Samoæa

04.07.2010.

Uz sve probleme koji nas muèe i o kojima smo do sada razgovarali, prepoznala sam jednu „strašnu avet“ koja muèi previše ljudi, a to je samoæa…. koju veæina ljudi poistovjeæuje s usamljenošæu.
Zbog osjeæaja usamljenosti nastale su mnoge pjesme, romani, slike, filmovi… mnogi su zbog tog osjeæaja odustali i naprosto otišli s ovog svijeta… U veæini pjesama èujemo bolno dozivanje nekoga tko æe odagnati osjeæaj usamljenosti…. traženje izlaza u drugoj osobi. Te pjesme u nama bude sažaljenje zbog autorovog osjeæaja koji je oèito bolan…. a ako ne promislimo dobro te žalopojke nas mogu uvjeriti da se i sami osjeæamo usamljeno i da je izlaz negdje van nas samih.
Samoæa i usamljenost nisu isto…. usamljenost je stanje duha, a samoæa prekrasna prilika da se družimo sa najboljim prijateljem – samim sobom i pobijedimo neugodan osjeæaj usamljenosti.
Samoæa izaziva strašan strah kod ljudi. Èega se ljudi boje? Susreta sa samim sobom?
Kada vrtim svoje sjeæanje… prve igre s djecom kojih se sjeæam smještene su u predškolsko razdoblje, ali se daleko dublje i dalje u najranije djetinjstvo sjeæam igara koje sam igrala sama… sjeæam se svojih misli, emocija… omiljene boje, omiljenih motiva koje sam crtala. Te stare slike nisu požutjele poput onih koje nastaju fotografskim aparatom iz tog vremena, nego su još uvijek svježe, žive i osjeæam ugodu svaki puta kada u mislima otplovim razgledati ih.
Nisam išla u vrtiæ… sjeæam se ugodne samoæe, a nakon toga i prvog susreta sa obavezama i kolektivom. Dobro sam se uklopila…. cijeli život sam društveno aktivna… volim ljude…. ali silno volim i biti sama. Samo u samoæi mogu analizirati samu sebe i sve što se dešava oko mene. Najjasnije slike vidim upravo u samoæi. U samoæi razgovaramo sa sobom SADA, listamo uspomene iz svoga JUÈER i sanjamo snove i gradimo planove za svoje SUTRA.
Boje li se ljudi dosade? Što je dosada? O tom osjeæaju sam samo èitala…. jer mi nikada nije dosadno. Život je tako brz, društvo oko nas je toliko zahtjevno i traži od nas dio naše energije… svaki trenutak koji dobijemo samo za sebe je neprocjenjivi dar koji možemo iskoristiti na bezbroj naèina da budemo sami sa sobom…. da si ugodimo ili pronaðemo rješenja za probleme koji nas muèe…. da pronaðemo mir… da èujemo tišinu koju èuti možemo samo ako stišamo buku u sebi i pobjegnemo od buke koja nas okružuje.
Svi ljudi koji nas okružuju jako su važni… nitko nije više ili manje vrijedan od nas…. ali nitko od njih, ma kako nam bio blizak ne može bolje od naše samoæe znati odgovore na pitanja koja traže odgovor.
Ljudi nam u život dolaze i iz njega odlaze. Ostavljaju tragove… lijepe i ružne…. kao što i mi ostavljamo lijepe i ružne tragove u njima. Svi naši odnosi s drugim ljudima su vremenom ogranièeni…. jedino koga imamo od prvog do zadnjeg dana našeg života smo mi sami…. i zato mislim da je važno radovati se tom susretu sa samim sobom i osjeæati se doma u svojoj samoæi. Samoæa nam pomaže razumjeti same sebe, a tek onda možemo razumjeti i druge ljude.
Blogeri bojite li se samoæe… ili volite samoæu?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)