Smrad predrasuda
11.06.2011.
Opet sam za nijansu promijenila mišljenje na jednu temu.
U jednom dijalogu na ovom blogu napisala sam kako smatram da homoseksualcima treba priznati pravo na brak, ali im ne treba priznati pravo na usvajanje djece.
Ne zato što smatram da oni ne bi bili u stanju biti dobri roditelji… nego zbog društva u kojemu živimo, zbog svih predrasuda, zbog razularene mase mrzitelja, zbog upiranja prstom u tu djecu itd… itd…. Zamislila sam odrastanje te djece u našem društvu i moje mišljenje je bilo uzmak pred primitivcima i njihovim predrasudama…. Izgradila sam ga misleći da je tako bolje za tu djecu. Osjećam da sam bila debelo u krivu…. jer koliko god ljudi uzmiču i pokušavaju se svidjeti tim sirovinama, da bi izbjegli neugodnosti, oni se ne štite… jer sirovine će ionako pronaći razlog da upiru prstom i da maltretiraju sve one koji se ne ukapaju u njihove ograničene svjetove.
Danas osjećam mučninu, tugu i sramotu zbog događaja u Splitu…
Što više divljaju mrzitelji u ovoj zemlji, što su agresivniji i iskreniji u pokazivanju svog primitivizma ja sam sve tuplja na njihove poruke. Još do prije par godina trudila sam se razumjeti ljude s predrasudama, pokušavala sam shvatiti zašto su takvi, što im se to tužno u životu dogodilo da isijavaju takvu mržnju. Više nemam potrebu razmišljati o tome. Imam i ja skupinu koju ne volim (ne mrzim ih… ne trošim energiju na tu emociju)… jer su me sami natjerali da ih ne volim, da ih se sramim jer mi sramote zemlju, jer nam ne dozvoljavaju živjeti u miru. Baš me briga koji su njihovi razlozi za primitivna ponašanja… zašto bih ja pokazivala ikakvu toleranciju prema ljudima koji su netolerantni prema svemu što je različito od njih?
Kao što oni ne vole različite od sebe… ni ja njih ne volim. Samo s tom razlikom što ih ja sigurno neću mlatiti, niti ću ih napadati na bilo koji način. No glasno ću im na svako primitivno ponašanje poručiti: SRAM VAS BILO!
Od danas smatram da homoseksualcima treba omogućiti usvajanje djece.
Zašto?
Zamislimo da umiremo… i maloljetno dijete nemamo kome ostaviti. Ponude se dvije osobe koje su spremne preuzeti brigu o našem djetetu, nakon što umremo. Jedna je kulturna, fina, uglađena, širokih pogleda, civilizirana i normalna i homić je…. a druga je primitivčina koja mrzi homoseksualce i sve ljude koji su različiti od njega, osoba koja je sklona agresivnim ponašanjima…. bez obzira koji parfem stavi na sebe smrdi na gorku i neizlječivu sirovost i mržnju.
Ja bih svoje dijete, u zamišljenoj situaciji ostavila homoseksualcu! A vi?
Eto….. primitivčine su ipak nešto postigle svojim divljanjem. Ja sam promijenila mišljenje na ovu važnu temu i dajem glasnu podršku homoseksualcima - na pravo na brak i usvajanje djece.
Poniznost
03.06.2011.
Poniznost je ljudska osobina koju sam pogrešno tumačila dugi niz godina. Poistovjećivala sam taj pojam sa puzanjem, slabošću, nesigurnošću, nedostatkom snage. Smatrala sam da na poniznost pozivaju oni koji žele manipulirati malim čovjekom… a to su obično Crkva i vlast.
I dalje mislim da oni žele poslušno stado… ali pojam poniznosti ne vežem uz njih… jer doista ponizan čovjek nije ponizan pred licemjernim posrednicima, nego je ponizan pred „Bogom“.
Zašto sam „Boga“ stavila pod navodnike? Tim pojmom nazivam sve dobro ovog svijeta, moral, ljubav, glas vlastite savjesti… onu čarobnu energiju koja nam daje snagu za svaki novi dan, koja nas tješi, koja nas opominje, koja nam daje taj čaroban osjećaj da smo voljeni i zagrljeni od Izvora kad nam je najteže. Svatko od vas će taj pojam prilagoditi sebi, svom načinu vjerovanja, svom unutrašnjem svijetu…
Danas osjećam da sam poniznost doživljavala potpuno suprotno od onoga što ona doista jest.
