Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (66)

Marketing

  • luki 2

    Nakon užurbanog tempa na poslu, samoća mi neizmjerno godi - upravo kako si opisala, daje vremena za razmišljanje, odmor, čitanje....Nikada u životu mi nije bilo dosadno; uvijek se nešto događa - samo treba znati izabrati, posegnuti za tim i - veseliti se....
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    04.07.2010. (08:44)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala na čestitkama na mom blogu! :)))) Vole Te Luki+Goldie

    avatar

    04.07.2010. (08:49)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Lijepo je s vremena na vrijeme biti sam kad imaš obitelj (i tu ne mislim nužno na muža, u mom slučaju radi se o tati i o kćeri). Imam prijatelje, imam puno poznanika, ali da se svaki dan vraćam u praznu kuću, to bi mi bilo jako teško.

    avatar

    04.07.2010. (09:28)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Lipi post :)
    na ovu temu sam jednom pročitala jedan tekst koji me se jako dojmio, pa ako te zanima, evo

    pozdrav :)

    avatar

    04.07.2010. (09:33)    -   -   -   -  

  • Sergej

    @ Samoća nam pomaže razumjeti same sebe, a tek onda možemo razumjeti i druge ljude.
    A tako zapravo nikada nismo sami: u sebi nalazimo druge, u drugima sebe, a treći je ono sto nam je zajednčiko svima.
    Divan post. Svaka ti je riječ zaseban ukras osnovne misli. Ponovno, kao i toliko puta do sada, nesebično razastireš pred čitatelja nisku biserne ogrlice svojih misli. Jednostavno. Jezgrovito. Jasno. Točno, Prekrasno.
    Hvala!

    avatar

    04.07.2010. (09:59)    -   -   -   -  

  • lady flower

    Mislim da danas ima puno samoće, a previše površnih kontakata. I sve je to predimenzionirano - voli samoću, razmišljaj uvijek pozitivno, svi ti recepti za uspješan život, budi ovakav, onakav. Mislim da trebaš biti prirodan i onakav kako ti dođe. I ovi blogovi su nastali kao rezultat neke vrste samoće.

    avatar

    04.07.2010. (10:36)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    meni je jako važno da stalno imam ljude oko sebe, ali ima trenutaka kad mi paše biti sama sa sobom...
    svidja mi se komentar lady flower, uvijek tvrdim da su blogovi neka vrsta psihoterapije za siromašne :)

    avatar

    04.07.2010. (11:56)    -   -   -   -  

  • leklerk

    hm...intrigantno je kako se ova tema nadovezuje na prethodnu :) pa mogu zaključiti: da su ljudi češće bili sami možda nikada ne bi postali usaljeni, hehe :)))))

