Karizma
26.11.2008.
Neki dan sam s jednim kolegom razgovarala o karizmi….pa u ozračju tog dijaloga ovih dana gledam naše političare, ljude u mom poduzeću i šire pa pokušavam dokučiti u čemu je nečija magnetičnost ili odbojnost.
Riječ karizma dolazi od grčke riječi khárisma što doslovno znači milost, nezasluženi dar te se počela rabiti u teološkim spisima.
Tim prvenstveno mislimo na sposobnost okupljanja i vođenja ljudi te moć utjecanja na druge.
Svakako se radi o čaroliji koju neki ljudi imaju, a drugi ne. No ipak mislim da se ne radi o nezasluženom daru….jer postoje i vjerovanja da su naši životi kojih smo svjesni – samo životi u nizu… i da u ovom životu uživamo nagrade i kazne iz prošlih života. Ovo ne ističem kao svoje vjerovanje….nego da bih istakla različitosti u vjerovanjima… pa tako i u tumačenju ovog pojma.
Walter Semkiw, se dugi niz godina bavi istraživanjem reinkarnacije i smatra se najvećim svjetskim stručnjakom na tom području. Nedavno je objavio da je Barack Obama u prošlom životu bio Lyman Trumbull!
Trumbull je bio veliki borac za prava afroamerikanaca i jedan od autora glasovitog Trinaestog amandmana kojim je 1865. ukinuto ropstvo.
Obojica su završila pravo, a Trumbull je bio sjajan govornik baš što je to i novi američki predsjednik. Veže ih i podatak da su obojica služili kao senatori savezne države Illinois.
Trumbull je bio jedan od najbližih suradnika predsjednika Abrahama Lincolna, koji je na mjesto prvog čovjeka SAD-a došao kao senator Illinoisa.
No sada je nebitno radi li se o zasluženoj ili nezasluženoj osobini… jer svi mi prepoznajemo ljude s karizmom.
Takvi ljudi su obično odlični govornici. U sebi imaju neki magnet koji privlači istomišljenike, ali i neistomišljenici na njih reagiraju žešče no na neistomišljenike koji nisu tako magnetični.
Čitam ovih dana neke članke iz moderne psihologije gdje uvjeravaju mlade menadžere kako se karizma može naučiti. Mislim da varaju narod. To imaš ili nemaš. Poznajem mnoge vrlo obrazovane, stručne i dobre ljude… ali oni naprosto nemaju to nešto. Osobno postižu rezultate, vrlo su ugodne osobe… ali nemaju tu moć. Možemo učiti govoriti, možemo učiti trikove komunikacije, psihologiju i sva ostala čudesa… ali uvijek i baš uvijek se prepoznaje da je to naučeno. Svi mi imamo senzore kojima prepoznajemo magnetične ljude.
Osobno mislim da je najveća tajna u tome da li netko govori ono u što čvrsto vjeruje… ili pak govori ono što mu trenutna politika nalaže... a osobno nije siguran da je to njegovo mišljenje.
Ovih dana možemo čuti naše političare koji daju teške izjave… pa sljedeći dan tvrde da oni to nisu rekli… a išli su uživo i dobro smo ih čuli. Ili pak više nisu sigurni, povlače svoje odluke.
Djeluju neuvjerljivo, trtljavo i upravo takvo ponašanje straši narod i širi paniku.
Oni na najvišim pozicijama u državi su nešto poput roditelja u obitelji. Pokušajte zamisliti da se roditelji tako ponašaju. Danas vam kažu da ne možete van jer ste u kazni zbog loše ocjene, a sutra tvrde da oni to nisu rekli i da slobodno izađete ako želite. Ili zamislite oca koji djeci objavi da se obitelj nalazi u teškoj financijskoj krizi….da je obitelj u banani… visi o niti.
Mudar roditelj će zaštititi djecu od takvih briga….može obazrivo zatražiti da se uvede štednja, da se promijene navike… radi nekih zajedničkih ciljeva… ali sasvim sigurno nije pametno prestrašiti djecu, nabijati im komplekse i na njihova pleća svaljivati brige koje ona ne mogu riješiti. Njih je ovaj narod izabrao. Njihov posao je rješavanje problema.
Sjetimo se Vlade Gotovca. Jeste li ga ikada čuli da je nešto rekao, a sutra porekao? Jeste li ikada imali dojam da nije siguran u ono što priča? Govorio je uvijek iz dubine svog srca.
Takve osobe poštujemo pa čak ako govore mišljenje koje nije istovjetno našem. Takve osobe nas navode da preispitamo vlastito mišljenje.
Sljedeće godine biramo predsjednika. Na prošlim izborima za predsjednika nisam sudjelovala.
