Sv. Filip Neri – Pippo Buono
|
Iz p.Antolovićevog životopisa današnjeg sveca u Svetac dana: Sv. Filip Neri izdvajam najzanimljivije (zapravo čitav tekst je neobično zanimljiv...) "Firenza je rodni grad mnogih velikana duha i mnogih svetaca. Ona je u svome krilu dala život i jednome od najoriginalnijih svetaca Katoličke crkve. To je sv. Filip Neri, čiji se blagdan kao obvezan spomendan slavi u cijeloj Crkvi, naročito svečano u Rimu. Nastojao je dobrotom i vedrinom djelovati na svakoga s kime bi se susreo. U Rimu se namjerio i na sv. Ignacija Lojolu i s njime se sprijateljio. Taj ga je veliki učitelj uputio u "unutarnju molitvu". Tu je nakon mnogih pokušaja započeo svoje vlastito djelo, takozvani oratorij. Oko njega kao oko duhovnog vođe sve se više počela okupljati jedna zajednica. Većinu članova te zajednice upoznao je u ispovjedaonici revno ispovijedajući i vodeći duhovne razgovore. U poslijepodnevnim satima u jednoj maloj ćeliji s najodabranijima bi zajedno čitao sv. Ivana, sv. Pavla - svoje biblijske ljubimce - pa onda Augustina, Kasijana, Tomu Akvinca, Gersona i Colombinija. Koji put bi sa svojim odgajanicima išao na šetnju, a onda uvečer skupa s njima dugo klečao u molitvi i klanjanju u crkvi Sv. Jeronima. Doskora je za sve veći priliv posjetitelja njegova ćelija postala premalena. Zato uz crkvu sagradiše prostoriju koju nazvaše oratorium, a od g. 1554. i zajednica koja se tu okupljala nazva se isto tako. Oratorij postade mjesto duhovnih susreta, škola teologije i kršćanskoga života. U njemu se duhovno čitalo, razmatralo i proučavalo Sveto pismo i tako stjecalo ono prijateljevanje s Božjom nadahnutom riječju. No čitali su se i životopisi svetaca, onih ljudi u kojima je ta Božja riječ postala život. Posjetitelji oratorija nisu ostali kod toga samo, već su se dali i na djela milosrđa. Obilazili bi bolnice, ubožnice, ulice, te pomagali bolesnicima i siromasima. I tako veseli, originalni, ali sav Božjom ljubavlju prožeti Filip Neri postade jedna od središnjih ličnosti Vječnoga grada. Uza nj su bili njegovi svećenici i braća oratorijanci. Ta je kongregacija, životno djelo sv. Filipa Nerija, 15. srpnja 1575. papinskom bulom zadobila i službeno odobrenje Crkve. Bio je prijatelj i duhovni savjetnik: kardinala sv. Karla i Federica Borromea (Drinina opaska: nigdje bez mog omiljenog sv. Karla Boromejskog - svagdje se odnekud pojavi : ))), slavnoga glazbenika Palestrine i drugih manje poznatih umjetnika. Sv. Filip Neri je volio lijepu glazbu i baš se iz njegova oratorija razvila nova vrsta glazbenih djela nazvana oratorij, a to je vokalno-recitativno-instrumentalna skladba. Sv. Augustina, u svojoj Dvanaestoj rasprave o Ivanovu evanđelju, piše: "Nitko ne vidi Duha, pa ipak na koji onda način čujemo njegov glas? Kad odjekuje psalam: to je glas Duha. Kad odjekuje Evanđelje: to je glas Duha. Kad odjekuje Božja riječ: to je glas Duha. Čuješ njegov glas, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. I ako si rođen od Duha, takav ćeš biti i ti." (Drina: Ovo mi je super citat! Ako si rođen od Duha - takav ćeš biti i ti - čuješ njegov glas, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide...Ja doista ne znam - ni sama za sebe - u niti godinu dana - sa svog posla u Banci prešla sam Veneciju (par mjeseci u klauzurnom samostanu Kćeri Srca Isusova), Rim, Ancona, Split, Međugorje (za 25. godišnjicu ukazanja) - noseći p. Luki štolu po svim tim sv. mjestima, poslije išla na