Marketing
Konjanik u crvenom ogrtaču...
Prema legendi...
„Kad je imao nešto više od petnaest godina, Martin je na konju, u gordoj vojničkoj opremi, na kojoj se posebno isticao veliki crveni ogrtač, jahao dok je studeni vjetar najavljivao dolazak zime. Iznenada, uz rub ceste, pojavi se neki stari siromah, sav promrzao, u poderanim krpama koje je navukao da zaštiti tijelo od studeni. Taj je prizor toliko uzbudio mladog konjanika da je stao neodlučan pred starcem koji je tresući se pružio ruku za pomoć. Martin se dosjetio: mačem je presjekao polovicu svoga crvenog plašta i njime zaogrnuo promrzlog starca. Te noći je Martin blaženo usnuo, a u snu mu se javio Isus, kojega pravo još nije ni poznavao, te mu zahvalio što ga je zaogrnuo polovicom svog ogrtača. "Martin još katekumen pokrio me ovim plaštem!"
Legenda još dodaje da je tu gesta dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnim ljudima koji su cvokotali od studeni, pa na spomen toga i danas u mnogim krajevima toplije dane pred početak zime zovu "Martinje ljeto".“
Martina povijest pamti po jednom skromnom i duboko ljudskom činu dobrote i nesebične ljubavi, koji će postati simbol djelotvorne pomoći siromašnom čovjeku.
Martin je umro 8. studenog 397. godine. Na njegovoj sahrani bili su brojni seljaci i siromasi – tako jasno iskazujući svoje poštovanje poštenom, nesebičnom i skromnom čovjeku.
Blagdan Sv.Martina je 11. studenog, tri dana nakon njegove smrti. Narod od njegove smrti pa do danas obilježava taj dan. Na pučkom veselju pilo se mlado vino.... i tako je nastao običaj da se na taj dan krsti mlado vino.
Puno smo lijepih i pozitivnih poruka iz povijesti promijenili i zaprljali. Danas se taj dan pretvorio u dan kad je najpametnije ostati zatvoren u kući jer cestama divljaju vozači koji su pretjerali u alkoholu. U dan kada neke žene i dječica strijepe jer će se očevi vratiti pijani. I sve to ne traje samo jedan dan. Ovo obilježavanje Sv.Martina se spojilo s vikendom... pa se oni koji nam kradu i mijenjaju stare legende oblokavaju cijelih pet dana... I svi se pravdaju Sv. Martinom. Sv. Martin nije zaštitnik pijanaca i onih koji krše prometne propise.
Danas sam malo čitala tekstove o Sv. Martinu i zaključila sam da je on još jedan dobar ljevičar iz naše povijesti. 
To je dokaz da ljevica postoji puno duže no što mi to želimo priznati. Uz njegovu brigu sa siromašne i seljake nosio je i crveni plašt... ljubi ga Dona. Ali nije bio ljevičar poput nekih tipova koji se danas pokušavaju zaogrnuti plaštem te prelijepe ideje.... a pod tim plaštem skrivaju niz ljudskih ponašanja koja s ljevicom nemaju blage veze... kao što su npr. brzo bogaćenje, korupcija, nepotizam... itd... itd....
Svim Martinima čestitam imendan. Svim pijancima šaljem mrki... prezrivi pogled bez imalo suosjećanja... dabogda im bilo tako mučno od prelokavanja da izgube želju za daljnjim oblokavanjima. Svim vinogradarima i vinarima želim odlično vino, a svim pravim i umjerenim uživaocima dobre kapljice želim da je popiju s guštom i za dobro zdravlje.
Temu ću završiti čarobnim slovima Vesne Krmpotić.... koja na svoj način obrađuje ovu našu temu...
Bilo jedno vino
"Bilo jedno vino, koje se nije dalo popiti do kraja. Naime, uvijek je u dnu čaše pobjednički ostajao posljednji, nepopijeni gutljaj. On je bio namijenjen nekim drugim ustima. Vino je možda znalo kojima, a možda nije znalo. Ali je postupalo kao da zna.
"Pijači su se redali sve žedniji od žednijih. Svi su kretali u dvoboj s bocom, nalijevajući iz nje u čašu za čašom, prazneći svaku do kraja natakanja - tamo gdje se dno već prizire, gdje snaga gutljaja umire, a žeđa ne umire. I svi su mislili da će vino iskapiti, ali nikomu to ne pođe za grlom. I svakomu se zamrači u glavi, te klone u san iz kojega se više nije budio u istoj krčmi.
"Onda je u tu krčmu ubasao neki stranac. Zaiskao je bocu dotičnoga vina. Stavio je bocu na stol, nasmiješio se vinu u njoj, a onda je, ne čekajući da krčmar donese čašu, nagnuo bocu, i u tren ju oka ispio do dna.
Prisutnici se ukočiše od čuda. Razrogačenim su očima gledali u neznanca. Njihovi su pogledi stvarali oko strančeve pojave veliko zlatno zvono.
"Kako si to uspio..."? prousti napokon netko.
"Jednostavno. Ja uopće nisam bio žedan".
"Nisi bio žedan?! Pa zašto si onda..."?
"Da vam pokažem gdje griješite. Vino želja ne da se popiti do kraja. Nikad".
Vino Želje pije onoga tko ga pije...
Post je objavljen 10.11.2008. u 21:30 sati.