    avatar

    04.07.2010. (12:31)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @luki2 čitajući te... odavno kužim da nemaš problema s usamljenošću. Volim doći na tvoj blog i vidjeti vedrinu, sadržaj i pozitivan pristup životu i svakoj sitnici u svakom tvom danu. Mnogi i ljubav traže kroz druge ljude... a istina o Ljubavi se pronalazi baš u samoći i tek tamo pronađena oplahuje sve koje srećemo i ljubav drugih, koju nam daju ljepše osjećamo....
    @windfuckersister... upravo u tvom komentaru čitam taj strah... o kojemu govorim.
    Svi se mi volimo družiti s drugim ljudima... svima nam je važno da nas okolina prihvaća.... važna nam je bliskost s obitelji... ali ako ljude oko sebe pretvorimo u rituale i naviku i u masi možemo biti itekako usamljeni. Iz tog našeg straha se često može roditi i posesivnost prema bliskim osobama. To sebi pravdamo kao ljubav prema njima.... a u biti bojimo se samoće... jer na vrijeme nismo sami sa sobom naučili živjeti. Ja sam sigurna da si O.K. osoba i da ti ne mora biti teško čak ako ti život donese dane da se vratiš u praznu kuću. Većini se to desi.... kad djeca odrastu i krenu u svoj život, kad roditelji odu.... Do tada se treba pripremiti da samoća ne bi bila teška... nego da je pretvorimo u trenutke ugode i mira. :)
    @marchelina, hvala ti na pohvali, a i na linku. Tekst sam pročitala u jednom dahu... odličan je. :)
    @Sergej, hvala tebi. :)
    @ruby, nije dobra samo ako ti tako odlučiš. U njoj je susret s Izvorom.... a Izvor je iskonsko Dobro... :)
    @Destination Unknown, sviđa mi se komentar. :) Pa tko na ovom svijetu može bolje od tebe same znati što ti je zabavno i što te veseli?!!! Nitko... jer samu sebe najbolje poznaješ... i možeš si priuštiti baš ono što ti u određenom trenutku odgovara.
    @lady flower, slažem se da danas ima previše ljudi koji se osjećaju usamljeno.... a mislim da je tome razlog upravo površnost... tj. umjetni bijeg od samoće. Ljudi forsiraju masu odnosa da bi se od samoće spasili... a baš kroz njih produbljuju svoju usamljenost.
    Ja nisam psiholog, nisam pripadnik neke sekte ili nešto treće. Ovoj temi nije cilj bilo koga nagovoriti na bilo što.... tek je namjera da mi - obični ljudi porazgovaramo na temu koju svi poznajemo... a ludoj strci možda nemamo vremena o njoj razgovarati.
    Blogovi i općenito komunikacija na netu je samo obilježje vremena u kojemu živimo. Mnogima je i bijeg od samoće. A ja mislim da je prekrasno kad svoje misli koje se roje u samoći podijelimo s mislima drugih ljudi koje se roje u njihovoj samoći... pri tom nam nije važno kako izgledaju, kako se zovu, kakvu odjeću nose, koje su vjere, nacije, boje kože.... važno nam je samo dodirnuti se mislima. Taj odnos i način komunikacije je obogaćen sadržajima iz naše samoće.... Ugodno se osjećam razgovarati s vama na ovu temu. A to valjda znači da samoća nije tako strašna kako često o njoj slušamo... :)

    avatar

    04.07.2010. (13:35)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Kojotica... svaki naš odnos s drugim ljudima je vrsta psihoterapije. Kad si okružena ljudima u realki i pričaš im o svojim problemima ili slušaš njihove probleme... i to je vrsta psihoterapije. Pri tom ne moraš plaćati internet.... znači, još je jeftinije.
    Na net-u bar možeš birati teme i ljude s kojima razgovaraš... dok u realki to ne možeš baš uvijek.... :)
    @jesi ti.... kad malo bolje razmislim... i u toj ludoj trci itekako možemo "oteti" trenutak za sebe... Posebno volim svoje vožnje autom. Gledam kako su vozači nervozni, reže, jure.... a vožnja u kombinaciji s vlastitim mislima može biti veliko opuštanje... no to je samo ako ne dozvolimo drugima da svoju nervozu prenesu na nas. Pa što ako je gužva? Pa što ako moramo čekati?!!!! Da li je sve to vrijedno da si pokvarimo raspoloženje već ranim jutrom ili vračajući se s posla?!!! I mene nervozni vozači ponekad odvuku... toliko su agresivno negativni.... da čovjeka prekinu u vlastitom miru. Svakodnevno treniram mir u vožnji i pokušavam to vrijeme iskoristiti kao jednu vrstu opuštanja.
    Na poslu ne možemo potonuti u samoću kad smo na sastancima, kad nešto dogovaramo sa suradnicima i razgovaramo s ljudima. No ako imamo bar djelić dana kada trebamo odraditi nešto poptuno sami... tada samoća itekako pomaže našoj koncentraciji. Kad nešto radim... potpuno se isključim i usredotočim na posao. U tom trenutku nema razbacanih misli... To je također jedan vid terapije kad imaš nekih problema. To je način da rješavajući neki konkretan zadatak sebe spasiš od svega što te trenutno u životu "šamara", ali i odličan način da taj posao odradiš dobro jer mu se posvetiš potpuno. Kad me u takvim trenucima prekidaju... osjećam se kao kad me netko prekinuo usred ručka... ili nedaj bože nekih još važnijih stvari. U rezultatima rada raznih ljudi itekako vidimo da li se boje samoće ili iz nje crpe snagu. Primjećujem da je danas previše površnosti, previše problema s koncentracijom.... a to se u poslu osjeti i to su redovito oni se panično boje samoće.
    A s lošim rezultatima rađa se novi osjećaj neuspješnosti.... i postaju još usamljeniji i još nezadovoljniji.
    @leklerk , a prethodna se nadovezala na onu prije nje. :) I tako je sa svim temama... sve su u vezi jedna s drugom... jer su sve nastale u samoći... u miru.... :)

