Moja nova pjesma
|
Karike ljubavi Ruke roditelja i djece, rodbine i zaručnika, spojene u neprekinutom lancu… Ili samo na pozdrav pružena ruka nekom znancu… Kao da dodirom same sebe prenosimo i dajemo… U vrevi života na trenutak stajemo… I čitavim bićem, odjednom shvaćamo: „Mi nismo sami!“, drugom se vraćamo… Iskorak činimo, nadilazimo sebe! I na trenutak smo opet male bebe… Koje nikada ne miruju: neprestano drugog traže, trebaju i dodiruju… Odjednom smo i mame, koje žive za drugoga, nikad više same… Postajemo tate, koji svojim zagrljajem naše odrastanje prate… Postajemo polovica zaljubljenog para, za koje od dodira nema većeg čara… Postajemo nemoćni starci, kojima od dodira bližnjeg prolaze topline žmarci… Zatvaramo oči, i postajemo pozitivno slijepi, poput onoga koji samo o dodiru, ovisi i strepi… I vršci naših prstiju, bivaju poput upaljenih svijeća, po kojima drugima struji naša svjetlost, toplina i sreća… Naš dlan postaje drugima i uzletište i ostvaren san… A naš čvrsti stisak, možda je nečijem srcu, olakšanja vrisak! Naša pružena ruka, možda je kraj nečijih muka, tako okrepljujuća i laka, baš kao svjetlosti zraka… Ili kao rascvala grana, koja nudi i plod i cvijet! Vlastitim rukama, ukrasimo svijet! Duboko u Nebu, imajmo korijen čvrsti, a loze na Kristovu Trsu, neka budu svi naši prsti! Drina, 7.8.2007. Malo sam se previše družila sa svojima ovih dana, i slavila dan domovinske zahvalnosti u Čavoglavima (s Ćavarima : ), pa me sve to malo emotivno zdrmalo, zapravo uz vatromet u čast toga dana, sličan vatromet se odvijao u mome srcu...  Tvrtko i njegova Ana gledaju vatromet u Čavoglavima prije Thompsonovog koncerta  S bratom i nećakinjama na Thompsonovu koncertu u Čavoglavima  Tatina princeza : )  Djedova ljubimica  Baka (mama) |
