Odgovornost

08.11.2009.

Prošla tema je izazvala veliki interes. U našim raspravama pridružio nam se bloger Voyager (u daljnjem tekstu: Vojko) pa ga ovom prilikom pozdravljam i želim mu dobrodošlicu.
Otvorili smo mnoge teme. Naš novi bloger je u raspravi prepoznao nešto licemjerja, laganja i drugih loših osobina… ali ipak moram naglasiti da se rasprava odvijala na jednom prihvatljivom nivou, na èemu se svim sudionicima zahvaljujem.
Pred kraj prošle teme pokušali smo odgovoriti na pitanje zašto je u zemlji s toliko velikim brojem formalnih vjernika, meðu svim krizama koje nas potresaju, prisutna i kriza morala?
Vojko smatra da njegovi sugovornici nisu razumjeli Isusove poruke, ali isto tako tvrdi za formalne vjernike: „Mnogi i ne znaju što vjeruju tj što njihova vjera govori.“
I meni se tu sada opet nameæe pitanje: Zašto ne znaju u što vjeruju?
Mislim da to njihovo „neznanje“ i izgubljenost nisu sluèajni…. te sam duboko uvjerena da Crkva snosi veliku odgovornost zbog takvog stanja. Ako neka religija ima toliko vremena i toliko veliki broj onih koji joj pripadaju sada snosi odgovornost za krizu morala.
Ne pripadam nijednoj religiji. Isus za mene nije Bog, nego je pozitivna povijesna liènost.
Sa zanimanjem èitam poruke koje nam je ostavio. U svim tim porukama nisam nikada pronašla nijednu rijeè kojoj bih se imala potrebu usprotiviti, ali èesto mi je razum zvonio na uzbunu kad su mi drugi pokušali, na neki svoj naèin objasniti iste te poruke.
Sjeæam se jedne lekcije iz najnižih razreda osnovne škole, a ona se zvala „Razumijem što èitam!“ Danas sam svjesna važnosti te lekcije.
Èesto nisam sigurna da li doista proèitano razumijemo na razlièite naèine ili ono što smo razumjeli zloupotrebljavamo kroz moguænost razlièitih interpretacija?
Sada æu objasniti kako ja razumijem Isusove poruke.
Poziva nas na LJUBAV, JEDNAKOST, a najvažnija poruka meðu svim njegovim porukama je poziv na ODGOVORNOST!
Današnja kriza morala se oèituje u nespremnosti pojedinca da preuzme odgovornost za svoja ponašanja, ali i odgovornost za ukupno društveno djelovanje.
Ljudi èesto zanemaruju odgovornost pod parolom slobode… i tu je zamka. Slobodan je po mom mišljenju onaj koji je odgovoran!
Ljudi se vole „osloboditi“ odgovornosti i ne razumiju da „osloboditi“ ne znaèi spoznati slobodu, tj. osjetiti se slobodno.
Pokušat æu plastiènim primjerima objasniti bijeg od osobne i ukupne odgovornosti.
Nedavno sam na jednom forumu pronašla temu koju su postavili jedan muškarac i njegova nova žena. Traže savjet od forumaša na koji naèin bi on izbjegao plaæanje alimentacije.
Èovjek je nakon niza životnih odluka odluèio biti slobodan i slobodnom voljom je odluèio da ima pravo na novi poèetak. Ali vrlo brzo je shvatio da nema novih poèetaka i bijeg od obaveza ne znaèi slobodu… nego znaèi još veæe probleme, a koji su prouzrokovani iskljuèivo njegovim bijegom od odgovornosti. Sigurna sam da svi mi znamo bezbroj ovakvih prièa koje nas uèe da neodgovorno ponašanje pojedinca ne znaèi slobodu, nego za sobom ostavlja mnoge ranjenike, njih same ranjava, a na koncu èini i društvenu štetu.
Ono što smatram pod ukupnom odgovornošæu je kad nismo svjesni koliko je svatko od nas bitna kap u slapu zvanom Hrvatska.
Prvo smo imali društveno vlasništvo, pa sad imamo državno vlasništvo…. i sve to ne doživljavamo svojim, ne gospodarimo tim vlasništvom kao svojim.
Naša ukupna neodgovornost se oèituje u slabom izlasku na izbore, u odnosu prema radu, te u našem odnosu prema svim lošim pojavama u društvu (kriminal, korupcija, nepotizam itd.).
Lakše je na dan izbora ostati doma… nas se to ne tièe…. mnogi tvrde da se glasanjem ionako ništa neæe i ne može promijeniti…. i baš zbog toga se i ne mijenja.
