Neki dan sam s jednim kolegom razgovarala o karizmi….pa u ozračju tog dijaloga ovih dana gledam naše političare, ljude u mom poduzeću i šire pa pokušavam dokučiti u čemu je nečija magnetičnost ili odbojnost.
Riječ karizma dolazi od grčke riječi khárisma što doslovno znači milost, nezasluženi dar te se počela rabiti u teološkim spisima.
Tim prvenstveno mislimo na sposobnost okupljanja i vođenja ljudi te moć utjecanja na druge.
Svakako se radi o čaroliji koju neki ljudi imaju, a drugi ne. No ipak mislim da se ne radi o nezasluženom daru….jer postoje i vjerovanja da su naši životi kojih smo svjesni – samo životi u nizu… i da u ovom životu uživamo nagrade i kazne iz prošlih života. Ovo ne ističem kao svoje vjerovanje….nego da bih istakla različitosti u vjerovanjima… pa tako i u tumačenju ovog pojma.
Walter Semkiw, se dugi niz godina bavi istraživanjem reinkarnacije i smatra se najvećim svjetskim stručnjakom na tom području. Nedavno je objavio da je Barack Obama u prošlom životu bio Lyman Trumbull!
Trumbull je bio veliki borac za prava afroamerikanaca i jedan od autora glasovitog Trinaestog amandmana kojim je 1865. ukinuto ropstvo.
Obojica su završila pravo, a Trumbull je bio sjajan govornik baš što je to i novi američki predsjednik. Veže ih i podatak da su obojica služili kao senatori savezne države Illinois.
Trumbull je bio jedan od najbližih suradnika predsjednika Abrahama Lincolna, koji je na mjesto prvog čovjeka SAD-a došao kao senator Illinoisa.
No sada je nebitno radi li se o zasluženoj ili nezasluženoj osobini… jer svi mi prepoznajemo ljude s karizmom.
Takvi ljudi su obično odlični govornici. U sebi imaju neki magnet koji privlači istomišljenike, ali i neistomišljenici na njih reagiraju žešče no na neistomišljenike koji nisu tako magnetični.
Čitam ovih dana neke članke iz moderne psihologije gdje uvjeravaju mlade menadžere kako se karizma može naučiti. Mislim da varaju narod. To imaš ili nemaš. Poznajem mnoge vrlo obrazovane, stručne i dobre ljude… ali oni naprosto nemaju to nešto. Osobno postižu rezultate, vrlo su ugodne osobe… ali nemaju tu moć. Možemo učiti govoriti, možemo učiti trikove komunikacije, psihologiju i sva ostala čudesa… ali uvijek i baš uvijek se prepoznaje da je to naučeno. Svi mi imamo senzore kojima prepoznajemo magnetične ljude.
Osobno mislim da je najveća tajna u tome da li netko govori ono u što čvrsto vjeruje… ili pak govori ono što mu trenutna politika nalaže... a osobno nije siguran da je to njegovo mišljenje.
Ovih dana možemo čuti naše političare koji daju teške izjave… pa sljedeći dan tvrde da oni to nisu rekli… a išli su uživo i dobro smo ih čuli. Ili pak više nisu sigurni, povlače svoje odluke.
Djeluju neuvjerljivo, trtljavo i upravo takvo ponašanje straši narod i širi paniku.
Oni na najvišim pozicijama u državi su nešto poput roditelja u obitelji. Pokušajte zamisliti da se roditelji tako ponašaju. Danas vam kažu da ne možete van jer ste u kazni zbog loše ocjene, a sutra tvrde da oni to nisu rekli i da slobodno izađete ako želite. Ili zamislite oca koji djeci objavi da se obitelj nalazi u teškoj financijskoj krizi….da je obitelj u banani… visi o niti.
Mudar roditelj će zaštititi djecu od takvih briga….može obazrivo zatražiti da se uvede štednja, da se promijene navike… radi nekih zajedničkih ciljeva… ali sasvim sigurno nije pametno prestrašiti djecu, nabijati im komplekse i na njihova pleća svaljivati brige koje ona ne mogu riješiti. Njih je ovaj narod izabrao. Njihov posao je rješavanje problema.
Sjetimo se Vlade Gotovca. Jeste li ga ikada čuli da je nešto rekao, a sutra porekao? Jeste li ikada imali dojam da nije siguran u ono što priča? Govorio je uvijek iz dubine svog srca.
Takve osobe poštujemo pa čak ako govore mišljenje koje nije istovjetno našem. Takve osobe nas navode da preispitamo vlastito mišljenje.
Sljedeće godine biramo predsjednika. Na prošlim izborima za predsjednika nisam sudjelovala.
Nebrojeno puta sam naglasila kako mislim da je strašno važno izlaziti na izbore… no ja nisam izašla… jer nisam htjela birati manje lošeg kandidata, na to važno mjesto. Još uvijek ne znam tko su kandidati za budućeg predsjednika… no bojim se da moji senzori ne čitaju moj izlazak na biralište. Hrvatskoj je u ovoj situaciji potreban čarobnjak. Jesam li previše izbirljiva? Ili je naša politička scena bez boje, okusa i mirisa?
Ispričat ću vam priču. Mislim da sam je već pričala. Nema veze. I meni je moj djed prepričavao iste priče po desetak puta….
Prema jednoj afričkoj legendi, neki stari poglavica želio je iskušati mudrost mladića kojeg je odabrao za svog nasljednika na mjestu plemenskog vođe. Stoga ga je zamolio da mu priredi dva jela. U prvom su se trebali naći svi najbolji sastojci koje život nudi; u drugom najgori.
Dogovorenog dana poglavica je sjeo kako bi pojeo prvo jelo. Pred njim se tako našao slasno pripremljen kravlji jezik s povrćem. Poglavica je bio oduševljen jelom, a kad je završio, upitao je mladića zašto je odabrao jezik.
"Jezik je jedan od najprofinjenijih dijelova našeg bića", odgovorio je mladić. "Može izgovarati predivne riječi istine koje našim ljudima mogu pomoći u razvoju i napretku. Ispravne riječi našim ljudima mogu dati hrabrost i poduprijeti njihovo poštenje. Jezik može govoriti o ljubavi i skladu i održati zajedništvo našeg sela."
Poglavicu se to poprilično dojmilo i sada je jedva čekao da kuša i ono drugo jelo. Dogovorenog dana ponovno je sjeo za stol, te se nemalo iznenadio uvidjevši da je drugo jelo identično prvome. Završivši s jelom, upitao je mladića zašto je dvaput priredio isto jelo.
Mladić mu je odgovorio: "Jezik može biti najbolji, ali i najgori dio nas. Jezik može izražavati bijes i obeshrabrivati, što čovjeka može posve razoriti i oduzeti mu nadu. Može varati, može izgovarati neistine koje mogu izazvati nesklad. Jezik bi, lakše od bilo kojeg drugog oružja, mogao uništiti život u našem selu." Stari je poglavica pomno slušao te riječi i polagano kimao. Znao je da je dobro odabrao novog vođu.
Post je objavljen 26.11.2008. u 22:51 sati.