Pregled posta

Odgovornost

Prošla tema je izazvala veliki interes. U našim raspravama pridružio nam se bloger Voyager (u daljnjem tekstu: Vojko) pa ga ovom prilikom pozdravljam i želim mu dobrodošlicu.
Otvorili smo mnoge teme. Naš novi bloger je u raspravi prepoznao nešto licemjerja, laganja i drugih loših osobina… ali ipak moram naglasiti da se rasprava odvijala na jednom prihvatljivom nivou, na čemu se svim sudionicima zahvaljujem.
Pred kraj prošle teme pokušali smo odgovoriti na pitanje zašto je u zemlji s toliko velikim brojem formalnih vjernika, među svim krizama koje nas potresaju, prisutna i kriza morala?
Vojko smatra da njegovi sugovornici nisu razumjeli Isusove poruke, ali isto tako tvrdi za formalne vjernike: „Mnogi i ne znaju što vjeruju tj što njihova vjera govori.“
I meni se tu sada opet nameće pitanje: Zašto ne znaju u što vjeruju?
Mislim da to njihovo „neznanje“ i izgubljenost nisu slučajni…. te sam duboko uvjerena da Crkva snosi veliku odgovornost zbog takvog stanja. Ako neka religija ima toliko vremena i toliko veliki broj onih koji joj pripadaju sada snosi odgovornost za krizu morala.
Ne pripadam nijednoj religiji. Isus za mene nije Bog, nego je pozitivna povijesna ličnost.
Sa zanimanjem čitam poruke koje nam je ostavio. U svim tim porukama nisam nikada pronašla nijednu riječ kojoj bih se imala potrebu usprotiviti, ali često mi je razum zvonio na uzbunu kad su mi drugi pokušali, na neki svoj način objasniti iste te poruke.
Sjećam se jedne lekcije iz najnižih razreda osnovne škole, a ona se zvala „Razumijem što čitam!“ Danas sam svjesna važnosti te lekcije.
Često nisam sigurna da li doista pročitano razumijemo na različite načine ili ono što smo razumjeli zloupotrebljavamo kroz mogućnost različitih interpretacija?
Sada ću objasniti kako ja razumijem Isusove poruke.
Poziva nas na LJUBAV, JEDNAKOST, a najvažnija poruka među svim njegovim porukama je poziv na ODGOVORNOST!
Današnja kriza morala se očituje u nespremnosti pojedinca da preuzme odgovornost za svoja ponašanja, ali i odgovornost za ukupno društveno djelovanje.
Ljudi često zanemaruju odgovornost pod parolom slobode… i tu je zamka. Slobodan je po mom mišljenju onaj koji je odgovoran!
Ljudi se vole „osloboditi“ odgovornosti i ne razumiju da „osloboditi“ ne znači spoznati slobodu, tj. osjetiti se slobodno.
Pokušat ću plastičnim primjerima objasniti bijeg od osobne i ukupne odgovornosti.
Nedavno sam na jednom forumu pronašla temu koju su postavili jedan muškarac i njegova nova žena. Traže savjet od forumaša na koji način bi on izbjegao plaćanje alimentacije.
Čovjek je nakon niza životnih odluka odlučio biti slobodan i slobodnom voljom je odlučio da ima pravo na novi početak. Ali vrlo brzo je shvatio da nema novih početaka i bijeg od obaveza ne znači slobodu… nego znači još veće probleme, a koji su prouzrokovani isključivo njegovim bijegom od odgovornosti. Sigurna sam da svi mi znamo bezbroj ovakvih priča koje nas uče da neodgovorno ponašanje pojedinca ne znači slobodu, nego za sobom ostavlja mnoge ranjenike, njih same ranjava, a na koncu čini i društvenu štetu.
Ono što smatram pod ukupnom odgovornošću je kad nismo svjesni koliko je svatko od nas bitna kap u slapu zvanom Hrvatska.
Prvo smo imali društveno vlasništvo, pa sad imamo državno vlasništvo…. i sve to ne doživljavamo svojim, ne gospodarimo tim vlasništvom kao svojim.
Naša ukupna neodgovornost se očituje u slabom izlasku na izbore, u odnosu prema radu, te u našem odnosu prema svim lošim pojavama u društvu (kriminal, korupcija, nepotizam itd.).
Lakše je na dan izbora ostati doma… nas se to ne tiče…. mnogi tvrde da se glasanjem ionako ništa neće i ne može promijeniti…. i baš zbog toga se i ne mijenja.
