Marketing
Samoća
Uz sve probleme koji nas muče i o kojima smo do sada razgovarali, prepoznala sam jednu „strašnu avet“ koja muči previše ljudi, a to je samoća…. koju većina ljudi poistovjećuje s usamljenošću.
Zbog osjećaja usamljenosti nastale su mnoge pjesme, romani, slike, filmovi… mnogi su zbog tog osjećaja odustali i naprosto otišli s ovog svijeta… U većini pjesama čujemo bolno dozivanje nekoga tko će odagnati osjećaj usamljenosti…. traženje izlaza u drugoj osobi. Te pjesme u nama bude sažaljenje zbog autorovog osjećaja koji je očito bolan…. a ako ne promislimo dobro te žalopojke nas mogu uvjeriti da se i sami osjećamo usamljeno i da je izlaz negdje van nas samih.
Samoća i usamljenost nisu isto…. usamljenost je stanje duha, a samoća prekrasna prilika da se družimo sa najboljim prijateljem – samim sobom i pobijedimo neugodan osjećaj usamljenosti.
Samoća izaziva strašan strah kod ljudi. Čega se ljudi boje? Susreta sa samim sobom?
Kada vrtim svoje sjećanje… prve igre s djecom kojih se sjećam smještene su u predškolsko razdoblje, ali se daleko dublje i dalje u najranije djetinjstvo sjećam igara koje sam igrala sama… sjećam se svojih misli, emocija… omiljene boje, omiljenih motiva koje sam crtala. Te stare slike nisu požutjele poput onih koje nastaju fotografskim aparatom iz tog vremena, nego su još uvijek svježe, žive i osjećam ugodu svaki puta kada u mislima otplovim razgledati ih.
Nisam išla u vrtić… sjećam se ugodne samoće, a nakon toga i prvog susreta sa obavezama i kolektivom. Dobro sam se uklopila…. cijeli život sam društveno aktivna… volim ljude…. ali silno volim i biti sama. Samo u samoći mogu analizirati samu sebe i sve što se dešava oko mene. Najjasnije slike vidim upravo u samoći. U samoći razgovaramo sa sobom SADA, listamo uspomene iz svoga JUČER i sanjamo snove i gradimo planove za svoje SUTRA.
Boje li se ljudi dosade? Što je dosada? O tom osjećaju sam samo čitala…. jer mi nikada nije dosadno. Život je tako brz, društvo oko nas je toliko zahtjevno i traži od nas dio naše energije… svaki trenutak koji dobijemo samo za sebe je neprocjenjivi dar koji možemo iskoristiti na bezbroj načina da budemo sami sa sobom…. da si ugodimo ili pronađemo rješenja za probleme koji nas muče…. da pronađemo mir… da čujemo tišinu koju čuti možemo samo ako stišamo buku u sebi i pobjegnemo od buke koja nas okružuje.
Svi ljudi koji nas okružuju jako su važni… nitko nije više ili manje vrijedan od nas…. ali nitko od njih, ma kako nam bio blizak ne može bolje od naše samoće znati odgovore na pitanja koja traže odgovor.
Ljudi nam u život dolaze i iz njega odlaze. Ostavljaju tragove… lijepe i ružne…. kao što i mi ostavljamo lijepe i ružne tragove u njima. Svi naši odnosi s drugim ljudima su vremenom ograničeni…. jedino koga imamo od prvog do zadnjeg dana našeg života smo mi sami…. i zato mislim da je važno radovati se tom susretu sa samim sobom i osjećati se doma u svojoj samoći. Samoća nam pomaže razumjeti same sebe, a tek onda možemo razumjeti i druge ljude.
Blogeri bojite li se samoće… ili volite samoću?
Post je objavljen 04.07.2010. u 02:23 sati.