Taize - in medias res! Počelo je, počelo!
|
Evo, glavnina mladih još nije ni došla, a ja se već ludo provodim, kao i obično - in medias res! Tako sam naravno danas završila na Velesajmu, pomažući prijatelju koji se prijavio u volontere - vozače! I prvi zadatak - odvesti letke i druge materijale za doček sutrašnjih gostiju u ugostiteljsku školu u Utrinama, jedan od punktova za doček...1. zadatak smo uspješno obavili, pri tom upoznavši neljubezne portire, koji nisu ni prstom mrdnuli da nam pomognu, ali i ljubaznog župnika i kapelana, u obližnjoj župi, koji su zapravo - 2. linija dočeka...Osim (pri)pomaganja vozačima, možda ću dobiti i neki prevodilački zadatak - još čekam daljnje naloge : ) Spominjali su i simultano prevođenje s hrvatskog na engleski za neke od sadržaja - ups, valjda ću se i oko toga snaći...A i molitve u krasno uređenom paviljonu 7 već su počele, večerašnja je bila u 19.30h s braćom iz Taize-a, i par stotina već pridošlih mladih i volontera, ma to je prava duhovna europska unija - lijepa i čista mladost iz brojnih europskih zemalja, zajedno pjeva i moli doslovno "u jezicima", svatko na svome, a svi se razumiju (možda bi se i to moglo nazvati evanđeoskim govorom "u jezicima")...Među mnoštvom u paviljonu posjedanih mladih, nekako ushićeno i zadovoljno s nekom pratnjom prošao je i biskup Košić, a i povjerenik za mlade me oduševio svojim direktnim uključivanjem u prenošenje ne baš laganih paketa s lecima i drugim sadržajima...No, tek nakon molitve je počela prava akcija i glavni provod...Naime, prijatelj je dobio zaduženje voziti nekog novinara Mađara, kojeg smo upoznali, a s njim je bila i njegova 20godišnja kćer, s punom "ratnom" opremom - kamerama, mikrofonima, i ne znam čim sve ne... Smješteni su kod jedne obitelji u Sigetu...Smiješno je bilo kad je kćer komentirala kako Siget na mađarski znači - otok, i pitala da li to nešto znači na hrvatskom - mi smo spomenuli utvrdu, bitku i Nikolu Šubića Zrinjskog, a oni da postoji pjesma nekog mađarskog pjesnika o njemu, koju oni svi uče u gimnaziji, i da vrlo realistično i dosta mučno opisuje tu bitku...I evo nas opet - Hrvati i Mađari zajedno, u plemenitim akcijama, i borbi za prave ciljeve i vrednote u svojim domovinama i cijeloj Europi! Baš simbolično - Mađari u Hrvatskoj - u Sigetu (k'o nekad obratno : ) Pronašli smo traženi broj, učeći Mađare kako se izgovara, a kad smo ih pitali znaju li još koju riječ hrvatskog rekli su da znaju samo taj broj : ) Onda smo naučili jedni druge kako se na kojem jeziku kaže - "I love you" - "Volim te" (a mađarski nažalost nisam baš upamtila : ( A kad sam u šali predložila Kćerki da isproba stečeno znanje s njihovim "službenim vozačem", rekla je da ipak neće. Još : ) No, najluđe je bilo kod obitelji koja ih je ugostila, mi smo pomogli odnijeti stvari gore, otac obitelji je bio sav ponosan što mu sin Ivan baš slavi imendan, natjerali su nas sve da uđemo, u dnevni boravak, gdje je već bilo još desetak gostiju, uzvanika, predivno ukrašen veliki bor, "morali" smo probati božićne kolače i jako finu rakiju od drinjina (mmm...), i smijali se kako su gosti bili podijeljeni na muški i ženski stol, jedino je Kćer sjela za muški sa svojim tatom...Svi su pomalo čavrljali i engleski, i nadružili smo se kao da se već dugo znamo, a naravno odmah otkrili i neke zajedničke poznanike, nazdravili jedni drugima finom rakijom, malom maturantu čestitali imendan, svima Božić, pa i Novu Godinu, oprostivši se s ljubaznim domaćinima, ponosnim vlasnicima krasne rakije, i njihovim (našim) Mađarima, po koje prijatelj treba doći sutra u 7h vozeći ih u "nove avanture" i "radne pobjede"...Joj super, jedva čekam dalje! A sutra dolaze naši gosti, već se veselim...Možda čak primim i dvoje, nitko ne voli biti sam u nepoznatoj obitelji, pa nek se malo zguraju...U Božje ruke! Već vidim da će ovaj Taize susret doista biti poseban, već smo se mi Hrvati dokazali kao super domaćini, svi mladi su primljeni u obitelji, nitko ne treba biti po dvoranama, u 29 dosadašnjih susreta po raznim metropolama, ovo je tek 3. put da se takvo malo čudo dogodilo! Živjela Hrvatska!!! |