Eh… kad bi svaki pojedinac, sam sebi priznao koliko je sati svog radnog dana proveo radeći… i to radeći onako treba…. mislim da bi mnogi iznenadili sami sebe. I ne samo da ih to ne brine, nego smatraju odličnim što za vrijeme radnog vremena stignu lutati van poduzeća, satima surfati, privatno razgovarati… jer eto… „oslobodili“ su vrijeme za svoje osobne potrebe… a i ne kuže da u takvim ponašanjima ne spava sloboda… nego okrutna zamka koja kad-tad stiže na naplatu… kako pojedincu, tako i društvu u cjelini.
Ljudi puno svog vremena posvećuju nastojanjima da se ogrebu u zajedničkoj kasi za neke svoje osobne koristi ili koristi nekih manjih grupa u kojima i sam ima interesa. Zajedničku kasu gledaju kao kravu muzaru, kao nešto što treba očerupati što prije… jer ako se ne ogrebemo mi, ogrebat će se netko drugi. Ljudi se neodgovorno ponašanju prema vlastitim blagajnama, pa kako bi onda razumjeli ovu zajedničku?!!!!
Ne kuže da lopovi kradu i njihovo…. jer kradu iz zajedničke kase. Sve su spremniji tolerirati i razumjeti neodgovornost drugih, radi svih svojih osobnih neodgovornosti.
Sveprisutan je strah i intelektualna lijenost. Strašno volimo „očeve domovine“, autoritete koji nam propisuju pravi put. Volimo se svrstavati u religije, političke stranke, udruge i tada smo se riješili svoje odgovornosti…. poput nestašne djece možemo muljati, markirati, mažnjavati lovu i priuštiti si razne nestašluke… mislimo da smo tako svoju odgovornost prenijeli na nekog drugog.
Takvi kakvi jesmo jako odgovaramo svima… i vlasti i Crkvi. Njihova moć se temelji na našim sitnim grijehovima i na našoj neodgovornosti.
Mi ne smijemo misliti, prigovarati i puno pitati… jer bi nas tada netko mogao priupitati kada smo došli na posao, koliko smo doista radili, da li smo se negdje ogrebali mimo propisa itd… itd…. To je trgovina u kojoj smo mi prodali svoju slobodu, misleći da smo kupcu uvalili odgovornost.
Vojko objašnjava učenje Crkve: „Istočni grijeh je onaj sa kojim se svi rađamo a posljedica je grijeha prvih ljudi. Ta narav je naša sklonost grijehu. Mi se krštenjem čistimo ali ostaju posljedice zato smo ponekad takvi da nam je ljepše činiti zlo nego dobro ;)“
Ako ovu rečenicu doživimo kao simbol poruku… tada je ja čitam na način:
U ovoj krizi morala DANAS mi odgajamo djecu, koja u buduće vrijeme kreću s našim lošim navikama. Postoje loše navike naših predaka, koje smo mi usvojili.
Tog grijeha loših navika nas ne može osloboditi svećenik (kao predstavnik religije) krštenjem… to je tek ritual… nastojanje roditelja da djetetu osiguraju religiju u kojoj bi trebalo dobiti pomoć kako bi se riješilo svih loših navika predaka… u kojoj bi se trebalo duhovno razvijati. Želim vjerovati da roditelji iz tog razloga krste svoju djecu.
No na žalost mnogi su uvjereni da su dijete tim činom „očistili“ i ne kuže da su upravo oni ti koji će im loše navike prenijeti, kasnije u svojoj religiji usvajaju neka druga „znanja“… a jedno od njih je da je dovoljno doći na ispovijed, izmoliti pokoru i sve im je oprošteno.
Opravdanje grijeha je zamka – to ne znači razumijevanje i ljubav, nego znači svrstavanje na stranu zla i uči da je neodgovornost nešto prihvatljivo.
Uh… koja li je to zamka…. i obezvrjeđivanje odgovornosti na koju Isus poziva.
Odgovornost se pere raznim ritualima…. a temeljnu Isusovu poruku većina ne razumije…. kako i sam Vojko priznaje.
Zašto vjernici ne razumiju? Pa valjda im netko nije dobro objasnio. Možda je jezik previše učen, prekompliciran ili neprilagođen vremenu… možda moralni uzori i nisu onakvi kakvi bi morali biti i svojim primjerom pokazati što znači moralno živjeti. U svakom slučaju za stanje morala u zemlji koja ima 90% vjernika ne može biti odgovoran netko treći… odgovorni smo svi pojedinačno, ali najviše su odgovorni oni koji su za moral zaduženi, a to je na prvom mjestu Crkva!


Post je objavljen 08.11.2009. u 13:38 sati.