Nebrojeno puta sam naglasila kako mislim da je strašno važno izlaziti na izbore… no ja nisam izašla… jer nisam htjela birati manje lošeg kandidata, na to važno mjesto. Još uvijek ne znam tko su kandidati za budućeg predsjednika… no bojim se da moji senzori ne čitaju moj izlazak na biralište. Hrvatskoj je u ovoj situaciji potreban čarobnjak. Jesam li previše izbirljiva? Ili je naša politička scena bez boje, okusa i mirisa?
Ispričat ću vam priču. Mislim da sam je već pričala. Nema veze. I meni je moj djed prepričavao iste priče po desetak puta….
Prema jednoj afričkoj legendi, neki stari poglavica želio je iskušati mudrost mladića kojeg je odabrao za svog nasljednika na mjestu plemenskog vođe. Stoga ga je zamolio da mu priredi dva jela. U prvom su se trebali naći svi najbolji sastojci koje život nudi; u drugom najgori.
Dogovorenog dana poglavica je sjeo kako bi pojeo prvo jelo. Pred njim se tako našao slasno pripremljen kravlji jezik s povrćem. Poglavica je bio oduševljen jelom, a kad je završio, upitao je mladića zašto je odabrao jezik.
"Jezik je jedan od najprofinjenijih dijelova našeg bića", odgovorio je mladić. "Može izgovarati predivne riječi istine koje našim ljudima mogu pomoći u razvoju i napretku. Ispravne riječi našim ljudima mogu dati hrabrost i poduprijeti njihovo poštenje. Jezik može govoriti o ljubavi i skladu i održati zajedništvo našeg sela."
Poglavicu se to poprilično dojmilo i sada je jedva čekao da kuša i ono drugo jelo. Dogovorenog dana ponovno je sjeo za stol, te se nemalo iznenadio uvidjevši da je drugo jelo identično prvome. Završivši s jelom, upitao je mladića zašto je dvaput priredio isto jelo.
Mladić mu je odgovorio: "Jezik može biti najbolji, ali i najgori dio nas. Jezik može izražavati bijes i obeshrabrivati, što čovjeka može posve razoriti i oduzeti mu nadu. Može varati, može izgovarati neistine koje mogu izazvati nesklad. Jezik bi, lakše od bilo kojeg drugog oružja, mogao uništiti život u našem selu." Stari je poglavica pomno slušao te riječi i polagano kimao. Znao je da je dobro odabrao novog vođu.
Prije no što stavimo svoj potpis, treba poslušati VLASTITI razum i srce
22.11.2008.
Jučer sam se komentarima uključila u malu raspravu na blogu našeg blogera „Potravlje u srcu“. Tema nosi naziv: „Udruga GROZD poziva: Potpišimo peticiju!!!“
Neću prepisivati peticiju, ali ću prenijeti svoja dva komentara. Nakon što sam ih napisala.... dugo sam prije sna razmišljala na ovu temu.... Jutros sam sa mlađim sinom u vožnji imala dugi razgovor na istu temu. Oduševilo me naše slaganje.... ali još mi se više svidjelo što smo kroz razgovor otvorili mnoga druga pitanja, a na neka nismo pronašli odgovore nego smo zajedno bili romatnični i sa smiješkom smo izgovarali rečenice koje započinju sa „možda“.
Ovoj temi nije cilj nagovoriti bilo koga da ne potpisuje peticiju, niti joj je cilj osporiti bilo kome pravo na mišljenje - različito od mog mišljenja. Ovo je moje mišljenje o javnom radu jedne udruge. Javno iznošenje neslaganja je moje pravo... koje koristim kroz ovu temu... bez namjere da povrijedim bilo koga.
Moj prvi komentar na temu:
Ja to ne bih potpisala pa taman da mi nokte čupaju.
Pod krinkom zaštite ljudskih prava prozivaju se različitosti (npr. homoseksualci), nude se predrasude i uskogrudnost.
I baš me zanima tko to želi roditeljima oduzeti pravo odgoja i obrazovanja njihove djece? Ma tko se to bori protiv edukacije mladih u skladu s vremenom u kojem žive?!!!
Zbog takvih razmišljanja je i nestao segment odgoja iz obrazovanja... pa imamo prilike vidjeti kamo nas je to dovelo....
Neregistrirani bloger bukara je napisao:
1. U peticiji ne vidim ništa loše, ni dugoročno ni kratkoročno. Koliko vidim glavna teza je borba za život nerođenih koji je danas uvelike ugrožen.