    avatar

    04.07.2010. (13:50)    -   -   -   -  

  • mcmlx

    Slažem se . Samoća je i svijest unutrašnjeg odmaka od ljudi i istovremena čežnja za relacijama punim zadovoljstva i smisla. Kad se pravilno koristi uvijek je dobar početak za nešto novo u životu

    avatar

    04.07.2010. (15:29)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala Ti na odgovoru na moj koemntar; potpuno me "čitaš" :)))) Volim kad me netko razumije baš onako, kako to mislim....Lijepooo!!!! Hvala!
    Sandra Kim (davna 86) :)))))) Vole Te Luki+Goldie

    avatar

    04.07.2010. (15:30)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Ne bojim se samoće. Navikla sam na nju.
    Usamljena sam uglavnom onoliko, koliko želim biti.

    avatar

    04.07.2010. (16:29)    -   -   -   -  

  • nanaR

    Eh, biti ponekad sam sa sobom, pa još isključiti sve izvore buke, osluhnuti samo odjeke vlastitih misli - ljekovito. Puno ti, puuuuno pozdrava šaljem s Velike Vode:)

    avatar

    04.07.2010. (16:51)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Ranije kad sam bila okruzena mnostvom ljudi, povremeno sam uzivala malo se osamiti pa u miru i tisini posloziti misli. Sada kad prozivljavam samocu koja nije moj izbor, mislim da je uzasna i da se na nju nikad u potpunosti ne bih navikla. I ne bih to nazvala strahom, prije sveobuhvatnim osjecajem izoliranosti, nepripadanja, tuge...
    Kao sto sam napisala u pjesmi:

    SAMOĆA

    Nikad me tako ne tišti samoća
    k'o blagdanom uveče
    dok toplo svijetle domovi tuđi,
    a rijeka veselih ljudi ulicom teče.

    Ne zastaju koraci pred vratima mojim,
    promiču dalje u brzom hodu,
    a romor kiše samo glas bi tvoj
    mogao pretvoriti u odu.

    Muklo oko mene polaže čama
    u slojeve duboke, tamne sjene
    i tek bi milošću božjom mogao pasti
    trak svjetla u moje zjene.

    avatar

    04.07.2010. (16:53)    -   -   -   -  

  • geomir

    Uvik triba s mirom, bez pretjerivanja dozirati: i društva i samoće!
    Jedno i drugo su neophodni sastojci recepta koji se zove život!

    Odlično razmišljaš, a Marčelin link treba dobro i polako u samoći prožvakati! :-)

    avatar

    04.07.2010. (17:54)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @alo, alo.... smijeh je dobar za zdravlje. :)
    @mcmlx, drago mi je da se razumijemo... :)
    @luki2, pozdrav... :)
    @žubor vode, tako je žuborčice! Treba odagnati strahove i shvatiti da sami možemo promijeniti vlastiti doživljaj određenih situacija.
    @nanaR, drago mi je da si otrgla malo vremena... a znam da si u strci i buci.... i da si došla s nama malo porazgovarati u samoći... o samoći. Veliki pozdrav za tebe... :)

