Dijagnoza: "Moralno ludilo"

07.02.2009.

Juèer sam proèitala èlanak u kojemu šef Psihijatrijske bolnice Vrapèe Vlado Jukiæ objašnjava
pojam "MORAL INSANITY".
Radi se o psihièkom oboljenju koje ne prihvaæa konvencionalna psihijatrija.
"Ovo oboljenje predstavlja se na naèin da neki ljudi nemaju razvijen osjeæaj etiènosti, na isti naèin na koji su neki ljudi daltonisti pa nemaju sposobnost da bi vidjeli boje", kaže Jukiæ,
"Karakteristika osoba koje pate od takvog poremeæaja liènosti je da su asocijalne i antisocijalne, te da iz vlastitog iskustva ne mogu nauèiti ništa. Iako, primjerice, danas budu uhvaæene u kaznenom djelu, sutra æe na identièan naèin zadovoljavati svoju potrebu i razmišljati da ih se ne može uhvatiti"
Dalje navodi da se radi o ljudima koji mogu biti vrlo inteligentni, ali su bezobzirni, sebièni i kada nisu sami u stanju ostvariti svoje ciljeve – to oèekuju od drugih.
Nikada do sada nisam èula za ovu dijagnozu…. i sada je ostalo puno toga što me dodatno zanima…. ali ipak sam temeljem ovih objašnjenja došla do nekih zakljuèaka.
Svi mi poznajemo dosta ljudi iz svoje okoline koji nisu moralni…. i kod kojih mnogobrojne mane zasjenjuju malobrojne vrline. No… prije par godina došla sam u dodir s osobom… koju nisam mogla izbjegavati jer se nismo same izabrale… nego su nas neki širi interesi spojili.
U periodu koji smo provele zajedno dešavale su strašne stvari. U prvim mjesecima sam šutjela…. na poèetku tog poznanstva i suradnje èak sam se èesto i smijala, jer sam si neobièno ponašanje objašnjavala kao èudan oblik duhovitosti. Tada mi je prestalo biti smiješno…. doživljavala sam situacije za koje sam bila uvjerena da su moguæe samo u jeftinim španjolskim sapunicama. Tada su se poèele dešavati opasne stvari… ne samo moralno opasne… nego ih èak i propisi tretiraju kao takve. Tada sam poèela glasno protestirati.
Neprestano sam pokušavala razumjeti… pronaæi svoju krivnju u tim èudnim odnosima. Teško je ljudima koji nisu prisutni objasniti sve što sam proživljavala… jer radi se o takvim bedastoæama, nelogiènostima i niskim postupcima o kojima je sramotno èak i glasno razgovarati s civiliziranim ljudima. A kada ste svakodnevno izloženi svemu tome osjeæate da æe vas netko povuæi u neku svoju dimenziju nenormalnog ponašanja…. neprestano se branite, postajete optereæeni, sumnjièavi i osjeæate da polako ludite. Sve do sinoæ mi nije bilo jasno da li se radi o psihièkoj bolesti, tek o strašnoj zapuštenosti u odgoju ili mnogobrojnim manama koje su pojele vrline i pretvorile osobu u hodajuæe zlo. Slutila sam da je bolest… a sada sam sigurna da je bolest. No taj je problem odavno iza mene…. ali ipak me škaklja ova dijagnoza.
Cijeli život radim s ljudima… i doista sam se nagledala i naslušala svega. Od sveg tog šarenila samo jednu osobu mogu u potpunosti prepoznati u opisu ove bolesti.
No…. mene zanima kako ta bolest nastaje? Ja kroz ovu dijagnozu prepoznajem bolest koja zahvaæa cijelo društvo.
Nisu li svi oni koji su ogrezli u kriminalu, korupciji i svim vrstama zla koja razjedaju ovo društvo – moralno ludi? Nisu li svi oni koji èine društvenu štetu i misle samo na svoju osobnu korist – moralno ludi? Oni su toliko sebièni i agresivni pa sve one koji podsjeæaju na moral proglašavaju ludima i uništavaju ih da bi ne bi smetali u ostvarenju zlih ciljeva.
Da li nekome moralno ludilo može umanjiti kaznu i uzeti mu se kao olakotna okolnost?
Ako oni nisu u stanju raspoznati dobro od zla… kao što daltonist ne vidi sve boje… tada svakako ne mogu odgovarati za svoje postupke. Ali što uopæe takvi ljudi rade u poduzeæima, kako mogu šetati slobodno ulicama i ugrožavati druge ljude?
I sama imam jedan nedostatak… koji sam veæ prièala Mladenu na njegovom blogu.
Ne posjedujem dubinski vid. To nisam znala godinama. U mladosti mi se desilo da sam s onim èudnim naoèalama išla gledati 3D film „Ralje“ i nije me se baš dojmilo. No tada mi se desilo još nešto puno èudnije. Na ZV je bio neki strani lunapark. Postavili su okruglu kupolu u kojoj su prikazivali film jureæeg vlaka. Ušla sam s klincem unutra i poèela gledati film.
Svi smo na poèetku filma stajali. Vidjela sam vlak….. koji je jurio prema nama… i to je bilo sve što sam vidjela. Ljudi su oko mene vrištali, neki su èak padali na pod ili se dobrovoljno spuštali. Oèito im se dešavalo nešto stravièno. Ja sam bila van sebe zbog njihovog ponašanja jer si ga nisam mogla protumaèiti. Tek mi je kasnije okulistica objasnila da ne posjedujem dubinski vid. Ja vidim odlièno… ali oèito ne vidim baš sve isto kao što vidite svi vi koji ga posjedujete. To je moj feler…. s kojim æu živjeti dok sam živa.
Ako je kod ljudi s moralnim ludilom isto tako... ako naprosto ne poznaju granicu izmeðu dobra i zla… tada je to puno opasnije. Jer daltonist, ili ja bez dubinskog vida ne ugrožavamo svoju okolinu, ali ljudi s moralnim ludilom je itekako ugrožavaju. Pa ne bi li ih tada trebalo prepoznati na vrijeme i za njih se pobrinuti?
Mnogi ljudi ne posjeæuju redovito lijeènike, ali svi kroz život idemo na sistematske preglede…. za vrijeme školovanja, prilikom zapošljavanja i tijekom rada. Zar je tako teško prepoznati ovu bolest? Kad netko ne vidi granicu izmeðu dobra i zla… pa to se mora vidjeti u obitelji, u školi, u poduzeæu. Obitelj oèito zataškava, u školi se provlaèe ili možda budu izbaèeni na cestu, u poduzeæu funkcioniraju dok svima ne prekipi pa opet završe na cesti. To nije odgovorno ponašanje društva. Jer tada se problemi rješavaju lokalno…. ali imamo hodajuæe bombe koje predstavljaju opasnost za cijelo društvo.
S ovom dijagnozom su oèito upoznati ljudi iz struke…. ali ja se ne sjeæam da sam baš èesto imala prilike èitati o tom problemu. Ne bi li o tome trebalo više govoriti i pisati?
Kako ta bolest nastaje? Da li se èovjek s njom raða ili mu se granica dobra i zla zagubi putem? Kako im možemo pomoæi? Kako sebi možemo pomoæi da ne postanemo žrtve za koje neæe biti nitko odgovoran… jer netko nije znao što èini?
Blogeri, da li ste do sada èuli o ovoj bolesti… znate li nešto više o njoj?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)