2. Ne vidim što je u peticiji "uskogrudno i predrasudno" - molim te da mi citiraš na temelju čega si t zaključio/la.
3. Nisu li homoseksualci upravo ti koji pod krinkom zaštite ljudskih prava teroriziraju preostale ljude? Nije li teror manjine nad većinom, pod krinkom zaštite ljudskih prava, prisiljavanje mene da gledam gay-paradu kroz Zagreb bez intervencije izvršne vlasti, tj. policije? Smatram da je ovo oprjeka upravo takvom teroru. A uz to ne vidim da se igdje ikoga PROZIVA, pa te molim da mi citira na temelju čega si to zaključio/la.
4. Ne vidim da se peticija bori protiv obrazovanja mladih, i molim te da mi citiraš odakle si to zaključio/la.
5. Smatram da ova peticija zastupa upravo ideju da se u škole vrati iz njih istjerani odgoj. Jer, ako zakon nameće tzv. "spolni odgoj", što je krinka za nešto sasvim treće, a ja ne želim da moje dijte to sluša, smatram da na to imam pravo i da se ova peticija bori za mogućnost ostvarenja toga prava.
Ukoliko griješim, molim te, upozori me nečim konkretnijim, jer sve što znam je ovo što sam pročitao ovdje i na stranici peticije, a ti možda znaš više....
Odgovorila sam:
@bukara, hoću... sada ću ti obrazložiti svoje mišljenje.
Osobno abortus smatram zlom i smatram da je neprimjereno u današnje vrijeme dovesti se u takvu situaciju. Abortus nisam napravila - niti bih ga ikada napravila. Ali protiv sam zakona koji bi ga branio.
To je jedna od onih životnih situacija kada mišljenje formiram na biranju manjeg zla.
U zemljama gdje je abortus zabranjem, a i u Jugi kada je bio zabranjen zabilježena je strašna brojka ilegalnih abortusa i velika smrtnost žena zbog istih. Da ne spominjem situacije kao što su trudnoće nastale silovanjem... kao što je nošenje jako deformiranog ploda. Imamo li pravo kao društvo donositi odluku u takvim situacijama? Mnoge žene zbog vjere rode deformiranu djecu koja nakon toga završe u ustanovama.... u znamo kakvim uvjetima.
Zabranom abortusa on ne bi nestao... nego bi bio nekontroliran i to bi donijelo veće zlo i strašne posljedice.
Protiv abortusa se ne treba boriti zabranama nego boljom edukacijom, a upravo bi sexualni odgoj u školama to omogućio.
Ako bi sexualni odgoj u školama provodili stručnjaci ja ne vidim krinku. Želim da mojoj djeci o sexualnosti govore stručnjaci, a ne svećenici!
Osobno se ne osjećam ugroženo sexualnim sklonostima drugih ljudi. Ne osjećam se ugroženo ni njihovim prosvjedima. Oni imaju pravo izraziti svoje stavove, imaju pravo tražiti što žele...
Ja bi im dala da sklapaju bračne zajednice.... jer smatram da bi tada lakše mogli regulirati svoje imovinske i druge probleme. No nikada im ne bih dozvolila da usvajaju djecu.... ne zato što mislim da oni to ne bi znali... nego zato što mislim da ne živimo u vremenu kada bi to bilo moguće... i smatram da bi ta djeca upravo radi predrasuda imala previše problema... pa bih se eto na taj njihov zahtjev oglušila... da se mene pita. :)
Na to bloger/ica Međugorski glas svoj komentar započinje riječima:
Čudno je da se "zvijer" toliko brine o spolnom odgoju mladih. Ono što je čovjeku od Boga dano, lako će u sebi prepoznati. Zdravi nagon i potreba za održanjem vrste do danas je, u čitavoj ljudskoj povijest, dobro funkcionrala. (ostatak možete pročitati na blogu blogera Potravlje u srcu).
Osobno sam zagovornik spolnog odgoja u školama.... i ovim komentarom sam se osjetila osobno prozvanom. Možda je bloger u pravu. Možda ja doista hranim neku opaku zvijer koja čini štetu društvu.... i baš zato ću sada ispisati sva pitanja koja me muče...
Kao što već znamo... ja nemam religiju.... ali ne smatram se ateistom.
Svijet je nekako nastao. Netko taj čudesni svijet i život koji nam je darovan zahvaljuje Bogu, netko prirodi, neki misle da su nas iz čiste zafrkancije stvorila neka naprednija bića iz svemira.... Točan i jasan odgovor na ovo pitanje ne postoji.... te odgovore još uvijek tražimo u čarobnom prostoru zvanom vjera.
Bez obzira kako je nastalo sve ono što je nama znano... moramo priznati da je čarobno i zadivljujuće.
Sam život.... naša Zemlja i život na njoj je predivno djelo.... bez obzira tko je autor.