    avatar

    04.07.2010. (18:08)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @morska zvijezdo....
    U životu postoji puno toga na što ne možemo utjecati, a sve ono što ne možemo promijeniti poželjeno je prihvatiti....
    I ja sam izgubila voljenu osobu.... u najškakljivijoj dobi... u pubertetu.
    Osjećala sam se usamljeno, izolirano... čak ostavljeno, izdano. Godinu dana nisam mogla plakati od ljutnje na Boga... Sudbinu... ni sama ne znam na koga sam sve bila ljuta.
    I meni se činilo da su drugi ljudi veseli, bezbrižni, da su svjetla u njihovim domovima toplija i da jače sjaje...
    Moje prijateljice su se imale na koga nasloniti... ja sam bila sama na upisima, nisam imala oca na svom vjenčanju, nije vidio moju djecu... nisam mu se mogla požaliti kada mi je bilo teško, nisam mu se mogla pohvaliti kada sam bila uspješna. Mislila sam da je njegovo fizičko odsustvo najveća nesreća koja me snašla.
    Svojim samosažaljenjem i ljutnjom izazvala sam buku u sebi... i nisam baš odmah razumijela... da ja nisam sama... da je on otišao samo fizički... i da je u svim tim važnim trenucima sreće i tuge bio uz mene... Stalno je bio uz mene... ali ja ga nisam osjetila jer sam dozvolila preveliku buku u sebi. S vremenom sam se malo primirila... stišala i shvatila da je upravo samoća prostor u kojemu ga mogu sresti.
    Prošlo je puno, puno vremena od fizičog rastanka.... Što sam starija sve bolje razumijem sve te poruke koje su kroz uspomene u meni zapisane... Osjećam njegov miris.... vidim izraze lica... čujem meke promjene u glasu kad mi bez riječi govori.
    I danas mi je žao što se nismo imali priliku duže družiti u materijalnom obliku.... ali zahvalna sam (ne znam kome) što sam imala priliku i na to kratko druženje... čak i na tom gubitku... jer me on nije ubio... nego me ojačao.
    I nije on jedini koga srećem u svojoj samoći.... puno je tu dragih ljudi koji su mi puno značili, a više ih nema... Upravo zbog tih susreta je samoća nježno lijepa... :)
    I da.... tuga je emocija koju nam je veliki kreator igre - zvane život dao da nam olakša. Ona izaziva suze... a suze čiste dušu i daju poseban sjaj očima.... Suze često mogu isprati buku... i otvoriti nas da osjetimo što je doista važno.
    Pjesma ti je lijepa... kao i sve tvoje pjesme....
    Pišući ovaj komentar.... stalno mi se glavom vrti jedna pjesma... pa ću s njom završiti...
    IGRA BEZ GRANICA

    @geomire... u pravu si. Sve je dobro kad ima mjeru.... :)
    Svakako pročitaj tekst koji je ponudila marchelina. Odličan je! Pozdrav... :)

    avatar

    04.07.2010. (18:34)    -   -   -   -  

  • triesduja

    Jako dobra tema!
    Ljudi se boje osamljenosti, boje se da ne ostanu sami...jer ljudi su društvena bića, a procesom socijalizacije dolazi se do samog razvoja kulture, kulturalnih promjena isl.
    A biti malo sam, u samoći, sam u svome društvu, svakako dobro dođe svakom pojedincu da sredi svoje misli, dojmove, poimnja, da na trenutak porazmisli o svojim osjećajima...

    A ja se ispričavam zbog dugog nejavljanja. Iako sam od početka svog književnog stvaralaštva - svog prvog izdanog romana dijelila sve s frendovima s bloga, bez kojeg nisam mogla ni dana...Odmakla sam se. Bilo je teško na početku jer bila sam pomalo i ovisna o blogu...No uspjela sam oduprijeti se toj ovisnosti...Pa možda čak i previše. Jer na blogu me više nema tako često... :( šmrc! Ali svraćat ću opet. Obećajem. Blog je ipak bio sa mnom na samome početku...
    I za one koji su me od početka pratili, u novom postu ostavljam pregled svog dosadašnjeg rada... Kratko i u slikama.

    avatar

    04.07.2010. (19:20)    -   -   -   -  

  • ero

    Ima jedan svijet

    Evo nisi lina ...evo novog teksta.