Eh… kad bi svaki pojedinac, sam sebi priznao koliko je sati svog radnog dana proveo radeæi… i to radeæi onako treba…. mislim da bi mnogi iznenadili sami sebe. I ne samo da ih to ne brine, nego smatraju odliènim što za vrijeme radnog vremena stignu lutati van poduzeæa, satima surfati, privatno razgovarati… jer eto… „oslobodili“ su vrijeme za svoje osobne potrebe… a i ne kuže da u takvim ponašanjima ne spava sloboda… nego okrutna zamka koja kad-tad stiže na naplatu… kako pojedincu, tako i društvu u cjelini.
Ljudi puno svog vremena posveæuju nastojanjima da se ogrebu u zajednièkoj kasi za neke svoje osobne koristi ili koristi nekih manjih grupa u kojima i sam ima interesa. Zajednièku kasu gledaju kao kravu muzaru, kao nešto što treba oèerupati što prije… jer ako se ne ogrebemo mi, ogrebat æe se netko drugi. Ljudi se neodgovorno ponašanju prema vlastitim blagajnama, pa kako bi onda razumjeli ovu zajednièku?!!!!
Ne kuže da lopovi kradu i njihovo…. jer kradu iz zajednièke kase. Sve su spremniji tolerirati i razumjeti neodgovornost drugih, radi svih svojih osobnih neodgovornosti.
Sveprisutan je strah i intelektualna lijenost. Strašno volimo „oèeve domovine“, autoritete koji nam propisuju pravi put. Volimo se svrstavati u religije, politièke stranke, udruge i tada smo se riješili svoje odgovornosti…. poput nestašne djece možemo muljati, markirati, mažnjavati lovu i priuštiti si razne nestašluke… mislimo da smo tako svoju odgovornost prenijeli na nekog drugog.
Takvi kakvi jesmo jako odgovaramo svima… i vlasti i Crkvi. Njihova moæ se temelji na našim sitnim grijehovima i na našoj neodgovornosti.
Mi ne smijemo misliti, prigovarati i puno pitati… jer bi nas tada netko mogao priupitati kada smo došli na posao, koliko smo doista radili, da li smo se negdje ogrebali mimo propisa itd… itd…. To je trgovina u kojoj smo mi prodali svoju slobodu, misleæi da smo kupcu uvalili odgovornost.
Vojko objašnjava uèenje Crkve: „Istoèni grijeh je onaj sa kojim se svi raðamo a posljedica je grijeha prvih ljudi. Ta narav je naša sklonost grijehu. Mi se krštenjem èistimo ali ostaju posljedice zato smo ponekad takvi da nam je ljepše èiniti zlo nego dobro ;)“
Ako ovu reèenicu doživimo kao simbol poruku… tada je ja èitam na naèin:
U ovoj krizi morala DANAS mi odgajamo djecu, koja u buduæe vrijeme kreæu s našim lošim navikama. Postoje loše navike naših predaka, koje smo mi usvojili.
Tog grijeha loših navika nas ne može osloboditi sveæenik (kao predstavnik religije) krštenjem… to je tek ritual… nastojanje roditelja da djetetu osiguraju religiju u kojoj bi trebalo dobiti pomoæ kako bi se riješilo svih loših navika predaka… u kojoj bi se trebalo duhovno razvijati. Želim vjerovati da roditelji iz tog razloga krste svoju djecu.
No na žalost mnogi su uvjereni da su dijete tim èinom „oèistili“ i ne kuže da su upravo oni ti koji æe im loše navike prenijeti, kasnije u svojoj religiji usvajaju neka druga „znanja“… a jedno od njih je da je dovoljno doæi na ispovijed, izmoliti pokoru i sve im je oprošteno.
Opravdanje grijeha je zamka – to ne znaèi razumijevanje i ljubav, nego znaèi svrstavanje na stranu zla i uèi da je neodgovornost nešto prihvatljivo.
Uh… koja li je to zamka…. i obezvrjeðivanje odgovornosti na koju Isus poziva.
Odgovornost se pere raznim ritualima…. a temeljnu Isusovu poruku veæina ne razumije…. kako i sam Vojko priznaje.
Zašto vjernici ne razumiju? Pa valjda im netko nije dobro objasnio. Možda je jezik previše uèen, prekompliciran ili neprilagoðen vremenu… možda moralni uzori i nisu onakvi kakvi bi morali biti i svojim primjerom pokazati što znaèi moralno živjeti. U svakom sluèaju za stanje morala u zemlji koja ima 90% vjernika ne može biti odgovoran netko treæi… odgovorni smo svi pojedinaèno, ali najviše su odgovorni oni koji su za moral zaduženi, a to je na prvom mjestu Crkva!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)