Često nam se čini da smo okruženi neredom... ali ako se malo bolje zagledamo u čovjeka... fizički, a i sve ono neopipljivo što čovjek posjeduje... pa u sav živi svijet koji nas okružuje moramo priznati da ta Čarolija funkcionira po mnogim pravilima... da postoji jedan predivan red i sklad da bi sve to moglo funkcionirati.
U daljnjem tekstu ću autora Života zvati Stvoriteljem... da bih lakše dokučila razmišljanja onih koji u sklopu svojih religija tako objašnjavaju naše postojanje.
Stvoritelj je jedan. Stvorio je sve ono što poznajemo. Stvorio nas je različite. Njegovo djelo su crni, bijeli, žuti, crveni ljudi... njegovo djelo su sve životinjske i biljne vrste....
Stvoritelj nas mora ljubiti sve istim žarom... baš kao što roditelj voli svu svoju djecu ili slikar sve svoje slike. Svi mi smo neizostavni dio te velike cjeline... tog velikog djela. Svi smo neobično važni u tom velikom skladu. Darovana nam je mogućnost razmišljanja... darovane su nam emocije i puno dobrih i loših osobina. Darovana nam je i mogućnost izbora.
Spolnost nije nešto što smo izabrali koristeći taj dar... spolnost je nešto s čim smo se rodili.... nešto što nam je ugrađeno u trenutku stvaranja. Koji je cilj naše spolnosti? Što znači „zdravi nagon“ koji spominje Međugorski glas? Među heteroseksualcima postoje ljudi sa jače i manje izraženom spolnošću. Neki ljudi nose veće vatre u sebi, a neki manje. Baš kao što su neki bijele, a drugi crne kože. Baš kao što neki ljudi imaju jači, a neki slabiji apetit? Čine li nas jače ili slabije vatre grešnima? Da li nas boja kože čini grešnima? Ne. Stvoritelj nas je stvorio različitima... jer za to postoji neki razlog. Mi ga možda ne prepoznajemo.... ali u ovom velikom redu sasvim sigurno postoji razlog. Sve što gledamo oko sebe podsjeća na jedan veliki matematički zadatak... sve ima svoj smisao.... kao što postoji razlog zašto mi ne znamo što to Stvoritelj pokušava izračunati tim matematičkim zadatkom.
Svi znamo da u životinjskom svijetu i pravilima života u njemu postoje iznimke. Svako pravilo uvijek ima i svoju iznimku. Ženke brinu o mladima, a ipak se desi da zečica, krmača ili kuja ubiju svoje mlade. O čemu se tu radi? Da li je to neka greška?! Ne! Ako postoji dogma da je papa bezgrešan... pa kako bi se itko usudio tvrditi da je Stvoritelj načinio grešku u stvaranju? Možda postoji razlog... možda ga mi ne razumijemo.... ali to ne znači da ne postoji.... možda su te iznimke samo nužan dio tog velikog matematičkog zadatka...
Homoseksualnost nije nešto što su stvorili mediji... nije nešto što je došlo s promjenom sistema... nije nešto što je nastalo boljim ili lošijim obrazovanjem... to je nešto s čim se naša vrsta sreće kroz cijelu povijest. To je također jedna iznimka... jer se radi o manjem broju ljudi koji imaju takve potrebe... Ne mogu ja leći sa ženom... ako me žene ne privlače. To nije nešto što nastaje slobodnim izborom... što nastaje iz obijesti... nego je nešto u vezi sa spolnošću pojedinca. Mnogi tu različitost nazivaju bolešću... greškom... felerom. Često to čine oni koji se deklariraju vjernicima. Pa kako se netko tko vjeruje usudi tvrditi da je Stvoritelj učinio grešku? A ako nije greška... postoji razlog zašto ta manjina postoji! To što ne razumijemo razlog... ne znači da on ne postoji....
Ako netko vjeruje u Stvoritelja i ljubi ga.... kako se usuđuje sputavati nešto urođeno drugim ljudima i na taj način se mješati u Stvoriteljev posao?
Svi znamo da nam je u Hrvatskoj natalitet u padu... i to je opasan društveni problem. Ali isto tako svi znamo da granice na Zemlji nije crtao Stvoritelj – nego su ih crtali ljudi. Isto tako znamo da nas je previše na Zemlji. Pa kako onda možemo biti sigurni da sve ove iznimke nisu ugrađene u taj matematički zadatak?
Stvoritelj nam je dao nagone... a njegovi darovi nisu sramota. Sve što imamo je dio nečega što nas čini ljudima. Spolnost kao sramotu i nešto o čemu se javno ne raspravlja su etiketirali ljudi.
Protiv abortusa se trebamo boriti edukacijom. A kako ćemo educirati djecu ako postoje tabu teme i ako se ta nastojanja nazivaju opasnom „zvijeri“?