hodočašća u Ars, Paray Le Monial, La Salette, Bašku i Gospu Goričku, provozala se par mjeseci motorom po Zagrebu i Krapinskim Toplicama - motorom dovezla p. Luki u Krapinske sav pribor za sv. mise, nakon što sam mu pješice preko Sljemena donijela štolu iz Venecije i on od tada opet svaki dan služi sv. mise, otišla u Sv. zemlju, odjednom živim u Splitu, sa Zdencem, sudjelujem u org. biblijskog bdijenja u Neriju (danas ću i sama čitati Sv. Pismo - od 11.30h, i to slučajno baš nakon Doris Dragović (ona čita kao predstavnica estrade...), spremam se za misije, ako Bog da u Burundi u Africi...Stvarno mi se čini da nije prenadobudno barem dio gornjeg citata primijeniti na sebe, tim više što većinu tih akcija i putovanja, nisam previše planirala, niti unaprijed znala što će biti sljedeće...Uf, pomolite se za mene!!!) Filip Neri je bio rođen od Duha. Crkva na njegov blagdan u molitvi kaže da je "bio čudesno prožet ognjem Duha Svetoga". I taj je Duh preko njega djelovao, u svim njegovim djelima i pothvatima odzvanjao, k njemu privlačio. Po tome Duhu on postade "drugi apostol Rima". U tome Duhu preminuo je pun radosti. Njegov oproštaj od ovoga svijeta nije bila žalost, već radost u Duhu Svetom. Svetac je još ujutro 25. svibnja 1595. slavio svetu misu "kličući i pjevajući od radosti". Nitko osim njega nije slutio da će brzo umrijeti. A umro je već sljedeće noći u 3 sata. (Drina: Trebam li spomenuti, da sam i ne znajući ovaj podatak, baš noćas bila dežurna s čitačima u smjeni - od ponoći do 3 sata, i tako se zatekla u crkvi sv. Filipa Nerija, baš u satu njegova prelaska u Vječnost...) Samo dva mjeseca nakon njegove smrti započe proces za njegovo uzdignuće na oltar. Proces je završio dekretom kanonizacije od 14. svibnja 1622. Ako bismo htjeli ukratko izreći duhovnost sv. Filipa Nerija, onda bi valjalo naglasiti ove elemente: sve povjerljivije i usrdnije sjedinjenje s Bogom. Sve to bez nekih naročitih putova ili pobožnosti. On koraca kraljevskom stazom jednostavne duhovnosti, koju nam pruža teologija i liturgija. Ta se duhovnost kreće oko Boga, Krista, Gospe i svetaca. Odatle i njegova duboko proživljavana euharistijska pobožnost, sinovska ljubav prema Majci Božjoj, štovanje mučenika, osjećanje s Crkvom. Odatle i njegovo oduševljeno proučavanje asketike, povijesti, arheologije i glazbe. A u svemu se tome zrcalila neobična neusiljenost, prirodnost, jednostavnost i jasnoća. On nije poznavao ni kompleksa ni zavrzlama, već nastojao biti jednostavno i veselo Božje dijete. Takav je svetac trebao Rimu onoga vremena, ali ne samo Rimu; takvih smo svetaca potrebni i danas, jer oni su ljudi svih vremena ili još bolje: za svako vrijeme." I baš si nešto mislim, kako sam mogla staviti i naslov: Sveci i prijatelji, i ta neka neobična veza koju sam primijetila između p. Lukine grupe studenata u Palmi 2001/2002, i don Jozinog Oratorija sv. Filipa Nerija tu u Splitu, kao nekadašnje prijateljstvo sv. Ignacija i sv. Filipa Nerija, tako i osobno p. Luke i don Joze, načina njihovog djelovanja, nadahnuća po kojem djeluju, ljudi koji se skupljaju oko njih, pa onda eto i čitavih gradova - Zagreba i Splita... Za sve to, pa i ovu akciju biblijskog Bdijenja koju smo tako nekako spontano i zajednički organizirali: Zdenac i Oratorij sv. Filipa Nerija (i to baš nekako slučajno i za njegov blagdan!) - za sve to bih mogla citirati, da je "čudesno prožeto Duhom Svetim", baš u skladu sa sutrašnjim blagdanom Duhova ... |
