Što je sve izašlo iz Proustove èaše èaja....

28.03.2014.

(slika sa stranice: www.alfa-portal.com )

Prošlog utorka, naša blogerica Kulerica objavila je na svom blog recept za madeleine keksiæe.
Obavezno èitam recepte koje usnimim na naslovnici, ali rijetko ih isprobavam. No u njenoj temi je bila jedna škakljiva reèenica.... i to ona u kojoj nas je obavijestila da su to keksiæi koje je volio Proust uz popodnevni èaj..... i ta reèenica mi je obilježila ovaj tjedan.

Ne proðe ni jedan dan, a da se ja ne sjetim Prousta i naèina na koji je mislio i nizao reèenice... svih tih asocijacija koje su ga vodile šire od onoga što je doista htio reæi.... pa nam je èesto prièajuæi jednu prièu isprièao više njih... onako... nenamjerno, usput... jer mu je misao odlutala i mislio je da je šteta ne isprièati i taj detalj... iz te neke druge prièe. Cijeli život se trudim skratiti reèenicu, ne dozvoliti asocijacijama da me odvuku i zadržavati se na onom bitnom... da ne rastoèim ono što želim naglasiti.... pa sama sebi šapæem: „Zaustavi tog Prousta u sebi...“ ili kad moj kolega, koji ima slièan problem krene s jednom prièom, a isprièa mi više njih... pomislim: „Vidi ga.... odlutao je kao Proust...“
Naravno, to nisu lutanja... to se dešava kada smo opušteni, kad poniremo u sebe i neoptereæeno želimo sve te misli i uspomene koje naviru podijeliti s drugim ljudima... ali u današnjem tempu života ljudi za to nemaju baš razumijevanja i vremena, sve se svodi na brizinske kave, razgovore, odnose... sve je zamotano u grubu površnost.... u kojoj nema svih tih nijansi boja, mirisa, sjeæanja.... èarolije....

“I èim sam prepoznao okus u lipov èaj namoèena komada madelaine, koji mi je svake nedjelje davala tetka Leonie (tada još doduše nisam znao razlog, zbog koga me ta uspomena tako usreæivala, nego sam to otkriæe morao odgoditi za mnogo poslije), odmah se pojavi i stara, siva kuæa na ulicu, u kojoj je bila njena soba, pa se kao kazališni dekor pridruži malom paviljonu, koji je gledao na vrt, a koji su na njenoj stražnjoj strani nadogradili za moje roditelje (i baš to je bio onaj krnji komad, koji sam do sad jedini vidio); a s kuæom se pojavi i grad. Trg, kamo su me slali prije ruèka, ulice, kojima sam trèao od jutra do veèeri, po svakom vremenu, i šetnje, na koje smo odlazili, kad je bilo lijepo vrijeme. I kao što se dešava u onoj igri, kojom se Japanci zabavljaju uranjajuæi u porculansku zdjelu punu vode komadiæe do tad bezlièna papira, koji se tek što je umoèen, isteže, savija, boja, diferencira, pretvara u cvijeæe, kuæe i odreðene osobe, koje je moguæe prepoznati, tako je i sad sve cvijeæe iz našeg vrta, iz Swannova perivoja, tako su svi lopoèi s Vivonne, oni dobri seoski ljudi, njihovi mali domovi, crkva i cio Combray sa svojom okolinom, tako je sve što ima oblik i èvrstoæu, i grad i vrtovi, izašlo iz moje èaše èaja.” (M.Proust)

I svaštanešto je izašlo iz te njegove èaše èaje... pa tako i Kulerièina tema i moja odluka da istog dana, kad sam je proèitala napravim kolaèe koje je volio Proust.
Nisam ja imala vremena tražiti kalupe sa slike... veæ sam upotrijebila neke svoje modlice koje imam za voæne košarice. Kulerica je napisala jasan i odlièan recept i meni su kolaèiæi uspjeli. Planuli su istu veèer. No kad sam probala taj pjenasti kolaèiæ.... iznenadila sam se, jer ne radi se o klasiènim keksima... koji su inaèe prhki... veæ o nekoj vrsti laganog i pjenastog biskvita. Zgodni su to kolaèiæi.... ali za mene prièa tu nije završila.... Razmišljala sam o tome kako je Proust u njima sigurno uživao.... ali radi se o biskvitu koji se može nadograditi i napraviti još nešto bolje.

I tako danas sjedim i razmišljam da moram iskoristiti sir iz frižidera, jer mi danas žena iz sela donosi novi... i padnu mi na pamet Proust i njegovi kolaèiæi.... pa sam improvizirala nešto što nisam zapisala, po sjeæanju na neku tortu od sira s Coolinarke... pa æu ovu temu iskoristiti da saèuvam taj recept... jer je eksperiment uspio.
Mlaði sin ju je maloprije probao i rekao je: „Živim veæ dvadesest i dvije godine, a ti mi svo to vrijeme nisi napravila ovu tortu.... Pa ovo je èarolija...“ I doista... torta je èarolija.... a èarolije ne bi bilo da nema asocijacija, blogosvijeta, Kulerice, Prousta, Combreya... Ta torta je takoðer izašla iz njegove šalice èaja.... zato æe se zvati

Proustova torta.
Kalup promjera 30 cm.

Biskvit (madeleine kolaèiæi):
125 g glatkog brašna
125 g maslaca
150 g šeæera u prahu
žlièica praška za pecivo
4 jaja
Ribana korica jednog limuna
(tko se muèi s izradom biskvitnog tijesta, lijepo opisani postupak može proèitati kod Kulerice)
Biskvit peæi na 180 stupnjeva... cca 15 minuta i ostaviti u kalupu da se ohladi.

Krema:
1 kg svježeg sira izmiksati sa 60 grama šeæera i jednim vanilin šeæerom.
Rastopiti u mikrovalki jednu bijelu èokoladu od 100 grama i umiksati u slatki sir.
U drugoj posudi izmiksati šlag od slatkog vrhnja (500 ml) i u njega dodati fix želatinu (instant), pa kada se postigne željena èvrstoæa tu smjesu pomiješati sa sirom.

Voèna krema:
Jedan kompot od višanja staviti u posudu i zagrijavati na laganoj vatri sa pet žlica (velikih) šeæera. Kad prokuha dodati jedan puding od vanilije i miješati dok se ne zgusne. Ostaviti da se malo ohladi i premaziti na kremu od sira.
Cijelu tortu u kalupu ostaviti u fižideru da se stisne. Najbolje preko noæi... za drugi dan.... ali mi nismo mogli toliko èekati.....

I eto... ja ne mogu ni obièan recept podijeliti s vama, a da vas ne udavim do daske.....
Probajte tortu... fina je... tko zna kamo vas to može odvesti.....

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)