Međugorski glas smatra da je to zadatak obitelji. I u pravu je. No što je u situacijama gdje obitelj zakaže... gdje obitelj nije dovoljno informirana (npr. o AIDS-u) pa zanemari svoj zadatak? Nisu li ta zanemarena djeca, koja nisu pravovremeno dobila potrebne informacije opasnost za širenje bolesti, za neželjene trudnoće i slične probleme? Zašto je loše da u taj prostor uđe društvo – kroz obrazovanje? Zar će neka djeca imati štetu od toga da im o spolnosti i svemu što spolnost nosi govore u obitelji, ali i u školi? Od viška glava ne boli.... ali od manjka umiru ljudi.
Stvoritelj nam je darovao nagone, darovao nam je razum... mogućnost učenja i prenošenja znanja drugima..... tko se to usuđuje nastojati narod držati u neznanju... u neskladu s vremenom u kojemu narod živi? Tko se to osjeća jačim i većim od samog Stvoritelja?
Već sam napisala da granice nije stvorio Stvoritelj – nego ljudi... isto je s granicama (predrasudama) u našim glavama.
Nedavno sam čitala rezultate jedne ankete. Anketirali su muškarce koji žestoko osuđuju homoseksualce. 90% ispitanih izjavilo je da mrze muške homoseksualce, ali im nije mrsko gledati u pornićima dvije žene kako se maze... to ih čak napaljuje.
Zgrozila sam se tim stavom. Ma ne daju oni u svojim glavama ženi veća prava... nego podilaze svojim nagonima. Oni ženi toleriraju ono što osuđuju jer ih to uzbuđuje... Oni u ženi vide sexualni objekt... kojemu je sve na ovom svijetu dozvoljeno sa ciljem da se muškarcu digne žljundrica. Bljutavo!!!! Ograničeno!!! Spolnošovinistički!!!! Ali isti ti ženama homićkama osporavaju pravo da javno iznose svoju sklonost i traže pravo na sklapanje braka. Žele ih zadržati na ekranima... samo za svoje potrebe.
Nedjeljom idem u seosku trgovinu i viđam ljude koji hrle u crkvu. Zamišljam da tamo idu čistog srca... umorni od napornog tjedna... idu potražiti zajedništvo, ljubav, idu rasteretiti i očistiti svoje duše. Zamišljam da iz crkve... nakon mise izlaze puni ljubavi i pozitivne energije... i ne, ne mogu razmijeti da ljudi nakon molitve u crkvi imaju potrebu potpisati peticiju protiv edukacije omladine ili peticiju u kojoj se etiketira ljude koji su iznimka u Stvoriteljevim pravilima vezanim uz spolnost.
Ne pozivaju li nas sve religije svijeta na ljubav, zajedništvo, toleranciju, učenje i razmjenu znanja... da bi nam svima bilo bolje?
... cipele...
17.11.2008.
Naša Katja je kupila lijepe cipele. Sviđaju mi se njene opančice... ali moram naglasiti da ne prati zbivanja na hrvatskoj modnoj sceni. Na modnim stranicama piše da su trenutno IN cipele sa slike iznad teme. Te cipele se popularno zovu „sanaderice“.
Miiiii... Gubčevi kmetovi jako dobro znamo da remen nikada ne smijemo previše opustiti i da nam samo rad u životu može pomoći. Nas ništa više ne može iznenaditi i nas više nitko ne može prevariti! Već dugo padamo i padamo prema dnu.... To padanje već predugo traje.
Da bi se mogli početi penjati... moramo dotaknuti dno. U svakom zlu ima neko dobro.... tako je i u ovoj priči. Čekaju nas strašni dani... ali nikada ne zaboravite da uvijek iza kiše dolazi sunce i da svaka kriza iskristalizira neke odnose, rasvjetli prave istine. Zato se nećemo bojati... nego ćemo raditi, pjevati i pričati priče....
Na web stranici Nikole Kuzmičića našla sam zgodnu priču o tome kako se sanaderice pretvaraju u nove cipele.... zato se sada lijepo umirite i poslušajte priču....
Jednom davno živio je postolarski šegrt koji je usnuo san. Božji glasnik mu je pokazao budućnost. Vidio je kako u svojim rukama ima veliko blago, kako živi u velikoj kući, a oko njega sve bijaše prepuno zlata, svile i dragoga kamenja. Kada se probudi ode majstoru, ispriča mu svoj san i reče da će toga istog dana krenuti na put pronaći blago koje je u snu vidio. Majstoru se sve to pričini doista čudno, ali se ne usprotivi, nego ga isplati i isprati na put.