    Samoća....hm nešto o čemu se razmišlja nakon neke dobne granice....nešto od čega je ljudi strah. Čovik je druželjubivo čeljade pa samoća pari ka poremećaj....ka izoliranost od normalnog ....od plemena...bar u primitivnim društvima. A u današnjem užurbanom i prenatrpanom životu, koji je dodatno opterećen tehničkim čandrljinama (naročito mobitel ubija intimnost) mislim da je povremena samoća neohodan ispušni ventil od ovog modernog ludila.
    Opet s drugu stranu je to osobna stvar svakog pojedinca...jer se neki baš dobro osjećaju sami sa sobom a neki ne mogu izdržat sat vrimena da ne proćakulaju...hm definitivno bolje uživat u svom društvu neg se patit s nekim čovječijim jedinkama...jer svoje misli možeš bacat kud ti volja al zamisli ak te uhvati Brajo u nekom skučenom prostoru iz koga ne mereš pobić ...pa krene s onom pričom koju si sluša prije godinu dana, prije misec dana, juče, a koju ćeš slušat i sutra: "Brajo, balvani...." (Brajo ima pilanu).

    Evo samoća me ne bi uznemirilla, al da me neko zatvori s Brajom deset sati, samoubija bi tupim žiletom.

    avatar

    04.07.2010. (20:02)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...na kraju krajeva, uvijek smo sami sa sobom, htjeli ne htjeli :)... pozdrav...

    avatar

    04.07.2010. (20:11)    -   -   -   -  

  • ivan

    Ja recimo volim samocu i osamljenost. Sanjarenje, razmisljanje o raznim stvarima, osjecaji tuge, radosti, bijesa, srece, nema tabua i ogranicenja, misli sto god zelis... sve to volim. Nekako sam cijeli zivot bjezao od drustva i uvijek sam se najbolje osjecao sam. Iako moja okolina na to jos uvijek ne gleda blagonaklono, ne zelim se odreci toga. Zbilja ne mogu shvatiti kako se netko boji samoce i usamljenosti, to bi bilo kao da se bojis sam sebe. Moje misli i osjecaji su zadnje cega se trebam bojati.

    avatar

    04.07.2010. (20:42)    -   -   -   -  

  • Baba iz bureta

    Često, gotovo stalno sam sama, ali nisam usamljena...
    Biti sam je stanje duha i tijela, usamljenost...osjećaj da nešto nedostaje..
    najbolje je opisano u citatu koji slijedi:
    Irving Stone
    "Nikad nisam manje sam, nego kad sam sam."

    avatar

    04.07.2010. (21:08)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @triesduja... čestitam ti na uspjehu. Najveća čarolija blogosvijeta je upravo u tome što nema obaveze i prisile. Kad imaš potrebu odmaknuti se... odmakneš se... i uvijek se možeš vratiti.
    Drž´se i samo hrabro i uporno naprijed!
    @ero... i meni se često desi takav skućeni prostor i uloga slušatelja.... Tada mi dođe da vrištim.... :))))))) Ali to ide u paketu sa životom u zajednici s drugim ljudima. Ipak je puno više onih koji su ugodno društvo i koji nam uljepšaju svaki dan. :)
    @Smisleni... upravo tako.... to je društvo koje ne možemo izbjeći... zato je poželjno biti dobar sa samim sobom. :)))))
    @ivane... lijepo si to napisao. :) Nema veze što okolina misli..... Pravo na povremenu izolaciju ima svatko... time ne ugrožavamo druge ljude i nemaju razloga za protest.
    @ribailav, hvala ti što si lijepim komentarom i citatom pridonijela ovoj temi. :)

    avatar

    04.07.2010. (21:26)    -   -   -   -  

  • mina

    osječam se jednako dobro u svojoj samoći kao i u društvu..
    ono što me zapravo oduvijek čudilo a i ti to spominješ je činjenica da postoji toliko ljudi kojima je dosadno.to nikada nisam mogla pojmiti. meni je dan naprosto prekratak za sve što bi htjela činiti i čemu se posvetiti.

    avatar

    04.07.2010. (21:48)    -   -   -   -  

učitavam...