.2007 |