Postolarski šegrt se zaputi tražeći kuću kakvu je vidio u snu i blago koje u njoj čeka na njega. Obilazio je od mjesta do mjesta i raspitivao se o kući, ali nitko nikada nije vidio tako veliku i lijepu kuću, niti je čuo da u njihovome kraju takva postoji. No šegrt nije bio od onih koji bi tek tako odustali pa je svake noći zaspao s mišlju da je jedan dan bliže svome cilju, a zorom bi se budio u nadi da će možda baš toga dana pronaći blago.
Kako se putovanje odužilo, tako je i novca kojega je postolarski šegrt dobio od majstora bilo sve manje i manje, premda nije bio rasipan i pazio je na svaki novčić. No onda se dosjetio jadu. Budući da je u torbi, kao svaki pravi postolarski šegrt imao šilo, konca i nešto kože, predloži vlasniku konačišta da će mu u zamjenu za toplu večeru i suhi krevet popraviti raspale cipele. Vlasnik nevoljko pristade i primi šegrta pod svoj krov.
Ujutro šegrt donese popravljenu obuću. Kada je vlasnik konačišta vidio kako su lijepo napravljene i udobnije nego prije, predloži šegrtu da ostane još jedan dan i da prenoći još jednu noć, a zauzvrat će popraviti cipele vlasnikove supruge. Budući da se spremala kiša šegrt prihvati ponudu i ostade još jedan dan i jednu noć. Kad su i ostali putnici, uglavnom trgovci koji su išli na sajam ili sa sajma, a sada ih je kiša zadržala u konačištu, vidjeli kako postolarski šegrt stvara čuda i stare cipele popravi tako da izgledaju kao da su nove, zamole ga da i njima popravi cipele. Šegrt se prihvatio posla. Zadovoljni učinjenim trgovci mu obilato platiše.
A kada prestade kiša i kada se raspršiše posvuda, trgovci proniješe glas o postolarskom šegrtu koji čini čuda, pretvarajući stare cipele u nove. I u koji god bi grad, slijedeći svoj san, šegrt došao, shvatio bi da je glas o njegovim sposobnostima onamo već stigao prije njega. Ljudi su ga dočekivali sa svojim cipelama, a postolarski šegrt ih je sve redom popravljao. Zadovoljni ljudi nisu štedjeli novca kako bi pokazali svoju zahvalnost postolaru koji stvara čuda. I premda je nakon cjelodnevnog rada bio umoran, postolarski šegrt bi svaku večer zaspao s mišlju da je jedan dan bliže svome cilju, a zorom bi se budio u nadi da će možda baš tog dana pronaći blago. No, koga god bi pitao za kuću iz svoga sna, nitko je nikada nije vidio. Pa čak niti oni koji su putovali u daleke krajeve.
Kada bi svi stanovnici mjesta u kojemu bi odsjeo imali popravljene cipele, postolarski šegrt bi nastavio svoju potragu odlaskom u novo mjesto. A tamo su ga dočekivali novi ljudi sa svojim cipelama. Škrinja u kojoj je spremao novac koji je dobivao od popravljanja cipela bivala je sve punija i konačno se jednoga dana, nakon dugih godina potrage, potpuno ispunila. Tužan jer je obišao sve krajeve carstva, a kuću nije pronašao, vrati se postolarski šegrt u grad iz kojega je krenuo na put.
Stari majstor ga dočeka s radošću i, kada je vidio kako je njegov nekadašnji šegrt postao vrstan postolar, ostavi mu radionicu i sve u njoj. A ljudi se skupljaše odasvuda. Mladi postolar je marljivo radio, štedio novce i sanjao o kući koju je vidio u snu. A onda odluči da će dio novaca koji je zaradio iskoristiti za gradnju kuće. Razmišljajući o tome kakvu bi kuću sagradio, odluči se podići točno onakvu kakvu je vidio u snu, dok je još bio postolarski šegrt. Sagradi je dakle pa uredi, a onda se i useli u nju. One noći, kada je prvi put prespavao u novoj kući, usne san. U snu mu je došao Božji glasnik koji mu je rekao:
- Blago je oduvijek bilo u tvojim rukama. Zato jer si iskoristio to blago i donosio radost ljudima, nagrađen si i zlatom i svilom i dragim kamenjem. Da nisi radom razvijao svoje sposobnosti, ostao bi zauvijek beskućnik koji besciljno luta.
I za kraj zapjevajmo.... jer nama se ovih dana ne dešava ništa novo....