Onaj koji je ponizan nije slab… naprotiv, jak je ko Velebit. Ponizan može biti samo onaj koji poštuje sebe, a to je preduvjet da osjeti, poštuje i voli sve oko sebe… kako ljude, tako i prirodu. Ponizan je samo onaj koji osluškuje, koji osjeća, koji je sklon iskrenoj analizi samog sebe… onaj koji je gladan novih znanja, a sa svakim zrnom novog znanja osjeća još veću glad za učenjem, kao i osjećaj lagane panike jer postaje sve svjesniji koliko malo zna. To je onaj osjećaj kad zadivljeni stanemo pred ljepotom slapa, pred nježnošću latica maka i ljepotom leptira… to je onaj slatki osjećaj kad nam mravci trče ispod kože kad prepoznamo iskrenost, kad prepoznamo poštenje, dobrotu i osjetimo dušu Čovjeka koji isijava „Boga“ svakim svojim postupkom…. ali to je i otpor kad osjetimo neiskrenost i laž…. Jer onaj koji je doista ponizan pred Čarolijom Života… koji osjeća koliko je malen pod zvijezdama… koji zadivljen zaustavlja dah pred veličinom Božanskog šutnjom ne časti ono što smatra zlom.
Koliko je samo poniznosti u umjetnosti. Najveća djela u umjetnosti nastala su od onih koji su bili svjesni da su tek sredstvo…. da su počašćeni darom koji im je darovan i koji su svoj talent znali prenijeti iz dna svoje duše, a samim tim i iz centra Izvora.
Suprotnost poniznosti su sebičnost, uskogrudnost i bahatost. Oni koji nisu ponizni vide sebe kao centar svemira… misle da se sve vrti oko njih, a do svakog rješenja dolaze kraćim putem, na lakši način i pri tom ne paze da li će nekoga počkaljiti, da li će nekoga povrijediti… jer njima cilj opravdava sredstvo. To su ljudi koji još nisu naučili, a možda nikada i neće naučiti da je veće zadovoljstvo u davanju i ljubavi, no u lakom zadovoljavanju svojih želja, potreba i interesa.
Zamislite kako bi ovaj svijet bio lijep da je više poniznih ljudi. Zamislite kakva bi bila naša zemlja da su nam na vlasti ponizni političari, a da crkvu vode ponizni svećenici.
Sutra nam dolazi papa. Kakvi su oni koji prezaduženi narod još više zadužuju da bi mu ponudili Boga i molitvu? To je po mom mišljenju totalni nedostatak poniznosti pred „Bogom“… takvo ponašanje vlasti i Crkve je bahato, sebično i totalno lišeno poniznosti, a samim tim i Boga. Skupo će nas koštati ta molitva koju nam organiziraju neponizni ljudi.
Poniznost ne znači o tome šutjeti. Don Grubišić je svoju vlastitu Crkvu prozvao zbog takvog ponašanja. On je ponizan…. ponizan pred „Bogom“, ponizan pred Istinom.
Zamislimo obitelj koja je zapala u krizu. Dugovi su se nagomilali… primanja su mala….
Odgovorni roditelji će sasvim sigurno uvesti mjere štednje… izbacit će sve nepotrebne i manje potrebne troškove, a sve s ciljem da im djeca ne ostanu gladna. Duboko su svjesni da samo poštenim radom i razumnim trošenjem mogu prebroditi krizu.
No neodgovorni roditelji će potisnuti spoznaju o prevelikim dugovima, zadužit će se još više i organizirat će tulum npr. za godišnjicu braka. Kupit će novu odjeću, napraviti raskošnu svečanost, pozvati sve one pred kojima se žele razmetati i s kojima se takmiče… bit će sve gala… i tako će se zaduživati sve više i više… do potpunog kraha… misleći samo na sebe i svoje sitne interese, ne mareći za budućnost vlastite djece.
Blago narodu čija se vlast i duhovno vodstvo ponašaju poput odgovornih roditelja… a jadan je narod koji vode političari i duhovni vođe poput neodgovornih roditelja.
Ružno je da pripadnici drugih vjera i ateisti moraju sudjelovati u financiranju tervenki predstavnika jedne religije, a da ih nitko nije ni pitao da li žele financirati tu preskupu paradu.
Takvo otimanje novca od dijela građana je totalni nedostatak poniznosti i pristojnosti.
Na kraju ću pozdraviti one koji su zaduženi za praćenje ovakvih tekstova i poručit ću im da se ne moraju bojati za papu zbog ovog teksta… jer ja cijeli vikend neću napuštati svoje selo… a događaj neću pratiti čak ni preko medija… ponizno ću se družiti s „Bogom“ i nikome neću dozvoliti da mi to druženje pokvari, pa čak ni papi… Molit ću se cijeli vikend za malo više poniznosti u našem društvu.
< | lipanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)