Marketing
Poniznost
Poniznost je ljudska osobina koju sam pogrešno tumačila dugi niz godina. Poistovjećivala sam taj pojam sa puzanjem, slabošću, nesigurnošću, nedostatkom snage. Smatrala sam da na poniznost pozivaju oni koji žele manipulirati malim čovjekom… a to su obično Crkva i vlast.
I dalje mislim da oni žele poslušno stado… ali pojam poniznosti ne vežem uz njih… jer doista ponizan čovjek nije ponizan pred licemjernim posrednicima, nego je ponizan pred „Bogom“.
Zašto sam „Boga“ stavila pod navodnike? Tim pojmom nazivam sve dobro ovog svijeta, moral, ljubav, glas vlastite savjesti… onu čarobnu energiju koja nam daje snagu za svaki novi dan, koja nas tješi, koja nas opominje, koja nam daje taj čaroban osjećaj da smo voljeni i zagrljeni od Izvora kad nam je najteže. Svatko od vas će taj pojam prilagoditi sebi, svom načinu vjerovanja, svom unutrašnjem svijetu…
Danas osjećam da sam poniznost doživljavala potpuno suprotno od onoga što ona doista jest.
Onaj koji je ponizan nije slab… naprotiv, jak je ko Velebit. Ponizan može biti samo onaj koji poštuje sebe, a to je preduvjet da osjeti, poštuje i voli sve oko sebe… kako ljude, tako i prirodu. Ponizan je samo onaj koji osluškuje, koji osjeća, koji je sklon iskrenoj analizi samog sebe… onaj koji je gladan novih znanja, a sa svakim zrnom novog znanja osjeća još veću glad za učenjem, kao i osjećaj lagane panike jer postaje sve svjesniji koliko malo zna. To je onaj osjećaj kad zadivljeni stanemo pred ljepotom slapa, pred nježnošću latica maka i ljepotom leptira… to je onaj slatki osjećaj kad nam mravci trče ispod kože kad prepoznamo iskrenost, kad prepoznamo poštenje, dobrotu i osjetimo dušu Čovjeka koji isijava „Boga“ svakim svojim postupkom…. ali to je i otpor kad osjetimo neiskrenost i laž…. Jer onaj koji je doista ponizan pred Čarolijom Života… koji osjeća koliko je malen pod zvijezdama… koji zadivljen zaustavlja dah pred veličinom Božanskog šutnjom ne časti ono što smatra zlom.
Koliko je samo poniznosti u umjetnosti. Najveća djela u umjetnosti nastala su od onih koji su bili svjesni da su tek sredstvo…. da su počašćeni darom koji im je darovan i koji su svoj talent znali prenijeti iz dna svoje duše, a samim tim i iz centra Izvora.
Suprotnost poniznosti su sebičnost, uskogrudnost i bahatost. Oni koji nisu ponizni vide sebe kao centar svemira… misle da se sve vrti oko njih, a do svakog rješenja dolaze kraćim putem, na lakši način i pri tom ne paze da li će nekoga počkaljiti, da li će nekoga povrijediti… jer njima cilj opravdava sredstvo. To su ljudi koji još nisu naučili, a možda nikada i neće naučiti da je veće zadovoljstvo u davanju i ljubavi, no u lakom zadovoljavanju svojih želja, potreba i interesa.
Zamislite kako bi ovaj svijet bio lijep da je više poniznih ljudi. Zamislite kakva bi bila naša zemlja da su nam na vlasti ponizni političari, a da crkvu vode ponizni svećenici.
Sutra nam dolazi papa. Kakvi su oni koji prezaduženi narod još više zadužuju da bi mu ponudili Boga i molitvu? To je po mom mišljenju totalni nedostatak poniznosti pred „Bogom“… takvo ponašanje vlasti i Crkve je bahato, sebično i totalno lišeno poniznosti, a samim tim i Boga. Skupo će nas koštati ta molitva koju nam organiziraju neponizni ljudi.
Poniznost ne znači o tome šutjeti. Don Grubišić je svoju vlastitu Crkvu prozvao zbog takvog ponašanja. On je ponizan…. ponizan pred „Bogom“, ponizan pred Istinom.
Zamislimo obitelj koja je zapala u krizu. Dugovi su se nagomilali… primanja su mala….
Odgovorni roditelji će sasvim sigurno uvesti mjere štednje… izbacit će sve nepotrebne i manje potrebne troškove, a sve s ciljem da im djeca ne ostanu gladna. Duboko su svjesni da samo poštenim radom i razumnim trošenjem mogu prebroditi krizu.
No neodgovorni roditelji će potisnuti spoznaju o prevelikim dugovima, zadužit će se još više i organizirat će tulum npr. za godišnjicu braka. Kupit će novu odjeću, napraviti raskošnu svečanost, pozvati sve one pred kojima se žele razmetati i s kojima se takmiče… bit će sve gala… i tako će se zaduživati sve više i više… do potpunog kraha… misleći samo na sebe i svoje sitne interese, ne mareći za budućnost vlastite djece.
Blago narodu čija se vlast i duhovno vodstvo ponašaju poput odgovornih roditelja… a jadan je narod koji vode političari i duhovni vođe poput neodgovornih roditelja.
Ružno je da pripadnici drugih vjera i ateisti moraju sudjelovati u financiranju tervenki predstavnika jedne religije, a da ih nitko nije ni pitao da li žele financirati tu preskupu paradu.
Takvo otimanje novca od dijela građana je totalni nedostatak poniznosti i pristojnosti.
Na kraju ću pozdraviti one koji su zaduženi za praćenje ovakvih tekstova i poručit ću im da se ne moraju bojati za papu zbog ovog teksta… jer ja cijeli vikend neću napuštati svoje selo… a događaj neću pratiti čak ni preko medija… ponizno ću se družiti s „Bogom“ i nikome neću dozvoliti da mi to druženje pokvari, pa čak ni papi… Molit ću se cijeli vikend za malo više poniznosti u našem društvu.
Post je objavljen 03.06.2011. u 21:41 sati.