KIŠE JESENJE (PRLJAVO KAZALIŠTE)
Nocas mladi mjesec je
dobro vece dame sve
spustam se u barove
dolje neki klinac
na klaviru nasu pjesmu svira
i to me grozno zivcira
Mazni glas me pita
imas vilu iznad Zagreba
i auto s tamnim staklima
Hej curo, seceru
nemam ja za veceru
za malu votku, rakiju
hej curo, seceru
ja sam ptica nebeska
i to je moja sudbina
Kroz moje prazne dzepove
vjetrovi mi prolaze
a kroz cipele, kise jesenje
Nocas mladi mjesec je
dobro vece dame sve
spustam se u barove
dolje neki klinac
na klaviru nasu pjesmu svira
i to me grozno zivcira
Hej curo, seceru
nemam ja za veceru
za malu votku, rakiju
hej curo, seceru
ja sam ptica nebeska
i kao takav umrijet cu
Konjanik u crvenom ogrtaču...
10.11.2008.
Prema legendi...
„Kad je imao nešto više od petnaest godina, Martin je na konju, u gordoj vojničkoj opremi, na kojoj se posebno isticao veliki crveni ogrtač, jahao dok je studeni vjetar najavljivao dolazak zime. Iznenada, uz rub ceste, pojavi se neki stari siromah, sav promrzao, u poderanim krpama koje je navukao da zaštiti tijelo od studeni. Taj je prizor toliko uzbudio mladog konjanika da je stao neodlučan pred starcem koji je tresući se pružio ruku za pomoć. Martin se dosjetio: mačem je presjekao polovicu svoga crvenog plašta i njime zaogrnuo promrzlog starca. Te noći je Martin blaženo usnuo, a u snu mu se javio Isus, kojega pravo još nije ni poznavao, te mu zahvalio što ga je zaogrnuo polovicom svog ogrtača. "Martin još katekumen pokrio me ovim plaštem!"
Legenda još dodaje da je tu gesta dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnim ljudima koji su cvokotali od studeni, pa na spomen toga i danas u mnogim krajevima toplije dane pred početak zime zovu "Martinje ljeto".“
Martina povijest pamti po jednom skromnom i duboko ljudskom činu dobrote i nesebične ljubavi, koji će postati simbol djelotvorne pomoći siromašnom čovjeku.
Martin je umro 8. studenog 397. godine. Na njegovoj sahrani bili su brojni seljaci i siromasi – tako jasno iskazujući svoje poštovanje poštenom, nesebičnom i skromnom čovjeku.
Blagdan Sv.Martina je 11. studenog, tri dana nakon njegove smrti. Narod od njegove smrti pa do danas obilježava taj dan. Na pučkom veselju pilo se mlado vino.... i tako je nastao običaj da se na taj dan krsti mlado vino.
Puno smo lijepih i pozitivnih poruka iz povijesti promijenili i zaprljali. Danas se taj dan pretvorio u dan kad je najpametnije ostati zatvoren u kući jer cestama divljaju vozači koji su pretjerali u alkoholu. U dan kada neke žene i dječica strijepe jer će se očevi vratiti pijani. I sve to ne traje samo jedan dan. Ovo obilježavanje Sv.Martina se spojilo s vikendom... pa se oni koji nam kradu i mijenjaju stare legende oblokavaju cijelih pet dana... I svi se pravdaju Sv. Martinom. Sv. Martin nije zaštitnik pijanaca i onih koji krše prometne propise.
Danas sam malo čitala tekstove o Sv. Martinu i zaključila sam da je on još jedan dobar ljevičar iz naše povijesti. To je dokaz da ljevica postoji puno duže no što mi to želimo priznati. Uz njegovu brigu sa siromašne i seljake nosio je i crveni plašt... ljubi ga Dona. Ali nije bio ljevičar poput nekih tipova koji se danas pokušavaju zaogrnuti plaštem te prelijepe ideje.... a pod tim plaštem skrivaju niz ljudskih ponašanja koja s ljevicom nemaju blage veze... kao što su npr. brzo bogaćenje, korupcija, nepotizam... itd... itd....
Svim Martinima čestitam imendan. Svim pijancima šaljem mrki... prezrivi pogled bez imalo suosjećanja... dabogda im bilo tako mučno od prelokavanja da izgube želju za daljnjim oblokavanjima. Svim vinogradarima i vinarima želim odlično vino, a svim pravim i umjerenim uživaocima dobre kapljice želim da je popiju s guštom i za dobro zdravlje.
Temu ću završiti čarobnim slovima Vesne Krmpotić.... koja na svoj način obrađuje ovu našu temu...
Bilo jedno vino
"Bilo jedno vino, koje se nije dalo popiti do kraja. Naime, uvijek je u dnu čaše pobjednički ostajao posljednji, nepopijeni gutljaj. On je bio namijenjen nekim drugim ustima. Vino je možda znalo kojima, a možda nije znalo. Ali je postupalo kao da zna.
