Opet sam za nijansu promijenila mišljenje na jednu temu.
U jednom dijalogu na ovom blogu napisala sam kako smatram da homoseksualcima treba priznati pravo na brak, ali im ne treba priznati pravo na usvajanje djece.
Ne zato što smatram da oni ne bi bili u stanju biti dobri roditelji… nego zbog društva u kojemu živimo, zbog svih predrasuda, zbog razularene mase mrzitelja, zbog upiranja prstom u tu djecu itd… itd…. Zamislila sam odrastanje te djece u našem društvu i moje mišljenje je bilo uzmak pred primitivcima i njihovim predrasudama…. Izgradila sam ga misleći da je tako bolje za tu djecu. Osjećam da sam bila debelo u krivu…. jer koliko god ljudi uzmiču i pokušavaju se svidjeti tim sirovinama, da bi izbjegli neugodnosti, oni se ne štite… jer sirovine će ionako pronaći razlog da upiru prstom i da maltretiraju sve one koji se ne ukapaju u njihove ograničene svjetove.
Danas osjećam mučninu, tugu i sramotu zbog događaja u Splitu…
Što više divljaju mrzitelji u ovoj zemlji, što su agresivniji i iskreniji u pokazivanju svog primitivizma ja sam sve tuplja na njihove poruke. Još do prije par godina trudila sam se razumjeti ljude s predrasudama, pokušavala sam shvatiti zašto su takvi, što im se to tužno u životu dogodilo da isijavaju takvu mržnju. Više nemam potrebu razmišljati o tome. Imam i ja skupinu koju ne volim (ne mrzim ih… ne trošim energiju na tu emociju)… jer su me sami natjerali da ih ne volim, da ih se sramim jer mi sramote zemlju, jer nam ne dozvoljavaju živjeti u miru. Baš me briga koji su njihovi razlozi za primitivna ponašanja… zašto bih ja pokazivala ikakvu toleranciju prema ljudima koji su netolerantni prema svemu što je različito od njih?
Kao što oni ne vole različite od sebe… ni ja njih ne volim. Samo s tom razlikom što ih ja sigurno neću mlatiti, niti ću ih napadati na bilo koji način. No glasno ću im na svako primitivno ponašanje poručiti: SRAM VAS BILO!
Od danas smatram da homoseksualcima treba omogućiti usvajanje djece.
Zašto?
Zamislimo da umiremo… i maloljetno dijete nemamo kome ostaviti. Ponude se dvije osobe koje su spremne preuzeti brigu o našem djetetu, nakon što umremo. Jedna je kulturna, fina, uglađena, širokih pogleda, civilizirana i normalna i homić je…. a druga je primitivčina koja mrzi homoseksualce i sve ljude koji su različiti od njega, osoba koja je sklona agresivnim ponašanjima…. bez obzira koji parfem stavi na sebe smrdi na gorku i neizlječivu sirovost i mržnju.
Ja bih svoje dijete, u zamišljenoj situaciji ostavila homoseksualcu! A vi?
Eto….. primitivčine su ipak nešto postigle svojim divljanjem. Ja sam promijenila mišljenje na ovu važnu temu i dajem glasnu podršku homoseksualcima - na pravo na brak i usvajanje djece.
Post je objavljen 11.06.2011. u 23:29 sati.