"Pijači su se redali sve žedniji od žednijih. Svi su kretali u dvoboj s bocom, nalijevajući iz nje u čašu za čašom, prazneći svaku do kraja natakanja - tamo gdje se dno već prizire, gdje snaga gutljaja umire, a žeđa ne umire. I svi su mislili da će vino iskapiti, ali nikomu to ne pođe za grlom. I svakomu se zamrači u glavi, te klone u san iz kojega se više nije budio u istoj krčmi.
"Onda je u tu krčmu ubasao neki stranac. Zaiskao je bocu dotičnoga vina. Stavio je bocu na stol, nasmiješio se vinu u njoj, a onda je, ne čekajući da krčmar donese čašu, nagnuo bocu, i u tren ju oka ispio do dna.
Prisutnici se ukočiše od čuda. Razrogačenim su očima gledali u neznanca. Njihovi su pogledi stvarali oko strančeve pojave veliko zlatno zvono.
"Kako si to uspio..."? prousti napokon netko.
"Jednostavno. Ja uopće nisam bio žedan".
"Nisi bio žedan?! Pa zašto si onda..."?
"Da vam pokažem gdje griješite. Vino želja ne da se popiti do kraja. Nikad".
Vino Želje pije onoga tko ga pije...
Pojas nevinosti
06.11.2008.
Drage blogerice i blogeri, šuška se da nakon što Hrvati prestanu pušiti krećemo u borbu protiv pretilosti.... jer kad pušenje više ne bude razlog umiranja.... to će biti prehrana.
Naučit će nas naši političari kako se zdravo živi! Ne čine to oni zato što ne znaju bolje... oni sve te mjere donose iz čiste ljubavi prema narodu.
Na tržištu su se pojavile gaćice koje u sebi imaju ugrađen GPS sustav za praćenje. Muškarci su oduševljeni jer će lakše kontrolirati svoje supruge.... poslodavci svoje službenice, a i novinari bi od ovog izuma mogli imati koristi. Najviše me iznenadilo što je ove gaćice osmislila žena... koja tvrdi da one služe za zaštitu žene, za njenu veću sigurnost.
No... protiv toga se možemo boriti! Nema više pušenja, nema više jedenja.... pa možemo promijeniti i naviku nošenja gaćica. Hodat ćemo gologuze.
Gologuze žene će prouzročiti još veći stres kod muškaraca... pa vam uz temu prilažem naputak kako im pomoći u toj situaciji.
Bahatost
02.11.2008.
Bahatost je osobina nekih ljudi.... koji nemaju poštovanja prema drugima, smatraju se odabranom vrstom i to ne propuste pokazati ni u jednom trenutku.
Ta osobina nije uvjetovana obrazovanjem, društvenim statusom, bogatstvom... Nju možemo uočiti u svim društvenim slojevima.
Da li je bahatost nešto urođeno? Ili je to osobina koja se njeguje kroz život? Nemam odgovor na ovo pitanje. Poznajem ljude koji su odrastali pod istim krovom... odgajali su ih isti ljudi pa jedan ispadne bahat – drugi ne. Doista pokušavam razumijeti razne negativne osobine kod ljudi... ali kad nanjušim bahatu osobu diže mi se kosa na glavi i zauzimam isključiv stav, podižem zidove i takvim ljudima ne poklanjam povjerenje.
Bahate osobe na prvi pogled djeluju kao ljudi sa jakim samopouzdanjem... ali ipak mislim da je to varka... Mislim da u njima spava strašna nesigurnost... bez obzira na sve što su postigli u životu, kao i teška duhovna zapuštenost. Oni se skrivaju iza takvog ponašanja. Usamljeni su na svom prijestolju. I baš zato što misle da sve znaju, da su bolji od drugih... i baš zato što ne osluškuju svoju okolinu srcem - prođu kao general iz ovog vica...
Došao novi general na dužnost u tvrđavu legije stranaca u pustinji.
Krenuo on prvi dan u obilazak tvrđave i dok je obilazio ugleda mazgu zavezanu za stup. Upita on najblizeg stražara čemu služi ta mazga.
- Gospodine generale mazga je za zabavu vojnika! Znate dugo smo tu bez žena...
- Pa onda joj sredite malo to mjesto, napravite joj nadstrešnicu i slično. I ode general dalje.
Nakon mjesec dana u pustinji general nije mogao izdržati i odluči se on malo zabaviti sa mazgom. Naredi stražaru da je drži, a on obavi posao. Dok se oblačio, olakšan i zadovoljan, upita on stražara: Reci mi da li i obični vojnici to rade ovako kao mi generali ?
- Pa gospodine generale, obični vojnici inače zajaše mazgu i odjašu do najbližeg naselja sa javnom kućom !
< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)